evo i nas... sad će 2 godine i dalje visi na cici kao novorođenče. od rođenja je strašno loš spavač i treba joj malo sna (oni savjeti da ih se treba spakirat do 9 u krevet kod nas ne pale - neće spavati bez obzira na rano dizanje i kraće popodnevno spavanje - sve smo probali), a sad se preko noći situacija još više pogoršala jer je krenula u jaslice, a ja na faks - budi se još češće (iako sam mislila da je to nemoguće). valjda kompenzira to što se gotovo uopće ne vidimo preko dana uza sve to, strašno nemirno spava - okrene se jedno milijun puta i ujutro je obavezno nađemo s nogama na jastuku, a ja zbog svega toga spavam na valjda 20 cm uz rub kreveta. nekako sam to sve prihvatila i durala, ali sad već stvarno pucam po šavovima. objasnila sam joj da cica mora spavati preko noći i sinoć je recimo bez problema zaspala bez dojenja, ali kad se probudi, onako u polusnu vrišti dok god ne dobije cicu. kad je budna, sve se s njom da dogovoriti i sve kuži, ali po noći u tom polusvjesnom stanju ne odustaje i objašnjavanje nema učinka. i sad kad smo na praznicima, visila bi na meni i cijeli dan - baš je žešći ovisnik. ne dam joj svaki put, objasnim joj da zašto ne i kad će dobiti i većinom negoduje, ali i prihvati, ali ovo preko noći je kaos! mislim da se selim u boravak do daljnjeg, a MM nek se snalazi kako zna... a žao mi je k'o psu jer vidim da je baš luda za cicama - ono...to joj je centar svijeta! tepa im, mazi ih i svaki čas uletava sa spikama tipa "vidi, cica - Noja papa, Noja pije vodicu, Noja se igja" i sl. - ženska baš razgovara s njima! teško je to - imam osjećaj da ću joj uskratiti najvažniji izvor nježnosti, pažnje i ljubavi hebemu sve