http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...l#.UO_9ztRQhkE koliko vidim još nitko nije linkao![]()
Ja sam posve za jedan dio tog skandinavskog mentaliteta. To dijelom jest dobro. No, nisam sigurna je li i posve dobro; onako baš ljudski dvojim može li institucija, najbolja na svijetu, zamijeniti prisan odnos koji dijete ima sa svojom obitelji u svojem domu, i je postoji li neki idemo reći minimum sati, mjeseci, godina koji djetetu objektivno treba da postane najbolji čovjek koji može biti. I gdje je ta granica između majčinog, očevog i djetetovog prava i potrebe. Sigurno da treba još razmišljati, spajati mozaik, i svakako da žena mora i treba imati mogućnost samorealizacije, i to treba i mora biti "na trošak" države jer to spada u nekakva ljudska prava, no jako je lako djetetom baratati kao nekakvim objektom jer ono nema pravo glasa. Ne treba, naravno, pitati dijete (jer bi dijete radije čokoladu od kelja i slično), ali mislim da smo oko cijele te linije gdje prestaje pravo djeteta, a gdje majke, i gdje je pravo oca baš na tankom ledu. Ova situacija je neviđena u povijesti, koračamo putem koji nas vodi, a da ne znamo gdje.
Na ovu dilemu se kalemi koješta drugoga što odvlači pozornost od bitnog...
Eto, jel imamo common ground - broj djece jest važan, i interes je društva da se nađe modus da obitelj može i želi, uz podršku društva, slobodno rađati veći broj djece, bez životne i egzistencijalne ugroženosti? I u toj računici važni su svi interesi - djeteta, majke i oca?
ifi, nemamo mi nikakav common ground.
interes je društva da pojedinci mogu živjeti slobodno. bez životne i egzistencijalne ugroženosti. to je interes društva.
inače, moram kvotati emsin link, njegov dio, za sebe, čisto da se podsjetim. treba mi to u ovome trenutku. treba mi rečenica - ja sam, naime, katolik, ali mi se sve ovo - gadi.
Pokušavam sebe uvrstiti nekako u tu priču. Čini mi se nemoguće. Ja sam, naime, katolik. Pomalo nezgodan: umjesto da odlazim u crkvu misliti ono što mi svećenik sa oltara servira, izabrao sam teži put: promišljati svoju vjeru i pokušati živjeti po njoj.
A biti katolikom nije jednostavna zadaća: valja voljeti sve ljude kao svoju braću. To od nas vjernika traži veliku žrtvu i odricanje od nazivanja homoseksualaca pederčinama, a kamoli da bismo smjeli kamen na njih baciti! U temelju moje vjere izvjesni je Krist spasitelj, koji je došao spasiti sve ljude i pritom nije pitao tko je tko, već tko je kakav. I nije mu padalo na pamet izvrijeđati nekog klinca zbog njegove duge kose.
Nezgodan je taj moj osobni Isus: voli Srbe. Ništa čudno, ako je mogao voljeti one zle i odvratne Samarićane koje iz Biblije znamo kao eponim zlog naroda koji tek povremeno može učiniti nešto dobra, može i Srbe. Muslimane također voli, iako ga oni smatraju tek jednim od proroka. Židove ne mrzi, iako su nas stoljećima – gle, baš njegovi glasnogovornici! – pokušavali uvjeriti u suprotno.
Priča mi tako, taj moj posve neobičan, osoban i valjda devijantan dugokosi Isus, upozorava me da kroz život idem sam određujući svoju sudbinu, sam birajući što ću i kako ću, i kako sam za sve svoje odluke odgovoran isključivo ja. Nema crkve koja moje grijehe može prebaciti na svoja leđa, niti države, politike niti neke druge osobe u čije ime se smijem ponašati nekršćanski. Neće mi biti oprošteno, ma koliko se ja branio izjavljujući kako sam neko zlo učinio u ime vjere, nacije, domovine, mafijaške družbe ili očuvanja ove ili one stare tradicije.
