Kako je u originalu?
 |
|||
|
|
|||
Kako je u originalu?
Ako mislis na jj thomson, citala sam.
Analogija s violinistom kojem treba bubreg ili sto vec, pa ga fanovi zele prikopcati na nase tijelo 9 mjeseci.
da, da. što kažeš na to? zanimljivi su mi argumenti.jennifer_gentle prvotno napisa
http://en.wikipedia.org/wiki/A_Defense_of_Abortion
Hvala MC, ali tu zlobu u srcu ipak nemam, da bi nekome pozeljela na bilo koji nacin zagorcati zivot. Iskreno zelim svakome mir i dobro, za mene to nije puka uzrecica. Ne brini, ne hodam cestom prijeteci paklom ljudima oko sebe.
Na tvoju zalost, ljudska savjest je mehanizam koji radi unatoc onome sto prizeljkujete ti i tvoji istomisljenici - da covjek moze raditi sto hoce, bez posljedica (fizickih i psihickih).
To sto TEBI abortus nije ubojstvo, meni ne predstavlja nikakav argument. Sto se mene tice, i Koryini i tvoji postovi su vrlo jasni (nizasto se ne trebam "namjerno kaciti") i ne ostavljaju mjesta izvrtanju smisla i rijeci. A i ja sam svoj stav iznijela pa necu vise ovu temu uzurpirati raspravom o AB-u.
Ne stignem redoviti čitati... samo si bilježim temu.. za neke sretnije dane... i usput moram reći da sam premrla kad sam vidjela da je prvi dio zaključan... pao mi kamen sa srca kad sam pročitala razlog.
Cure, rock on!
Jučer se HTV opet obračunavao s Kinsey-em.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/i...ce/655668.aspx
Jesu. To je jedan od najutjecajnijih eseja u filozofskoj debati u pobacaju, ali nisam sigurna bi li se upustala u ovom topicu u raspravu o o pobacaju
ovaj će vam se tekst možda svidjeti (nisam ga do kraja pročitala): o roditeljima nevjernicima: loosing our religion
p.s. jen, nisam znala da je taj tekst tako bitan.
Posljednje uređivanje od mama courage : 06.01.2013. at 16:10
You need to say, ‘We believe in making the world a better place, we believe in evidence over faith, we believe in reason as a way to address problems, we believe in helping others because that makes the world better for everybody. This is what we believe.’”
jedan divan tekst: link
Jučer sam čitala emsin link (dakle, wiki, ne original tekst) i imala sam hrpu primjedbi na primjere, komparaciju i način zaključivanja...i onda skontala da je njena kritika rekla već sve što mi je palo na pamet (i puno više, doduše)... Zbog čega je tako utjecajan?
p.s. jen, nisam znala da je taj tekst tako bitan.
podsjećam na tribinu: https://www.facebook.com/events/488459541206502/?ref=2
imam originalni tekst na hrvatskom, ali mi treba tvoj mail. a čija je kritika rekla sve? jen ili od ove... thompsonice?
Pa neces naci nijedan pregled abortion debatea u kojem ona nece zauzeti pozamasan dio...
Po meni, s pravom, jer je analogija, u svojoj ogoljenoj sustini, pogodjena te se fokusira na pravo majke tj. osobe da raspolaze svojim tijelom, bez obzira je li embrij/ fetus osoba, ili od kojeg to tjedna postaje, ili ima li pravo na zivot.
Postoje argumenti koji se bave jednim, ili drugim, ili trecim, a meni se upravo ovaj aspekt cini najbitnijim, a to je sukob prava, ili potencijalnih prava, i koje pravo racionalno i moralno nadjacava.
U grubo prevedenoj analogijo, ovo bi bio slucaj koji bi se ticao samo trudnoce kao posljedice silovanja. Ja osobno ne vidim zasto bi to bilo bitno, ali neki smatraju da je kljucno odrediti odgovornost zene za trudnocu. Pa onda mozemo reci, ok, nisu je lupili po glavi i na silu odvukli, nego je, recimo, isla u bolnicu posjetiti tetku, stisula krivi gumb u liftu, izasla na kat za transplantaciju organa te je doslo do nesporazuma s osobljem pa su je prikopcali na violinista. To bi kao bila analogija sa slucajnom trufnocom, tj. neispravnom kontracepcijom. No, u sustini je problem isti, imamo li moralnu obvezu svojim tijelom pomoci nekome?
