Nena-Jabuka prvotno napisa
I zahvalna si, jel' da?
Jesam, nena jesam. Ali ne kao ateista, ili budista, ili neki drugi ..ista.
Kao čovjek sam zahvalna, jednostavno kao čovjek.
I ja kao vertex ponekad zaklopim oči i prepustim se zahvalnosti.
 |
|||
|
|
|||
I zahvalna si, jel' da?
Jesam, nena jesam. Ali ne kao ateista, ili budista, ili neki drugi ..ista.
Kao čovjek sam zahvalna, jednostavno kao čovjek.
I ja kao vertex ponekad zaklopim oči i prepustim se zahvalnosti.
Ispravno. Zahvalna si kao čovjek. Kao Indijanac, npr..Ili Hrvat u dijaspori.
Jesam, nena jesam. Ali ne kao ateista, ili budista, ili neki drugi ..ista.
Kao čovjek sam zahvalna, jednostavno kao čovjek.
I ja kao vertex ponekad zaklopim oči i prepustim se zahvalnosti.
Ispravno. Zahvalna si kao čovjek. Kao Indijanac, npr..Ili Hrvat u dijaspori.
seni, lijepo si to napisala.
da.
I zahvalna si, jel' da?
A apropos ovoga što je rekla leonisa "paralelni svemiri" - paralelni svemiri su i roditelji te djece, i imaju svoj poprilično "detached" stav prema vjeri i vjeronauku u školama (ajmo reći da su od ovih "običajnih vjernika", koliko ih poznajem), ali nemoš' dijete preverit - to je ono što, po meni, dijete "kupi" od te nastave. Znam da se mama djece koja su tako komentirala zgražala nad "rodnim osnovama" udžbenika za vjeronauk za 1. razred (koji je djeci super legao, jer je to bilo crtanje, pričanje itd.) - pa ono uz obitelj - nacrtano ko iz Mad Mena - majka hepily za pregačom, tata na naslonjaču čita novine - doslovno, tako mi je opisala, nama je to bilo tada, ali lagano mi se osmijeh ledi - ko što seni reče... sad sam u fazi tješenja (ma ne misle valjda tako), jer se sredina u kojoj živim neće tako brzo promijeniti, a ne mogu stalno bit žučljiva. Mislim... ziher neće ići na vjeronauk (osim ono ako ne bude nikog u knjižnici). Ali, sve se više pitam je li to tako dobra ideja jer djeca (većina) žude za pripadanjem i ko što reće onaj Frljić stila pitali smo dijete, dijete je htjelo - naravno da dijete hoće. Nema tog djeteta u 1. razredu koji će reći - a, ne, ja neću!
Pa da na kraju, iz prkosa, ne dobijem vjerskog zealota, koji će meni debelo zamjerat što sam je izdvojila iz većine.
Mislim... a propos suptilnih poruka (ne mislim sad na crtiće i kako u Lion Kingu flesha poruka sex iz nekog grma!!!), sjetite se komunizma i tih nekih museva i non-museva. Ja se sjećam točno svog šoka kad sam otkrila da su Amerikanci kapitalisti i razmišljanja ajme.... a ja mislila da su oni dobri?
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.04.2013. at 13:37
Doslovno znam roditelje koji su dali djecu na vjeronauk da izbjegnu opasnost da se djeca zažare za vjeru. Ne biste vjerovali, među nama ateistima, ima i takve subverzive koja je nastala po principu "mora se" - baš zato što se vjeronauk toliko natura. E, sad, umanjuje li to goodfeel stvarnim vjernicima na vjeronauku - fakat ne znam, ali očito ne. Doduše, znam i vjernika koji nisu dali dijete na vjeronauk baš zbog tog manjka goodfeela, a idu u Crkvu mimo škole.
Čudni su putevi ljudski (anđeoski smajlić).
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.04.2013. at 13:39
Meni se čini da se sreća i zahvalnost brkaju. Kad ja s mužem prošećem po šetnici na Čikatu i ja mislim - ajme što mi je lijepo, što sam sretna, al ne znam kako bih to u zahvalnost pretočila. Ove neke taktike koje ina opisuje su meni prerizične. Iako, budući da sam prošla vjeronauk, mislim da to ima nekih prednosti, jer mogu realnije sagledat svu besmislenost crkve, nego ono - čula sam. Al mislim da to nije uobičajen put, niti ga preporučam.
Bogme, meni jedni preporučaju - stila kao čokolada - bolje da proba, pa da sama vidi, to ti je najbolje.
