U nedjelju, 5. lipnja 2011. godine, sudionici konferencije na Svjetskoj konvenciji ateista, u organizaciji AAI u Dublinu, raspravljali su i usvojili sljedeću Deklaraciju o sekularizmu i mjestu religije u javnom životu.
1. Osobne slobode
Sloboda savjesti, vjeroispovjesti i vjerovanja je osobna i neograničena. Sloboda prakticiranja vjeroispovesti treba biti ograničena samo potrebom poštovanja prava i sloboda ostalih.
Svi ljudi trebaju slobodno na jednak način sudjelovati u demokratskom procesu.
Sloboda izražavanja treba biti ograničena jedino potrebom poštovanja prava i sloboda drugih. U zakonu ne bi trebalo postojati pravo da se “ne bude uvrijeđen”. Svi zakoni o bogohuljenju, bilo eksplicitni ili implicitni, trebaju biti opozvani i ne trebaju biti sprovođeni.
2. Sekularna demokracija
Suverenitet države proističe iz naroda, a ne od ma kojeg boga ili bogova.
Jedina ustavna odrednica u vezi s religijom treba biti iskaz da je država sekularna.
Država treba biti zasnovana na demokraciji, ljudskim pravima i vladavini prava. Javna politika treba biti formirana primjenom razuma, a ne religijskih vjerovanja na činjenice.
Vlast treba biti sekularna. Država treba biti strogo neutralna u pitanjima vjeroispovjesti i neimanja iste, bez favoriziranja ili diskriminiranja bilo koga.
Vjerske zajednice ne trebaju imati bilo kakve posebne financijske pogodnosti u javnom životu, niti državne donacije za promociju religije ili pak promoviranje vjerskih škola.
Članstvo u vjerskoj zajednici ne smije biti osnova za postavljanje neke osobe na državnu funkciju.
Zakon ne smije dodijeljivati ni oduzimati bilo koje pravo, privilegiju, moć ili imunitet, na osnovi vjerovanja, vjeroispovjesti ili neimanja bilo kog od ta dva.
3. Sekularno obrazovanje
Državno obrazovanje treba biti sekularno.
Vjersko obrazovanje, ukoliko postoji, treba biti ograničeno na obrazovanje o religiji i njenom nepostojanju.
Djecu treba učiti o raznolikim vjerskim i nevjerskim filozofskim uvjerenjima na objektivan način, bez vjerske indoktrinacije tijekom nastave.
Djecu treba učiti kako da kritički razmišljaju i razlici između vjere i razuma kao puta k znanju. Znanost treba podučavati bez vjerskih utjecaja.
4. Jedan zakon za sve
Treba postojati jedan sekularni zakon za sve, demokratski izglasan i nepristrasno proveden, bez zakonskog prava prenijetog vjerskim sudovima u pitanju građanskih parnica i obiteljskih razmirica.
Zakon ne bi smio kriminalizirati privatno ponašanje samo zato što doktrina neke religije to ponašanje vidi kao nemoralno, ukoliko to privatno ponašanje poštuje prava i slobode ostalih.
Poslodavci i službenici socijalnih službi koji imaju osobna vjerska uverenja ne bi smjeli diskriminirati po bilo kojem pitanju koje nije bitno za posao.