 |
|||
Meni fali, osim naravno same pjesme koju se analizira, i kontekst. U koju cjelinu to spada? Što se radi prije i poslije? Ima li taj tekst neku književnu vrijednost, svoje mjesto u povijesti književosti? Pitanja mi nisu sama po sebi skandalozna - zašto se ne bi učila i vjerska (ili kako bi se to već reklo) poezija, i razgovaralo o zahvalnosti? Ja osobno osjećam zahvalnost za štošta, i često u sebi i zahvalim, a ako duže zaboravim, podsjetim se.
vertex prvotno napisa
prvo potpisujem
a uz drugo, ono o zahvalnosti... pitam (samo pitam): komu treba dijete (piše na dnu stranice: pokušaj i ti) biti zahvalno "za odnose s drugima, osobito onima koje voliš i koji te vole"
pa mene to potice na razmisljanje o odnosima s drugima te zasto su takvi kakvi jesu i ko je kako tome pridonio.
Iz ovoga što se vidi na slici na linku meni se čini da pitanja baš potiču na (filozofsku) raspravu - dakle najveće je pitanje kako će nastavnik pristupiti obradi tog teksta.
(problematičnija mi se - za ateista - čini jedna pjesmica iz čitanke za drugi razred osnovne po imenu Bog je uvijek na mjestu zbivanja jer mi ne čini da pitanja koja se djeci postavljaju u sklopu obrade tog teksta ne pružaju baš previše mogućnosti za drugačije viđenje stvari; a u sklopu obrade se nabrajaju različite vjere i vjerski blagdani i posebno je istaknuto da sva djeca imaju pravo na slobodno izražavanje vjere - dok se mogućnost da ima djece koja ne vjeruju uopće ne spominje)
Slažem se.
A kojeg izdavača je ta čitanka za drugi razred?
Mima, točno to!
Zapravo, imam dojam da su svi predmeti prožeti vjerom i vjerskim odgojem, osim matematike i tjelesnog. Hrvatski je prepun takvih pjesmica, o prirodi i društvu da ne govorim.
Mogu ja kod kuće pričati djetetu i objašnjavati mu do besvijesti, kad on u prvom redu prihvaća ono što čuje u školi. I još k tome i opet sjedi na vjeronauku svaki put kad knjižničarke nema u školi
I mislim da nije isto ponuditi vjerske sadržaje u sklopu nekakve opće kulture u višim razredima OŠ (iako mi ni to nije ok, ali starija djeca već lakše odvajaju osobne od općih sadržaja), i prožimati cjelokupno školovanje vjerskim odgojem u nižim razredima. Ovo drugo mi se, bez uvrede, svodi na čisto ispiranje mozga.
Alfa - Kuća svemoguća.
Aha, to nisam imala prilike vidjeti.
di vi vidite pjesmicu?
slazem se s mimom.
kao što se kaže u tekstu, franjevci imaju velike zasluge u kulturi hrvatskog naroda. ne možeš to izbrisati, ne spominjati. treba razumjeti vjersku književnost. i ja potpisujem mimu, ne čine mi se pitanja uz tekst problematična.
ovaj drugi tekst iz drugog razreda ne znam, biće mi promakao. al na neviđeno isto mimu potpisujem
no, mene nervira nešto drugo, a to je minoriziranje, odnosno pa možemo reć i negiranje antifašističke povijesti hrvatskog naroda, što također ima velike zasluge za kulturu istog. ne znam jel bi potencijalni neupućeni stranac, da pročita svu osnovnoškolsku lektiru, da prouči sve osnovnoškolske udžbenike, shvatio na kojoj je strani bio hrvatski narod tijekom 2. svjetskog rata i što je bilo s tim istim narodom do devedesete.
Meni je ok da se obrađuju vjerske književne teme ako imaju mjesto u pregledu povijesne ili aktualne književnosti.
No, nije mi ok ovako postavljanje pitanje "Razmislite imaju li i oni koji ne vjeruju u Boga razloga za zahvalnost, objasnite zašto".
Samim postavljanjem tog pitanja kao da se konstatira da po defaultu ne bi trebali imati, a ti sad razmisli pi vidi. I prešutno se pretpostavlja da čitatelj, naravski, vjeruje u Boga, a tamo neki oni koji ne vjeruju postaju The Other.
Ne sviđa mi se...