Ako bi netko odgovorio potvrdno, nalazi se na vrlo tankom ledu...Jer postoji jako puno ljudi na svijetu kojima zivot ovisi o transplantaciji recimo bubrega. Time bismo svi bili moralno obvezni donirati bubrege, jer i ti ljudi imaju pravo na zivot, zar ne?
Dugo već nisam vidio takvo pojednostavljenje pitanja abortusa. Svedeno na karikaturu.
x
meni je jako zanimljivo s tobom razgovarati o ovome. možemo jednom napraviti i kružok na ovu temu.
ako žena nema obavezu darivati svoj organ (recimo taj bubreg) svojoj djeci (koja su rođena), zašto bi to morala činiti fetusu? ili griješim?
eh sad... odgovornost za trudnoću... meni to opet ide u onaj guilty trip koji se pokušava nametnuti ženi. kriva si. kako god da okreneš.
Moj post zasigurno ne sažima svu kompleksnost tog pitanja, već je odgovor Zuski. Tim sam se pitanjem inače bavila tri semestra na fakultetu, pa ako hoćeš, možemo i nadugačko, ali na nekoj drugoj temi.
mc
Niti je žena iz djela jj thimpson uzrokovala bolest tom violinistu, niti je uzrokovala bolest bolesnicima na dijalizi iz jeninog posta. S druge strane, uzrokovala je postojanje fetusa (govorim ovdje o uobičajenim razlozima abortusa u našim uvjetima, ne o iznimkama poput trudnoće nakon silovanja). Taj mi je aspekt ženinog doprinosa organizmu koji ovisi o njezinom tijelu nedovoljno raspravljen u članku o jj thompso na wikipediji. Nije tu riječ o krivici, već o odgovornosti
A drugi aspekt, koji je potpuno zanemaren i ne spominje se ni jednom riječju je njezina odgovornost za to dijete nakon što se rodi. Jer violinist će nakon devet mjeseci odšetati iz njezinog života, a dijete koje koristi njezino tijelo devet mjeseci će slijedećih xx godina ovisiti o njoj i bit će pravno odgovorna za to dijete.
U cijeloj je toj raspravi pitanje abortusa reducirano samo na to je li netko dužan nekome drugom dati svoje tijelo na korištenje, ali je prilično neprimjereno jer ignorira činjenicu najmanje te dvije činjenice: da je za nastnak tog fetusa žena odgovorna, te da nakon devet mjeseci mora i dalje biti odgovorna za to dijete. Osim toga, ima tu i puno drugih stvari koje bi se trebale uzeti u obzir, a nisu. Npr. društvo smatra da su oba roditelja odgovorna za dijete. Neka pokuša otac ne brinuti za dijete koje nije želio, pa će vidjeti kako će ga zakon stisnuti. A u kojem trenutku to dijete postaje zajedničko?
Nisam u toj rečenici (da dugo ne vidjeh takvo pojednostavljenje pitanja abortusa) mislio na tvoj post, nego na wikipedijin prikaz knjige A Defense of Abortion.Moj post zasigurno ne sažima svu kompleksnost tog pitanja, već je odgovor Zuski. Tim sam se pitanjem inače bavila tri semestra na fakultetu, pa ako hoćeš, možemo i nadugačko, ali na nekoj drugoj temi.
mc
Posljednje uređivanje od mujica : 06.01.2013. at 20:45
Prvi aspekt o kojem govoriš tiče se ženine navodne odgovornosti koju sam već spomenula. Je li žena odgovorna za trudnoću ako je silovana? Očito nije. Zašto bi tako izvanjska stvar kao što je ženin mentalni status tijekom začeća (želi li seks ili ne) utjecao na tako intrinzičnu stvar kao što je pravo na život na embrija/fetusa? Je li žena manje odgovorna ako je koristila kontracepciju, ali je kontracepcija zakazala? Ili ako nije koristila kontracepciju, ali nisu joj bile dostupne informacije o reprodukciji i potencijalnoj zaštiti?