Osjećaj zahvalnosti, osjećaj dirnutosti ljepotom prirode i takve stvari - ja ih mogu predočit - koji put me do suza ganu (tipa kad sam prvi put došla na jedan planinski vrhunac a suza u oku i takve stvari). Možda zato jer sam "realist" pa ono - ajme što mi je sad dobro, biži, biži, što se sve može dogodit
Ja sam baš pričala s jednim parom. Jedna baka ih je toliko gnjavila da su dali djecu krstiti, sad su oboje jako nezadovoljni zbog toga.
Ma, drugo je kad gnjavi baka, a drugo kad gnjavi dijete koje se želi uklopiti, a uklapanje je doslovno instinkt... neke tvoje potrebe indivudalizacije se... ja mislim barem, razvijaju kasnije od 1. osnovne - kad se kao djeca pitaju (ako ih netko od roditelja pita, kao Frljić) da li bi išli ili ne išli. Ono, ja doslovno nisam čula za dijete koje bi reklo da ne bi išlo na vjeronauk, iako ide i Marko i Janko i Jana i Marta - a ono će sjedit taj sat samo s učiteljicom. Možda ima i takve djece. Ako im se ponudi izbor - djeca idu di i cijela ekipa.
Ukratko, nadam se najboljem - a to je da mi dijete neće zamjerat i da neće poslije postati vjerski zealot.
Posljednje uređivanje od ina33 : 19.04.2013. at 17:02
Ina, imam prvašića koji nije htio upisati vjeronauk.
Prije početka školske godine posjela sam ga i objasnila zašto ja smatram da ne bi trebao ići (počela sa grčkom mitologijom, pa na dalje...), spomenula mogućnost da će biti jedini, ali i ostavila mu mogućnost izbora: izabrao je ne pohađanje vjeronauka. Na koncu u razredu ih je ipak dvoje: za vrijeme vjeronauka (koji je prema najnivijem naputku iz ministarstva pomaknut na zadnji sat, u našoj je školi to bilo izvodivo), prvo dijete odlazi kući, a moj se mali uputi u boravak, sam. I ne osjeća se zbog toga loše, dapače, nekoliko njegovih prijatelja izjavljuje kako ni oni neće (ili ne žele) ići sljedeće godine na vjeronauk. To je dijelom i zato što se u boravku za to vrijeme zabavljaju. I što ima manje za učiti.
Ajde super... pls objasni kako si mu objasnila zašto ne bi trebao ići - ono, kuharicu. U školi u kojoj mi gravitiramo nema mogućnosti zadnjeg sata, to je usred nastave, ali se nađe u svakom razredu mislim 1-2 (barem se nadam).
x
x
a nastavak, ukoliko se rasprava na forumu zadrži na toj temi, kasnije
Možeš i preko PP-a "kuharicu", ako ti je tako jednostavnije.
ina, ne polazi mi za rukom sažeti, a moram poći... odgovorit ću ti kasnije, obećajem. Na pp, još bolje.
Posljednje uređivanje od quinda : 19.04.2013. at 18:10
quinda, je li bi vas zanimale humanističke radionice za djecu?
inače, potpisujem inu, eh, da nije tog društvenog konteksta...
Kod nas se zna da je pohađanje/ne pohađanje vjeronauka odluka koju donose roditelji - as simple as that. A odluka koju su donjeli njihovi roditelje je: vjera može, vjeronauk ne može. Dobro su i prošli
evo nešto također zanimljivo: link
Emsa, to sto si zadnje linkala, ako sam dobro skuzila, ide na inin mlin. Ispada da tek 30% djece ateista ostaju ateisti.
jelo, preumorna sam... ne mogu se sjetiti što je ina rekla... da, ne izgleda baš bajno za ateiste... što radimo pogrešno?
I ja bi kuharicu...
A o djeci ateistima koji to prestaju biti kad odrastu, dodala bi da je važno utvrditi i trenutak kad su uzeti u istraživanje. Ja sam odgojena u ateističkoj obitelji, deda narodi heroj, tata vojno lice... a sa 18 sam se počela pitati... i obišla sve moguće vjerske zajednice u potrazi za odgovorom... od Hare Krishna društva do Bahá'í-sta, neki su mi se učinili više neki manje smislenim... kod nekih sam bila jednom kod nekih više puta... dobrih 10 ili 15 godina sam tragala... i na kraju se vratila onome što sam imala doma.