Bome ja nisam pročitala najpopularniju knjigu u hrvatskom narodu (piše u lijevom stupcu da je Kačićeva knjiga Razgovor ugodni naroda slovinskoga najpopularnija u hrvatskom narodu). Na koji je način uopće to određeno?
Meni se ne sviđa takva rasprava u 6. razredu. Iz razgovora s vjernicima vidim koliko se neki od njih ili zapjene ili progutaju knedlu kad im se suprostaviš po nekom vjerskom pitanju. Vijesti pokazuju i da su neki malo temperamentniji u izražavaju svoje uvrijeđenosti. I ja osobno kad vidim onu pop smeđu narukvicu sa sličicama iz međugorja malo u sebi okrenem očima i lagano se stvaraju predrasude o nekoj osobi, htjela ja to ili ne. Mislim da nema nikakve šanse da barem 50 % učitelja nije imuno na subjektivu. Pozivanje djece da se izraze po pitanju zahvale bogu, uz rizik da upadneš u suprotnu skupinu od učiteljičine je po meni jako nezgodno. Za neku ozbiljniju diskusiju se tek možda djeca u srednjoj sposobna.
Doživjela je najviše izdanja.
Ha moguće je, iako ne znam ni kako se to broji. Iako je nekorektno prema novijim narodnim piscima poput Zagorke ili Ivane Brlić Mažuranić ili Šenoe. Nekako bi se trebalo svoditi na desetljeća, tipa 5 izdanja od 10000 primjeraka godišnje. Ovaj naprosto počeo ranije trčati. To je OT, al ne može se u udžbenik staviti paušalno "najpopularnije", treba staviti najviše izdanja, najveći broj primjeraka, štogod. Kladila bih se da poznam možda 10 osoba koje su to pročitale, a svi su čitali Ivanu Brlić Mažuranić.
I Nives Celzijus je skoro dobila Kiklopa za hit godine.
x
Ne znam, cvijeto čekam da se javiš iduće godine. Ja uglavnom komuniciram s odraslim ljudima. Ti su valjda i odgovorni za to što su si "stavili narukvicu na ruku".
Mislim da se na ovo pozivaju i neki (čitaj-neki) roditelji vjernici kad dovode u pitanje tajming plasiranja određenih tema iz ZO-a njihovoj "rasudbeno-filozofski" još nedozreloj djeci.Šta ti je subjektivnost. Meni se odmah pojavilo sasvim suprotno- vidi, nameće se i djeci koja nisu vjernici da bi i oni trebali biti zahvalni i zahvaljivati, ne Bogu kao Franjo, nego ne znam čemu, Svemiru, Prirodi...na zemlji, vodi, zraku, Suncu, životu...jer ništa od toga čovjek nije svojom voljom, razumom, znanjem ni sposobnostima kreirao ni stekao. Jedino što sve to može uništiti pa sam mislila da je tema ekološko-filozofska.Meni se čini da se svima "nameće" zahvalnost, neovisno o vjeri, a ne obrnuto. (pjesmicu ne mogu otvoriti, vidim samo pitanja za diskusiju)No, nije mi ok ovako postavljanje pitanje "Razmislite imaju li i oni koji ne vjeruju u Boga razloga za zahvalnost, objasnite zašto".
Samim postavljanjem tog pitanja kao da se konstatira da po defaultu ne bi trebali imati, a ti sad razmisli pi vidi
Nena, ti nisi onih barem 50 %, sigurno. Što se ZO tiče, bojim se uopće otvarati ponovo tu frontu, pogotovo što pretpostavljam da je tebi jasno da tu nema baš analogije.
Eto vidiš, meni to ne bi palo na pamet, šta ti je subjektivnost...