I upravo zato što ja kao vjernik imam obavezu imati svoj vlastiti sud o nekom pitanju a ne slijepo ponavljati mantre, imam i svoj sud o spolnom odgoju u školama.
Ja sam za spolni odgoj. I ne samo to, ja sam za vrlo otvoren spolni odgoj, primjeren dječjoj dobi, ali odgoj u kojem nema tabu tema i u kojem klinci imaju pravo postaviti pitanje i na njega dobiti adekvatan odgovor. Odgoj koji djecu priprema za važan dio života odraslih ljudi.
Ni meni nisu drage riječi iz usta nekih crkvenih dužnosnika i začuđena sam i konsternirana kao i ti. Niti moja Crkva se tako ne vlada. No, dobar dio Crkve ljubi, pazi što govori, i drži svoje bez okrutnih vrijeđanja, i tamo gdje jesam, nema niti naznaka takvim riječima.
ifi, al to je nasa crkva. vodstvo nase crkve. i ja je se- sramim.
Taj iskaz je jedna velika nepromišljenost. Razumijem da su ljudi ogorčeni, ljuti, uronjeni u neki sukob, ali čini se da previše računaju na neke svoje snage, a premalo na Milost i na Boga, i onda je lako upasti u oholost i lupnuti nešto tako tragično. Ja se pitam, i molim cijeli dan, za te ljude, jer se pitam kako će ikad netko iz homoseksualne zajednice, ako osjeti duhovnu potrebu, ući u Crkvu i zatražiti svećenika, kad se Crkva predstavila tako plitkom i nesuosjećajnom? Užasno mi je teško, i baš mi je gorak ovaj tjedan zbog sveg toga i ovih bombi. I razmišljam što mi kao vjernici možemo učiniti da popravimo to... ja se molim i za homoseksualce i za biskupe i sve nas zajedno... ovo je jako težak trenutak, došli smo do usijanja koje nismo smjeli dopustiti.
ne znam treba li me ovo veseliti ili zalostiti jer ako je nesto receno, nepromisljeno, a radi se o stavu i uvredama, onda dolazim do zakljucka da se konacno reklo sta se ima za reci bez celofana. jer meni je, zapravo, svejedno hoce li se reci kako se reklo ili ce se isto htjeti reci ali ce se razmisliti i "politicki korektno" izrazavati.
pa cak i promisljeni nacini meni nisu prihvatljivi.
tuzno, eto sta je, tuzno.
I što ćete napraviti po tom pitanju?
i dalje se moliti
Zašto se njih malo češće ne čuje u javnosti?
Osim don Grubišića, koji je zbog svojih istupa sankcioniran od strane Crkve?
Napisala si ranije kako bismo trebali uzeti u obzir da su autori dosad linkanih spornih tekstova ljudi u godinama i da se to treba uzeti u obzir.
Dobro da se radi o jednom polusenilnom čovjeku, pa da ga povuku u neki zapećak, a vrh Crkve da se od toga ogradi. Ali pogledaj koliko ih ima! Govor mržnje se ne kažnjava, kažnjen je Grubišić... Crkva vrlo jasno poručuje na čijoj je strani.
niti ima, niti zeli imati djecu, da bi ispunila neka drustvena/religijska ova i ona mjerila.
niti svoje imanje djece zeli instrumentalizirati u svrhu bilo koje ideologije. vecina.
onaj tko zeli imati puno djece, neme nikakvih preptreka da ih ima.
Ifi, nemam kad pročitat kobasicu, a ni ostale postove. Ali evo, na prvi pasus: i ja dojim još, a maloj tri godine, dojim je daleko duže nego sinove (15/17 mjeseci) pa je ipak najbolje raspoređena između mene i tate od sve djece (ovo zvuči k'o da ih je deset :D )
Trudnoća je ženina, dojenje je ženino - i to je to. Nema nijedno drugog mjesta u roditeljstvu gdje neku bogomdanu vrijednost ima ona "mater je mater". Mater je mater kad je iza dana u dan i godinama ona odgovorna, referentna, prisutna i obavljajuća - onda je mater ta mater iz izreke.