Drugi aspekt-Da u pravu si, ali može se pretpostaviti da žena može dati dijete na posvojenje nakon što rodi. U svakom slučaju, taj aspekt daje težinu stajalištu pro choice, a ne suprotnom, jer je situacija teža nego kod primjera s violinistom.
Treća stvar - Dijete postaje zajedničko, kad se rodi, to je valjda jasno. Dok je integralni dio ženina tijela, pravo žene nad svojim tijelom se ne smije dovoditi u pitanje.
Taj se esej orijentirao na jednu stvar, a to je pravo žene na raspolaganja svojim tijelom. Imaš različitih eseja i knjiga koje se bave različitim aspektima tog pitanja. Još nisam naišla na knjigu koja se interdisciplinarno bavi logičkim, filozofskim, biološkim, psihološkim, sociološkim i inim aspektima, sve u jednom. Ne kažem da to ne bi bilo loše.
link na wikipediju je trebao poslužiti samo kao prva informacija o čemu se razgovara, za one osobe koje nikad nisu čule za taj esej.
nego... veli papa nešto o netolerantnom agnosticizmu
Prvi aspekt, nisam mislio na silovanu ženu. Tu nemam nikakvih dvojbi. Govorim o ženi koja je zatrudnila voljnim seksualnim činom. To kakvu je kontracepciju koristila dodatno komplicira stvar. Zato mislim da je rasprava u toj knjizi karikirana.
Slažem se da briga o djetetu nakon poroda daje težinu pro choice stajalištu.
Treća stvar je nešto što se voli zanemarivati. Neprihvatljivo je da dijete dok je u ženinom tijelu bude isključivo njezina odgovornost i isključivo njezino pravo da o tome odlučuje, a kad se rodi, odjednom otac ni kriv ni dužan, jer svih devet mjeseci nije imao nikakava prava (npr. žena može odlučiti zadržati dijete iako je otac apsolutno protiv), odjednom postane odgovoran. Ali to je valjda tema za neki drugi topic.
link na wikipediju je trebao poslužiti samo kao prva informacija o čemu se razgovara, za one osobe koje nikad nisu čule za taj esej.
nego... veli papa nešto o netolerantnom agnosticizmu
jel čuo to ovaj naš bojnik?
da budu hrabri i blagi?
ja nikad nisam čula za taj esej, pročitala ovo s wiki, i nije mi odmah sjeo. moram još malo razmisliti
Jennifer, hvala na pojašnjenjima, jasno mi je i ono što nije bilo (violonist za kojeg sam smatrala da se može komparirati samo sa silovanom ženom, a zapravo je nebitno; do tog sam došla zanimljivim dijalogom sa samom sobom..).
Podsjećam na jedan tekst od Vesne Kesić iz 2009.
MC, hvala, tekst mi je već obećala poslati frendica
Ni meni, čak sam bila ljuta... kao da su u meni bile dvije osobe. Jedna je rekla, pa biti prikopčan na violonista (tj. on na tebe), za razliku od trudnoće, nije biološka zadanost, takvu situaciju nije bilo moguće predvidjeti. A druga je rekla - pa kakve to ima veze? Zar se žena, čak i u slučaju da je namjerno začela, ne bi imala pravo predomisliti? Nije li riječ o njenom pravu na vlastito tijelo?ja nikad nisam čula za taj esej, pročitala ovo s wiki, i nije mi odmah sjeo. moram još malo razmisliti
i tako dalje
Svidjelo mi se kako papa govori o nametljivcima.
Ja mislim da za raspravu nije bitno je li zena zacela nasilno, slucajno, nepromisljeno ili namjerno, ali je valjda bitno za neko psiholosko svjetlo koje to baca na cijelu pricu. Ako je zacela nasilno, onda je zrtva, a ako je zacela na neki drugi nacin, onda je krvnik.