Inače, također subjektivno, osobito što nemam pred sobom ni knjigu ni sve u kompletu pa ne znam koliko je sve ukomponirano u gradivo, više mi paše za gradivo Vjeronauka.
i meni su misli otišle u neninom smjeru. čudno mi je to sa zahvalnosti. kome se ti vertex zahvaljuješ?
jelena, za neku ozbiljniju diskusiju - da. al tk okaže da se od njih traži ozbiljna diskusija. a u šestom razredu ipak više nisu uplašeni prvašići. zna se već dobro tko ide, a tko ne na vjeronauk
naravno, ovisi o profesoru, no ne bih očekivala škandal, onako po defaultu.
reći ću vam dogodine, j ima alfine čitanke iz hrvatskog
zasto ti je cudno?i meni su misli otišle u neninom smjeru. čudno mi je to sa zahvalnosti. kome se ti vertex zahvaljuješ?
jelena, za neku ozbiljniju diskusiju - da. al tk okaže da se od njih traži ozbiljna diskusija. a u šestom razredu ipak više nisu uplašeni prvašići. zna se već dobro tko ide, a tko ne na vjeronauk
naravno, ovisi o profesoru, no ne bih očekivala škandal, onako po defaultu.
reći ću vam dogodine, j ima alfine čitanke iz hrvatskog
pa imamo i praznik dan domovinske zahvalnosti
ne znam zasto, al moje misli uopce ne idu u smijeru vasih
recimo u odnosu mene i cvijete zahvaljujem internetu sto postoji i sto nas je spojio. pa zahvaljujem rodinom forumu. a onda dalje nekim stranicama, ljudima, noj i tak. ako odem dalje osjecat cu se ogoljeno :D
:zahvala na dobivenom Oscaru::cmolj
a nije ih sramota)
Nemam se kad dublje uključivat, ali zanimljivi su mi sve perspektive.
Samo da odgovorim što me se direktno tiče:
Nemam pojma kome zahvaljujem, cvijeta, životu valjda? :D Jedanput me neka vjernica isto pitala na forumu, to mi je trebao biti ključ da mora biti "netko" kome zahvalim, ali evo, nije. Meni tako dođe. Recimo, lijepi dan, ja na Marjanu, sve zeleno, prožme me neki osjećaj i ja ti kažem "joj, hvala, hvala". Ajde u sebi, pa manje parim luda. Doduše, obično zatvorim oči
a, to.Nemam se kad dublje uključivat, ali zanimljivi su mi sve perspektive.
Samo da odgovorim što me se direktno tiče:
Nemam pojma kome zahvaljujem, cvijeta, životu valjda? :D Jedanput me neka vjernica isto pitala na forumu, to mi je trebao biti ključ da mora biti "netko" kome zahvalim, ali evo, nije. Meni tako dođe. Recimo, lijepi dan, ja na Marjanu, sve zeleno, prožme me neki osjećaj i ja ti kažem "joj, hvala, hvala". Ajde u sebi, pa manje parim luda. Doduše, obično zatvorim oči
a i mene prožme taj osjećaj sreće, rijetko, al prožme, kad ti se čini da imaš sve na svijetu. onda imam uzrečicu hvala bogu
al u principu nemam neku potrebu zahvaljivati. a tu je pitanje, dal čovjek treba biti zahvalan zbog vode, zraka, ognja, vjetra, mjeseca ili zvjezda.
ovo u dnu stranice, vezano uz odnose, je puno jasnije. tu se slažem s leo.
pa meni to ima drugi prizvuk, ta zahvalnost za vodu, zrak, zvijezde, stagod, onako, da se djecu uci cijeniti to sto imaju, da ne uzimaju zdravo za gotovo cinjenicom da imaju bez da razmisle zasto i kako imaju i sta bi se dogodilo da nemaju i kako biti obziran prema tome.a, to.
a i mene prožme taj osjećaj sreće, rijetko, al prožme, kad ti se čini da imaš sve na svijetu. onda imam uzrečicu hvala bogu
al u principu nemam neku potrebu zahvaljivati. a tu je pitanje, dal čovjek treba biti zahvalan zbog vode, zraka, ognja, vjetra, mjeseca ili zvjezda.
ovo u dnu stranice, vezano uz odnose, je puno jasnije. tu se slažem s leo.
:cuvajmoplanetuzemlju:
Treba li biti zahvalan? Ja mislim da treba. I to jako zahvalan. Kad to tumačim djeci, prvo im kažem da bi trebali biti zahvalni meni na ručku koji sam im servirala, a ne se ponašati ko primadone i da bih ih najradije naglavačke izbacila iz kuće zbog izbirljivosti...to je prvi stupanj zahvalnosti, Majci Carici. Šalim se
gore mi uletio tužni smajlić bez ikakva razloga
Pa ostala ti točka od cmoljka i otvorila si zagradu bez razmaka
Da, tako i ja često doslovno tumačim neke stvari
Ja ne mogu gledati ovaj tekst mimo konteksta. Sam po sebi - nije mi loš, zahvalnost se može svakako shvatiti - za zdravlje, za ne uzimanje života taken for granted, za sve živo, ne mora to biti zahvalnost tome i tome. Kako sam dotučena, meni je čak i ono dobro, što su se tu sjetili i ateista u toj rečenici "razmislite, i oni koji ne vjeruju u Boga" (to mi je nekako pomirdbeno, ono handout to your next door neighbor, the atheist, i on je čovik... ).