Preletjela sam joše neke poante - društvo mora voditi računa o roditeljima i prije svega o djeci, treba štititi roditeljstvo i djetinjstvo, ali ne vidim kako to pripada samo ženi, osim u prvih nekoliko mjeseci.
Ja u Ifigenijinom mišljenju vidim jednu rupu. Što je sa ženama koje ne žele biti majke? Ne bi li bile osuđene i odbačene u drustvu u kojem je rađanje djece imperativ?
pa šveđani imaju velikodušniji roditeljski dopust od hrvatske, to što izlaze u susret radećim roditeljima kako god znaju ne znači da sirota djeca propadaju u institucijama od rođenjaJa sam posve za jedan dio tog skandinavskog mentaliteta. To dijelom jest dobro. No, nisam sigurna je li i posve dobro; onako baš ljudski dvojim može li institucija, najbolja na svijetu, zamijeniti prisan odnos koji dijete ima sa svojom obitelji u svojem domu, i je postoji li neki idemo reći minimum sati, mjeseci, godina koji djetetu objektivno treba da postane najbolji čovjek koji može biti. I gdje je ta granica između majčinog, očevog i djetetovog prava i potrebe. Sigurno da treba još razmišljati, spajati mozaik, i svakako da žena mora i treba imati mogućnost samorealizacije, i to treba i mora biti "na trošak" države jer to spada u nekakva ljudska prava, no jako je lako djetetom baratati kao nekakvim objektom jer ono nema pravo glasa. Ne treba, naravno, pitati dijete (jer bi dijete radije čokoladu od kelja i slično), ali mislim da smo oko cijele te linije gdje prestaje pravo djeteta, a gdje majke, i gdje je pravo oca baš na tankom ledu. Ova situacija je neviđena u povijesti, koračamo putem koji nas vodi, a da ne znamo gdje.. lijepo piše da su natenane sve to izdefinirali da najbolje odgovara roditeljima, svim roditeljima a ne samo onima kojima je valjda u redu da ih zamijeni institucija. takvi roditelji ionako valjda daju djecu na posvajanje, ne?
dakle, ne treba nam kombinacija švedskog i našeg modela, jer je njihov jači od našeg u svim stavkama, a naš model se pomaknuo korak prema švedskom s novim uredbama sa dijeljenjem roditeljskog dopusta između oba roditelja. još da nam je puna naknada, ihaj!
http://yourlivingcity.com/career-fin...-leave-sweden/
Posljednje uređivanje od koryanshea : 11.01.2013. at 20:01
Hvala ti da blagonaklono pričaš sa mnom! Bar netko
Razmišljala sam o toj rupi prije nego što si napisala, u današnjoj dugoj vožnji
Ljudska prava su univerzalna, i imamo ih svi i trebamo ih imati - raditi, posjedovati, biti štićen i imati slobodu.
To je onaj osnovni ljudski model.
Kad imaš djecu, pa još više djece, i obitelj, tada aktiviraš dodatnu opremu, pa trebaš i dodatnu cijenu, uslugu i to - e, to je majčinstvo, ekstra dodatak sa ekstra legislativom. Dok ti ne treba, ne treba, ideš pod "opća ljudska prava"
Kad rađaš, ideš pod majčinska prava.
Bonus![]()
http://www.index.hr/vijesti/clanak/z...ti/656620.aspx
Meni je ovo nebuloza, amo sad ukinuti sve, ovo je baš zanimljiva emisija, svašta novog i drugačijeg čuješ, NRZ treba zaštititi![]()
Ova emisija je meni takva... ma neću pisat, ali evo, ne bi imala ništa protiv da preleti na RTL, zajedno s onima što gataju iz viska. Ili da makne termin "znanosti" iz naziva i zove se tipa "alternativni kolaž". Nemam pojma za potpisnike, umirem na građevinara.