Dijete je uvijek zajednicko, ali dok je integralni dio zenina tijela, nema druge nego da bude zenino pravo i odgovornost.
Nismo birali da biologija bude takva kakva je, ali je. To mozda nije fer, ali stvarno ne vidim nacina da otac djeteta ima pravo odlucivanja o djetetu dok je ono u zeninoj maternici. Kako si to zamislio?
Pa da, ali treba doći do toga...upravo zbog tog psihološkog svjetla koje (ipak) utječe na naše razmišljanje, a da nismo ni svjesni.
Malo sam se iščistila u glavi, volim to
jennifer_ ti tako pišeš samo da provociraš, zar ne?
otac u tom slučaju obično prakticira mogućnost nestanka u vidu magle čim se trudnoća pojavi na vidiku, iliti moguće je imati rodni list na kojem je upisano da oca - nema. a postoji. i on se seksao, sram ga bilo!
Posljednje uređivanje od koryanshea : 06.01.2013. at 22:33
jen, stvarno te pitam, je li bi bila zainteresirana da nam održiš malo predavanje na tu temu?
ajd, dogovorit ćemo se preko pp.
x
možda je kriva što je silovana, zar ne? kud je šetala noću po tom parku, zašto je obukla tu mini suknju i napila se. a možda je stavljala i svoje slike na fejs.
Meni ova misao u sredini, da potrebna briga o djetetu daje težinu pro-choice stanovištu, uopće ne drži vodu. Ovo je forum okupljen oko roditeljstva i ljudi koji bi radije čitali i pisali o djeci i odgoju, nego gledali i čitali nešto drugo. I većina nas ovdje čestitamo na trudnoći i sretni smo što smo roditelji, dio foruma se grčevito bori za roditeljstvo, a svi se hvalimo svojom djecom i sretni smo dok ih gledamo. Ja ne znam nikoga tko je jadan što je roditelj, tko bi ubio dijete jer mu je dosta brige o njemu, zapravo, kojekakvi ljudi su se promijenili na bolje i sretniji su jer imaju djecu. Naravno da ima iznimaka, ali bolest (duhovna ili tjelesna) postoji kao činjenica i napada svaki organ i funkciju ljudskog tijela, pa nećemo zato reći da ne vrijedi vježbati (jer je jedan vježbao, a opet umro mlad, zar ne) - ili da bismo svi pobili svoju djecu, jer je jednom dosadilo, pa je on isto pobio djecu, ili neku takvu glupost.
Svi se ljudi više boje djece prije nego što dođu, a kad dođu, ne mogu zamisliti život prije njih. Zar nije onda na nama roditeljima da kažemo ljudima koji se boje - pusti, kad se rodi, srce će ti narast, ljudi kažu - gdje se rodi dijete, rodi se i kruh, umjesto da ih podržavamo u nerealnom strahu, i lišavanju sebe jednog divnog, obogaćujućeg iskustva? Ja ne znam niti jedno dijete koje u konačnici nije voljeno i dobrodošlo (opet govorim o normalnim ljudima, relativno zdravim, ima bolesnih ljudi, ali to je aberacija, a ne norma).
Isto se slažem da pitanje abortusa, izbora ovog ili onog ima smisla kada se muškarac i žena gledaju dva da ne kažem suprotstavljena entiteta; kad sagledaš sebe u lancu života i ljubavi kao nerazdvojiv dio para, tada nema ženskih i muških prava, nego našeg prava, naših izazova, odluka, naše djece... meni bi bilo strašno da neka žena pobaci dijete mog muškog djetetaTo nije samo njezino dijete, to je moje unuče, nećak moje kćeri... dijete nije i ne može biti privatni pothvat majke, koje ona bira ili odbacuje. Sve je to puno kompleksnije... i sve ovisi o tome gledaš li samo sebe, ili razumiješ da je ljudsko društvo zajednica s finim nitima... i na koncu - žena je puno više od puke osobe, neke od osoba koje mogu raditi što žene, žena je ta koja produžava život, unosi nove ljude u obitelj, društvo, zajednicu; ženina odluka o imanju djece obogaćuje ne samo nju, nego i obitelj, širu obitelj, cijeli zajednicu.