Ali - tako bi ga doživjela, recimo, da vjeronauka nema u školi, da se ne blagosiljaju torbe, da nema keruma i križeva, da nema Iusticia et Pax ili kako se kažu koji traže izbacivanje referenci na gluposti iz školske lektire zbog opasnosti od ovoga, od onoga, da nema one Reisman i slično.
S obzirom da je sve to drugačije - a... kvari mi doživljaj.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.04.2013. at 13:46
). Mislim... djeca u nekom trenu shvate da ima dobrih ljudi koji ne idu u Crkvu (sjećam se kad su neki moji mali prijatelji to tako verbalizirali, iako im je bilo čudno - mi ne idemo u Crkvu, ali nismo zli). To je bilo puno ranije od 6. razreda da su to shvatili.
meni je ovo nepojmljivo i neshvatljivo. paralelni svemir.
Evo ja iz sekularnog bijelog svijeta, mogu samo dodati da se ne sjećam da je moje dijete ikada u ovih 7 godina u školama koje sam opisala na nekoj prethodnih strana ikada imala takvu vrstu pjesme, zadaće, a pogotovo pitanja gore navedenih. I moram reći da mi je to jako drago.
Očito sam se ja navikla na druge standarde (sto me isto veseli) i mislim da je ovdje prilično nemoguće da netko u javnim školama, ili privatnim sa javnim pravom postavi pitanje:
Razmislite da li oni koji ne vjerujuu boga (vjerovanje u boga je standard sekularne i civilne države?)
Imaju razloga za zahvalnost?
A nakon toga jos samo malo fali do pitanja:
Da li oni koji ne vjeruju u boga imaju moral? Ako da, objasnite zašto?
Sve vise počinjem cijeniti ozračje u kojem mi je dijete. Dosada mi se nekako podrazumijevalo. A vidim da se ne podrazumjeva.
I zahvalna si, jel' da?
Sve vise počinjem cijeniti ozračje u kojem mi je dijete. Dosada mi se nekako podrazumijevalo. A vidim da se ne podrazumjeva.
I zahvalna si, jel' da?
Jesam, nena jesam. Ali ne kao ateista, ili budista, ili neki drugi ..ista.
Kao čovjek sam zahvalna, jednostavno kao čovjek.
I ja kao vertex ponekad zaklopim oči i prepustim se zahvalnosti.
Ispravno. Zahvalna si kao čovjek. Kao Indijanac, npr..Ili Hrvat u dijaspori.
Jesam, nena jesam. Ali ne kao ateista, ili budista, ili neki drugi ..ista.
Kao čovjek sam zahvalna, jednostavno kao čovjek.
I ja kao vertex ponekad zaklopim oči i prepustim se zahvalnosti.
Ispravno. Zahvalna si kao čovjek. Kao Indijanac, npr..Ili Hrvat u dijaspori.
seni, lijepo si to napisala.
da.
I zahvalna si, jel' da?
A apropos ovoga što je rekla leonisa "paralelni svemiri" - paralelni svemiri su i roditelji te djece, i imaju svoj poprilično "detached" stav prema vjeri i vjeronauku u školama (ajmo reći da su od ovih "običajnih vjernika", koliko ih poznajem), ali nemoš' dijete preverit - to je ono što, po meni, dijete "kupi" od te nastave. Znam da se mama djece koja su tako komentirala zgražala nad "rodnim osnovama" udžbenika za vjeronauk za 1. razred (koji je djeci super legao, jer je to bilo crtanje, pričanje itd.) - pa ono uz obitelj - nacrtano ko iz Mad Mena - majka hepily za pregačom, tata na naslonjaču čita novine - doslovno, tako mi je opisala, nama je to bilo tada
Pa da na kraju, iz prkosa, ne dobijem vjerskog zealota, koji će meni debelo zamjerat što sam je izdvojila iz većine.