Hoću reći, da su me pitali pred 10 godina, tko zna što bi im rekla... možda da sam hinduist
Religioznost je nešto što se mijenja i preispituje... bar ja mislim da bi tako trebalo biti... dok naravno, religiozni ne smatraju da je tako.
Posljednje uređivanje od Mojca : 20.04.2013. at 07:12
Stavili su ateiste pod "faith"
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.04.2013. at 11:36
Ma što rekao ko je ono rekao - draže mi je biti ovo-ono. Većini nije. Većina bi u grupu. Moja mala je grupni tip. A možda je Frljić pametan frajer, zna da si uvik u kontri od familije, barem ako su buntovnički tipovi, a moja je. Koji put se tako smijem sama sebi, kad zamišljam moju curu kako je religiozna, djecu nekih alternativaca kako završavaju kao revizori u korporacijama. Ta pobuna mi se čini normalna. Iako, znam i onih koji završavaju kao kopije svojih roditelja. Biće i to kako ti padne grah.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.04.2013. at 11:45
Koji bi bio program toga? Nešto kao "Etika und Moral", što se predaje, tipa u Luxembourgu, kao alternativa "Religionu"? Ako bi bilo to - da. Ako bi bilo previše usmjereno na aktivizam... to nisam sigurna. Ne bih, svakako, da bude prekritički usmjereno na postojeće religije, Dawkens mi ne smeta, ali oštrije od toga ne - stila tržaenje dokaza što točno koja religija kaže za one koji ne vjeruju, bojim se da mi je to previše opozicije, ja bi to ležernije. Moralo bi bit i zabavno...
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.04.2013. at 11:52
I ja bi kuharicu...
A o djeci ateistima koji to prestaju biti kad odrastu, dodala bi da je važno utvrditi i trenutak kad su uzeti u istraživanje. Ja sam odgojena u ateističkoj obitelji, deda narodi heroj, tata vojno lice... a sa 18 sam se počela pitati... i obišla sve moguće vjerske zajednice u potrazi za odgovorom... od Hare Krishna društva do Bahá'í-sta, neki su mi se učinili više neki manje smislenim... kod nekih sam bila jednom kod nekih više puta... dobrih 10 ili 15 godina sam tragala... i na kraju se vratila onome što sam imala doma.
Hoću reći, da su me pitali pred 10 godina, tko zna što bi im rekla... možda da sam hinduist
Religioznost je nešto što se mijenja i preispituje... bar ja mislim da bi tako trebalo biti... dok naravno, religiozni ne smatraju da je tako.
Evo, ovo ja mislim da će se dogoditi i da se često dogodi (i ja sam imala darkersku fazu, pravi darkeri 80-tih, ali iz nekog razloga smo frendica i ja tada uzele čitati cijelu Bibliju, onako isprezentirana, plus bez ikakvog vodstva, to sam čitala sama po kući bila mi je ipak turbo dosadna - ona najbranja na početku sin ovoga sin onoga sin ovoga sin onoga, pa tako kroz četri retka, ali sam se potrudila).
I to mi nije bed.. ali znam nekih koji su postali Hare Krishne, promijenili ime i otišli od roditelja... to se, u manjjoj mjeri, čini mi se, ili brijem, događa ovima koji daju djecu u Crkvu.
Mislim, bojim se, da će mi mala, ko bidna Mala Sirena što žudi za 16-tom, kad će konačno moći na morsku površinu, ako joj budem branila, jedva dočekat punoljetstvo kad će se konačno moći krstit i upoznat svijet vjere. Tako da... ko zna. Da sam samo ja, vjerojatno bi je dala, ali MM je tu jači lik, MMi baka su jaki ateistički dio obitelji, ja sam tu slaba i nedefinirana travka.
Ako se to i dogodi, da bude vjerski zealot, tješit ću se valjda onima koji drugima koji su odgajali suprotno , a dijete ispalo Katy Perry. Koji put ipak treba radit ono što ti se čini ispravno u nekom trenu, a nadat se najboljem, ako ne ispadne po tvom - prihvatit i ići dalje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.04.2013. at 11:59
A propos "što radimo krivo" - sigurno 2 stvari.
Prvo, teško se pomirit s konceptom smrti. Drugo, vjera "šarenije" objašnjava život i jaki je taj koncept nade.
Puno je odgovora na to u knjizi Pijev život - zašto je vjera "a better story".
Sad... ono što se meni ne sviđa u vjeri je baš to - priča. Ja nekako volim taj "as is" dio, ono hit me with it i bok, bez odgađanja ispunjenja, transfera autoriteta na neko drugo mjesto.