Ja ne mislim da to ženi oduzima vrijednost, dapače, povećava je.
Što se uloge i pozicije muškarca tiče - slažem i s Mujicom - muškarac i žena zajedno začinju dijete, i to dijete je njihovo. Istina jest da je veći teret - i veći blagoslov - na ženi (u smislu nošenja djeteta), ali ja ne vjerujem u bolji svijet dok ljudi ne misle korak dalje - i ne biraju svoje partnere kao one s kojima će sigurno, sretno i bez drame imati svoju djecu - tako da se taj teret obiteljskog života rasporedi pravedno i dobro.
Tko uopće želi za partnera nekog s kime ne bi mogao podići neko dijete - da ga poželiš, ili da se dogodi? Mogu ne željeti, ali ako se dogodi, manja mi je šteta i patnja da ga dignemo, nego da prođem kroz abortus.
Nisam zamišljao da otac djeteta ima pravo odlučivati o djetetu u tijelu majke, ali sam (u skladu sa pravom na odlučivanje o vlastitom tijelu, uz zanemarivanje svih drugih čimbenika vezanima uz eventualni prekid trudnoće) zamislio da i on ima pravo ne željeti dijete (ne želi da se dio njegova tijela iskoristi u tu svrhu), izjasniti se i time skinuti sa sebe svaku odgovornost i brigu o djetetu, kao što je majka imala prvih mjeseci trudnoće, ali je izabrala zadržati dijete.
Jer u suprotnom su u vrlo neravnopravnom položaju. Ako žena ne želi dijete, a muškarac želi dijete - ona će prekinuti trudnoću jer je to njezino tijelo.
Ako muškarac ne želi dijete (ne želi da dio njegovog tijela raste i naraste u toj ženi), a žena želi, ona će zadržati dijete, on neće imati pravo ništa reći jer se radi o njezinom tijelu i bit će mu nametnuta briga (u najmanju ruku financijska obveza) o tom djetetu slijedećih 18 godina.
To je ogromna neravnopravnost u odnosu prava i obaveza- Između muškarca i žene.
A svi bismo da budemo 100% ravnopravni u svemu, bez obzira na biološke razlike, zar ne?
Ne ide to baš tako....
Postoji utvrđivanje očinstva (sada već prilično jeftine DNK analize, koje sud prihvaća)i posljedične obveze, a bez ikakvog ranijeg prava u donošenju odluke o tome hoće li se dijete roditi ili ne.
To su dileme koje nastaju iz normaliziranja nenormalnih ponašanja, ili bar afirmacije neneromalnih ponašanja. Kad imaš normalne ljude, koji cijene svoje tijelo, i mogućnost da začnu dijete, i u zajedničkom razgovoru odluče što će (najlogičnije je naravno afirmirati život kroz imanje djece, ali mogu se i odreći toga u intersu drugih ciljeva i odgovorno spriječiti začeće) onda stvarno nema potrebe za tim razmatranjima šbbkbb, jer su jednako apsurdna - a što ako ja pucam u ruku svom mužu, a pogodim srce, moram li zbog toga u zatvor?
Il nemoj pucat, il prihvati da ćeš u zatvor ako pogodiš srce.
Ako se upuštaš u odnos s osobom s kojom nemaš dogovor oko potencijalnog začeća (koje je mogućnost koja prati spolni odnos sa ili bez zaštite) onda svaki scenarij postaje moguć, ali ja ne bih na tome gradila legislativu i oblikovala norme ponašanja.
Vidiš, ima nešto u tome....
Ali u okviru ovako reducirane rasprave - tko ima pravo odlučivati o tijelu žene, i ako zaključimo da samo žena ima pravo odlučivati o svom tijelu, onda bi to davalo težinu pro-choice stanovištu. Jer se zove choice - izbor.
Ali možda si u pravu. Možda upravo činjenica da će nakon devet mjeseci morati još godinama brinuti o tom djetetu, možemo smatrati razlogom da se ženi suzi izbor o odlučivanju o vlastitom tijelu. Ne znam. Moram o tome malo razmisliti....