Mislim... a propos suptilnih poruka (ne mislim sad na crtiće i kako u Lion Kingu flesha poruka sex iz nekog grma!!!), sjetite se komunizma i tih nekih museva i non-museva. Ja se sjećam točno svog šoka kad sam otkrila da su Amerikanci kapitalisti i razmišljanja ajme.... a ja mislila da su oni dobri
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.04.2013. at 14:37
Osim toga, jos da dodam, vezivati zahvalnost kao pojam, osjećaj, stanje, biva je..itd prvenstveno za religiju...
Kako da kažem..je prilično skučeno i površno. Više nekoliko prilično.
Pojam zahvalnosti obuhvaća toliko toga, i religijski aspekt, kao jedan od mnogih... Zaista mnogih.
Tko piše te uđbenike?
Doslovno znam roditelje koji su dali djecu na vjeronauk da izbjegnu opasnost da se djeca zažare za vjeru. Ne biste vjerovali, među nama ateistima, ima i takve subverzive koja je nastala po principu "mora se" - baš zato što se vjeronauk toliko natura. E, sad, umanjuje li to goodfeel stvarnim vjernicima na vjeronauku - fakat ne znam, ali očito ne. Doduše, znam i vjernika koji nisu dali dijete na vjeronauk baš zbog tog manjka goodfeela, a idu u Crkvu mimo škole.
Čudni su putevi ljudski (anđeoski smajlić).
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.04.2013. at 14:39
ovo prvi put čujem. i totalno mi je besmisleno. i neživotno. malčice pretjerujete, ako smijem primijetiti.
izgleda mi kao nekakvo opravdanje pred samim sobom. da ne ispadneš licemjeran, what? ja tu nemam dvojbi, ako se dijete osjeća loše jer je izdvojeno iz grupe, upisala bih ga odmah, bez razmišljanja.
mislim, uglavnom vjeronauk u školama ne predaju neki karizmatici
nego vjeroučitelji, ovakvi i onakvi, neki zanimljiviji, neki manje zanimljivi, neke djeca vole, a neke ne.
i vjerničkoj i ateističkoj djeci, vjeronauk je uglavnom još jedan predmet. koji moraju učiti, imaju udžbenike i radne bilježnice, pišu kontrolne, dobijaju ocjene i moraju slušati na satu. a svima je draže igrati nogomet.
izborni predmet. na koji ideš ako te zanima. dakle, kako ćeš objasniti djetetu? pa niti ne moraš objašnjavati. djetetu koje nikad na misi nije bilo, osim radi "izleta", u kući u kojoj se ne moli, ne zahvaljuje bogu, bog se niti ne spominje, dok se gleda dnevnik, ljuti se na biskupe
mislim, ne žive djeca u vakumu. promatraju nas. pa tako i kad je riječ o usađivanju nekih moralnih vrijednosti. pričice, bile one biblijske il svjetovne, su lijepe. al malo vajde od njih.
Pa nijednom nije čula da se ljutim na biskupe i slično. Okruženi smo vjernicima, pa pazim da po kući ne pričam nešto što bi moglo nekog povrijedit, jer ona je spužva. Vjera je svud oko nje - svi su vjernici... osim bake i jedne rodice s kojom se puno ne druži. Vjera će bit u školi, vjera je prisutna u životima svih koji je okružuju. Vjera je u čitanci, a ona je the Other.izborni predmet. na koji ideš ako te zanima. dakle, kako ćeš objasniti djetetu? pa niti ne moraš objašnjavati. djetetu koje nikad na misi nije bilo, osim radi "izleta", u kući u kojoj se ne moli, ne zahvaljuje bogu, bog se niti ne spominje, dok se gleda dnevnik, ljuti se na biskupe
Nju su već naučili kako da se prekriži (susjedstvo, ekipa) itd. Ona već govori da će se krstit, jedva čeka.
Ne znam je li iko vidio, bilo je u subotnjem Jutarnjem, u Magazinu, izvrsno istraživanje o stavovima mladih od 14-27 godina. Izuzetno su konzervativni, protiv pobačaja je nekih 40%, većina je religiozno, većini je nacija jako bitna. Socijalizirali su se u poraću. I to je sociologinja ustvrdila da je to posebno začuđujuće budući da roditeljska generacija uopće nije takva, znači, to ne dobijaju uopće iz kuće, to su dobili iz institucija (škole). Tako da... don't be naive, premda nisu po vjeronaucima karizmatici, postoji razlog zašto on jest u školi... a taj je zato da ga se ne može tako lako izbjeć'.