O ljubljenju mislim što i leonisa i jennifer.
samo sam zamijetila koja struka dominira među potpisnicima, a poznata je kao realna, možda radi toga.
meni Mišak sam po sebi ne smeta, čak mu je i bend odličan, ali bi voljela kad bi ova emisija imala smisla tj. kad bi barem i oni imali i što ima forum- onoga ko će to fino objasnit sa strane znanosti, argumentirati, pa nek se narod veseli ako želi vjerovati u chemtrailse
Isvetica, logično je da društvo za kritičko razmišljanje potpiše ovakvu peticiju, kao što je logično da Protagora tuži državu radi vjeronauka u školi-to je uloga obaju udruga.
jedino mi nije jasan ovaj gradevinski radnik medu svim potpisnicima (Goran Kostrešević)
nije mi bila namjera nikoga diskriminirati, pa odoh na neko manje tenzicno mjeso
Tu emisiju ne gledam i ne reagiram radi nje, nego radi potcjenjivanja čovjeka po zanimanju.
I negdje sam gore pročitala da će se ljudi ljubiti javno na trgu ili gdje već. Javno ljubljenje! Gluposti. Ljubljenje je intiman čin.
naravno da ne, ali malo strsi
ne kužim šta ti smeta građevinski radnik, al krepala sam na isvetičino![]()
Iznosenje osobnog dojma na forumu o stvarima koje me se nimalo ne tiču i ne oštećuju me, a samo zato jer nisu moj odabir je stvarno bezveze, meni.
Uvijek pomislim da ovdje nema bezobrazluka, ali se isto tako uvijek ponovo razočaram.
Znači ne smije se pisati osobni dojam? A što onda pišu svi? Tuđe dojmove?
I kako me se ne bi ticalo? Gledanje u ljude koji se ljube u usta mi je baš bljak, bili oni mladi, stari, muški, ženske. Zašto bih morala okretati glavu dok hodam gradom? Zašto svi ne bi poštivali pravila ponašanja ili bonton, ako je tako jasnije. (aha u svijetu utopije)
Ja i dalje ne vidim što je problematično u ljubljenju, po čemu je to čin koji se izbjegava u javnosti?
meni je to predivno <3
bilo da vidim dijete i mamu bilo da vidim par, a sto je par stariji i ljubi se u usta to mi je jos <32
ljudi hrackaju po ulici, deru se, psuju, oduzimaju prednost, guraju...toliko stvari koje su miljama daleke od bontona das mi je sve milo kad vidim ljubav na djelu.
To je ljubljenje kao posvjed i politički statement, a ne ljubljenje kao intiman čin između 2 osobe, i ne vidim prikladnijeg načina za održavanje ovog prosvjeda od javnog ljubljenja onih za koje bi mnogi htjeli da budu nevidljivi ili da ih nema ili da to rade u 4 zida.
Meni to zvuči jako zabrinjavajuće.
Bojim se da smo sve bliže onom zlogukom proročanstvu mog prijatelja psihijatra koje sam objavio prije par mjeseci.
Ne mogu pronaći taj post, pa ću ukratko prepričati po sjećanju:
On: Narod je nezadovoljan i neće se ništa promijeniti dok ne poteče krv po cestama.
Ja: A čija će krv teči, kad je nemoguće iz šume infomracija znati tko je dobar, a tko loš/kriv?
On: Pedera
Ja: Što bi pederi bili krivi za tešku situaciju?
On: Nije važno. Najlakše je proglasiti ih krivima pa na njima iskaliti bijes.
Tako da mi ovaj skup ne sluti na dobro. Puno je više tenzija nego što je bilo oko gay pride-a....
Ja nepem ni blizu katedrale danas popodne.....
pod ljubljenje ne mislim na znaranje. kao sto imamo izagrljaj i "drpanje" :D
hvala jennifer
Kuzim ja razlog, ali se bojim reakcije ovih nadrazenih, puno je tenzija. Nadam se da ce doci dosta straight ekipe na dogadaj, da mrziocima bude teze okrenuti na nevolju