Istina. Ali su te dileme stvarnost.
Želje za abortusom su svakodnevica. Oduvijek su bile i bit će.
Ali legislativa je na tome građenaAko se upuštaš u odnos s osobom s kojom nemaš dogovor oko potencijalnog začeća (koje je mogućnost koja prati spolni odnos sa ili bez zaštite) onda svaki scenarij postaje moguć, ali ja ne bih na tome gradila legislativu i oblikovala norme ponašanja.
Posljednje uređivanje od mujica : 06.01.2013. at 22:58
Kuriš, ha?
Žena može i mora odlučivati o svom tijelu, ali vrijeme da se ta odluka donese je prije začeća, a ne nakon. Odgovornost je prije nego što si okrao banku, a ne izbjeći da ideš u zatvor tako što ćeš kad te uhvate vratiti novac i reći - nemojte ljudi, nisam tako mislio, evo, selotejp, da zalijepimo staklo, bit će kao novo.
ne mora te brinuti ta neravnopravnost. jer iako postoje zakonske obaveze (posebice alimentacije), negdje oko tri četvrtine muškaraca ih se ne drži.To je ogromna neravnopravnost u odnosu prava i obaveza- Između muškarca i žene.
što ćemo sa ženom koja je silovana? koja nije dovoljno educirana o kontracepciji ili koja na kraju krajeva, zbog religijskih uvjerenja, ih ne smije koristiti? ili koja bi time svoje zdravlje (i život) stavila na kocku?
eh, na žalost ne živimo u tom svijetu. kao što smo vidjeli, velika većina žena ili nema prava ili mogućnost izabrati sretno roditeljstvo.ali ja ne vjerujem u bolji svijet dok ljudi ne misle korak dalje - i ne biraju svoje partnere kao one s kojima će sigurno, sretno i bez drame imati svoju djecu -
Slažem se i ovime.
Je li ti to podržavaš neravnopravnost između muškarca i žene u pravima i dužnostima? Nisam to očekivao od tebe.ne mora te brinuti ta neravnopravnost. jer iako postoje zakonske obaveze (posebice alimentacije), negdje oko tri četvrtine muškaraca ih se ne drži.
Činjenica da se dio muškaraca ne drži obaveze, pa mu dođe ovrha, oduzme im se imovina, neželjeno dijete nasljedi nekretnine i pokretnine koje je htio ostaviti možda željenoj djeci, ne umanjuje težinu neravnopravnosti da on nije mogao odabrati hoće li se dijete roditi, a majka je mogla odabrati i da sada ima jendake zakonske obaveze kao i ona.
Iz tog jednostavnog stava da žena sama odlučuje o svom tijelu u trudnoći, proizlazi da sama treba i snositi posljedice svoje odluke i odgovornost koju ta odluka povlaći.
Ja silovane žene ne bih dalje silovala da služe kao argument nekim sasvim drugim razlozima. Iz poštovanja prema žrtvi nečeg stravičnog, što je činom začeća još dodatno strašno. Mujica je liječnik, možda on zna - to su slučajevi gdje cijeli tim, od ginekologa, psihijatra, svećenika treba sudjelovati da se ženi pomogne. To je iznimka, i neka se tako i rješava, po svim pravilima medicinske i ljudske etike, i prema snazi i situaciji svako posebno osobe.
Nije mi jasno kako žena zna za abortus, gdje se ide i kako se to radi, a ne zna za kontrolu rađanja? Ja to u Hrvatskoj teško mogu zamisliti - ako je netko namjerno neinformiran, ne tiče ga se, vjeruje da "se neće dogoditi", to nije neinformiranost, to je čista glupost. Dapače, znam par žena koje baš zato jer je abortus dostupan ne koriste zaštitu, jer im je lakše bez zaštite... strašno! Žene od po par abortusa godišnje
Što se vjernica tiče, da nemamo metodu planiranja obitelji, svaka od nas bi imala po dijete godišnje, tako da to nije nikakav argument.