100% sam sigurna, da je pitam, da bi ona ziher bila za vjeronauk. Jedva bi čekala. Sve ona religiozno voli, voli i Muhameda ako ga u Sulejmanu spomenu. Ona voli te priče, voli mistiku. Pita ko se krstio, ko ne, ko ide u Crkvu, ko ne, score je 90% da idu u Crkvu, ovi koji su njoj dragi.
Nisam sigurna jel' ispravno da je pitam dal' želi ići na vjerojanuk ili da joj kažem neće ići i bok... to se još razmišljam.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.04.2013. at 00:42
mene je ta anketa toliko sokirala, da nemam rijeci.
za religiju mi je svejedno.
ali rezultat da 70% anketiranih ne bi dopustilo, da o tome moze odlucivati da romi zive u republici hrvatskoj, te da samo njih 7% (ili 15, ispravite me, ne sjecam se vise, citala sam u subotu) nema nista protiv susjeda srba, je za mene dno, dno dna.
doduse divno se uklapa u obrazovanje koje u skolskim udzbenicima umuje o tome da li kojim slucajem i ateisti mogu biti zahvalni, a i dobro korespondira sa misljenjima da ateizam samo u nekim rijetkim slucajevima (kad se poklope mjeseceve mijene, polozaj saturna..itd..itd) moze biti spojim sa moralom.
no ova anketa zaista lijepo pokazuje ono sto je na par stranica prije ili poslije pavicic lijepo napisao o organiziranoj religiji u hrvatskoj, pri kraju clanka o thompsonu.
utjeha je, za 10, 20 godina ce biti bolje. ocito, drustva ne mogu preskociti desteljeca nedostatka demokracije, gradanske, civilne i sekularne drzave. nadam se da nece biti daljnih ratova, te da cemo imati dovoljno veremena odrasti, te razviti sustav humanistickih vrijednosti.
Meni se čini da se sreća i zahvalnost brkaju. Kad ja s mužem prošećem po šetnici na Čikatu i ja mislim - ajme što mi je lijepo, što sam sretna, al ne znam kako bih to u zahvalnost pretočila. Ove neke taktike koje ina opisuje su meni prerizične. Iako, budući da sam prošla vjeronauk, mislim da to ima nekih prednosti, jer mogu realnije sagledat svu besmislenost crkve, nego ono - čula sam. Al mislim da to nije uobičajen put, niti ga preporučam.
x
x
a nastavak, ukoliko se rasprava na forumu zadrži na toj temi, kasnije
Bogme, meni jedni preporučaju - stila kao čokolada - bolje da proba, pa da sama vidi, to ti je najbolje.
Osjećaj zahvalnosti, osjećaj dirnutosti ljepotom prirode i takve stvari - ja ih mogu predočit - koji put me do suza ganu (tipa kad sam prvi put došla na jedan planinski vrhunac a suza u oku i takve stvari). Možda zato jer sam "realist" pa ono - ajme što mi je sad dobro, biži, biži, što se sve može dogodit
Ja sam baš pričala s jednim parom. Jedna baka ih je toliko gnjavila da su dali djecu krstiti, sad su oboje jako nezadovoljni zbog toga.
Ma, drugo je kad gnjavi baka, a drugo kad gnjavi dijete koje se želi uklopiti, a uklapanje je doslovno instinkt... neke tvoje potrebe indivudalizacije se... ja mislim barem, razvijaju kasnije od 1. osnovne - kad se kao djeca pitaju (ako ih netko od roditelja pita, kao Frljić) da li bi išli ili ne išli. Ono, ja doslovno nisam čula za dijete koje bi reklo da ne bi išlo na vjeronauk, iako ide i Marko i Janko i Jana i Marta - a ono će sjedit taj sat samo s učiteljicom. Možda ima i takve djece. Ako im se ponudi izbor - djeca idu di i cijela ekipa.
Ukratko, nadam se najboljem - a to je da mi dijete neće zamjerat i da neće poslije postati vjerski zealot.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.04.2013. at 18:02
Pravila pisanja postova
