Uh, čitam vas i zavidim na hrabrosti da ste se odlučile presjeći. Ja kao sillyme idem linijom manjeg otpora. Jednostavno
nisam spremna na borbu s njom (ima 20mj). Ona sisa samo desnu, a drugu mora čupkati, odnosno uvijek pokušava, ja
uvijek mičem ruku, borba je stalno. Preko dana često dođe do mene i samo ugura ruku u majicu (kao da se uvjeri da je "ci" još na
mjestu").Da mi je baka bliže odvela bi je kod nje na tjedan dana, ali predaleko mi je, i ne bi brzo mogla stići u slučaju krize.
Starija je spontano bila prestala dojiti i baš se poklopilo s mojim povratkom na posao, tako da onda nisam znala što znači ne spavati i
raditi. A sad je koma, iako sam se začudo i nekako navikla na milijun buđenja po noći.
A to što trina priča, kad prevrnu očima i otputuju u neki drugi svijet, zrače takvim mirom i spokojem, nikad se ne mogu
nasititi te slike.
Očigledno mi voda još nije došla do grla, kad bude, znam gdje ću doći.