A žena ne smije kockati svoj, a bome niti djetetov život. Sve treba poduzeti da se spriječi - ako postoji dobar razlog da se spriječi trudnoća. No kad je dijete u igri, to mijenja pozicije...
Mogli bismo, zašto ne? Imamo i pravo i mogućnost i odgovornost birati sretan život i roditeljstvo, i poduprijeti one koji možda nisu tako sretni kao mi. Valjda se boljitak stvara vjerom u boljitak, a ne obratno, snižavanjem kriterija - jer ne mogu svi uvijek sve... ne mogu, ali više će ih moći ako ih osnažimo, pomognemo i vjerujemo u njih.
Hm... to bi bila logična premisa, u tome svemu. Ali, ovdje nije riječ o logici, nego da mi bude kako ja hoću, sad, a poslije ću vidit.Slažem se i ovime.
Je li ti to podržavaš neravnopravnost između muškarca i žene u pravima i dužnostima? Nisam to očekivao od tebe.
Činjenica da se dio muškaraca ne drži obaveze, pa mu dođe ovrha, oduzme im se imovina, neželjeno dijete nasljedi nekretnine i pokretnine koje je htio ostaviti možda željenoj djeci, ne umanjuje težinu neravnopravnosti da on nije mogao odabrati hoće li se dijete roditi, a majka je mogla odabrati i da sada ima jendake zakonske obaveze kao i ona.
Iz tog jednostavnog stava da žena sama odlučuje o svom tijelu u trudnoći, proizlazi da sama treba i snositi posljedice svoje odluke i odgovornost koju ta odluka povlaći.
kuriš, a?
što znače jednake zakonske obaveze? misliš da je određen postotak od plaće (nekih 15-tak posto) kao alimentacija i viđanje djeteta 2 puta tjedno po sat-dva ili svaki drugi vikend plus nekoliko tjedana ljetnjeg odmora isto kao danonoćno skrbiti za dijete? uspavljivati ga, oblačiti, voditi u vrtić, školu, prati veš, praviti ručak, večeru, peglati, bolesnog ga njegovati, održavati stan, pisati zadaću i sl.? misliš da te majke kojima su dodjeljena djeca također troše samo tih 15tak posto svoje plaće na dijete, a ostalo troše na sebe? šta misliš tko plaća stan i režije u stanu gdje živi samohrana majka s djetetom? tko servisira auto i otplaćuje kredite?
zakonski je otac obavezan plaćati alimentaciju. hoće li se viđati s djetetom i dati mu više i vremena i novca nego što je obavezan je njegova osobna stvar. toliko o zakonskoj ravnopravnosti.
de malo razmisli prije nego što bubneš.
Posljednje uređivanje od mama courage : 06.01.2013. at 23:19
Ne znam kako to ide. Ali slažem se s ovim što si napisala. (ne mislim da treba nužno sudjelovati svećenik - ovisi o ženinom vjerskom opredjeljenju)
I uopće načelna rasprava o etičnosti abortusa u Hrvatskoj nije o silovanim ženama, onima koje ne znaju što je kontracepcija i koje se boje reći da ih boli glava jer će dobiti zbog toga batine. Ne znam zašto se stalno takve ekstremne situacije koriste kao argumenti. Lijepo je Ifi napisala da su to iznimke i trebaju se rješavati kao iznimke.
No, zakon je ionako jasan. Abortus je legalan. Ali me još uvijek muči neravnopravan položaj oca jer o sudbini njegova dijela tijela ima pravo odlučiti samo majka.
(kaj, želiš reći da to njegovo dijete nema pravo nasljeđivanja nakon njegove smrti ?????)
No, i samih 15% plaće je previše.
Jer žena ako ne želi dijeze, apsolutno sve od toga izbjegne.
A on ako ne želi, žena ima zakonsku mogućnost nametnuti mu sve te obaveze zloupotrebom dijelova njegova tijela, koristeći pravo da odlučuje o svojem.
Posljednje uređivanje od mujica : 06.01.2013. at 23:26
Pravila pisanja postova
