Zuska prvotno napisa
Moje mišljenje, a to sam zaključila po svojoj, je da je pogrešno dati kad ih više ne možemo slušati jer im time govorimo da će dobiti ono što žele, samo ako su dovoljno glasni. Mislim da bi tebi bilo najbolje otići na 3 noći i ostaviti muža da se bakće s njim. Nedavno mi je pričala frendica koja je počela raditi s bebinih 11 mjeseci, skoro odmah su je poslali na službeni put od 2-3 noći. Kažu kako je jjen muž u to vrijeme sredio ne samo cicanje, nego i traženje hrane. Rekao je da ju je nosio, ali jesti joj nije dao jer je smatrao da je dovoljno velika da odradi noć u komadu bez jela. I kad se frendica vratila, ova je jednostavno nastavila spavati.
Ok, meni su to priče iz domene SF-a, ali ili ćeš morati uključiti muža ili ćeš si morati posložiti kockice i reći - on će sljedećih nekoliko noći urlati, bit će ružno, bit će neslušljivo...ali ja ću biti uporna i dosljedna.
To su, uostalom, i moje opcije... Meni je samo pitanje kako da to MD najbolje odradi dok me nema. Jer kad sam s njom...nema šanse da je mogu slušati kako plače...to nije samo urlanje, to je raspadanje njenog svijeta, ridanje, oplakivanje...ma iskoristi sve moguće tonove i kombinacije....ima sto vrsti plača koje spoji u jedan i onda se ja počnem raspadati. MD to ne proživljava toliko emotivno, zato mora pomoći.