U stvari, meni nekako u obrazlaganju "my casea" pred malom dobro dolazi Pinnochio i "moja savjest", iako je baš ovdje jen linkala neka masonska tumačenja itd., ali meni je to toliko strano ko da u Lion Kingu idu poruke "sex" i "eat (kršitelj koda)". Meni je Pinnochio baš dobro došao kao ateistički - di je taj autoritet, na kraju - u tebi, i to te čini čovjekom.
Mislim da se u djetinjstvu prirodno cijeni tako nekako da je autoritet kod nekog drugog - nekog Boga. Ali, mislim da cijenjenje toga dolazi kasnije, baš u Pinnochiu je isto tako nekako Pinnochio odrastao kad je prihvatio da on sam mora sebe kontrolirat.
Eto... to je ta neka moja pričica. Mislim da svako usađivanje nekog morala mora imat neke lijepe pričice, barem kad se govori o djeci, a i odrasli vole fabulu. Humnanističke radionice bi trebale isto ponuditi nekakve pričice, koje su u vjeri dobro razvijene.
ovo prvi put čujem. i totalno mi je besmisleno. i neživotno. malčice pretjerujete, ako smijem primijetiti.
izgleda mi kao nekakvo opravdanje pred samim sobom. da ne ispadneš licemjeran, what? ja tu nemam dvojbi, ako se dijete osjeća loše jer je izdvojeno iz grupe, upisala bih ga odmah, bez razmišljanja.
mislim, uglavnom vjeronauk u školama ne predaju neki karizmatici
nego vjeroučitelji, ovakvi i onakvi, neki zanimljiviji, neki manje zanimljivi, neke djeca vole, a neke ne.
i vjerničkoj i ateističkoj djeci, vjeronauk je uglavnom još jedan predmet. koji moraju učiti, imaju udžbenike i radne bilježnice, pišu kontrolne, dobijaju ocjene i moraju slušati na satu. a svima je draže igrati nogomet.
izborni predmet. na koji ideš ako te zanima. dakle, kako ćeš objasniti djetetu? pa niti ne moraš objašnjavati. djetetu koje nikad na misi nije bilo, osim radi "izleta", u kući u kojoj se ne moli, ne zahvaljuje bogu, bog se niti ne spominje, dok se gleda dnevnik, ljuti se na biskupe
mislim, ne žive djeca u vakumu. promatraju nas. pa tako i kad je riječ o usađivanju nekih moralnih vrijednosti. pričice, bile one biblijske il svjetovne, su lijepe. al malo vajde od njih.
Ina33, ovdje ce ti malo tko reci da je dobra odluka dijete dati na vjeronauk. Pretpostavljam da ni ne trazis potvrdu svojem razmisljanju na ovom topicu.
Mislim da za normalne umjerene obitelji, djeca ce biti ono sto im odgovara karakteru (ili kako ti kazes-kako grah padne) a roditelj moze ipak svom djetetu reci svoj stav o necemu.
Jesi se raspitala mozes li u tom terminu sama organizirati sadrzaj za dijete i ponuditi koncept skoli. Skola bi morala imati neku manju prostoriju gdje bi djeca mogla ili pjevati uz gitaru pjesmice i kroz
to strane jezike uciti ili igrati šah ili uciti neke likovne tehnike, nesto nezahtjevno, a atraktivno. Ima apsolvenata na pedagoskoj i na filozofskom, moglo bi se preko SCa placati.
Ne znam zbilja kakva se poruka salje djetetu kojem kazes nek se pridruzi vecini jer mu je tako lakse. Nema veze sto je to sto se govori na vjeronauku kontra tvom uvjerenju. Drugo bi bilo da moras, kao sto moji nisu vjerovali u bratstvo i jedinatvo, al sam ja morala ici u skolu, to nije bio izbor, a i bilo je totalno benigno.
Potpisujem cvijetu. Al meni stvarno nije jasno to s tim rasporedima. Ja sam isla na izbornu matematiku i engleski u osnovnoj i nije bilo problema s rasporedom. Zao mi je da toliko dugo nije pronadjeno rjesenje u skolama.
cvijeto
xNe znam zbilja kakva se poruka salje djetetu kojem kazes nek se pridruzi vecini jer mu je tako lakse.
i eto, opet mi ireligiozni imamo s tim nekakav problem, i prebiremo i razmišljamo... a bome vjernici druge vjere... ne znam... možda griješim, ali ne vidjeh da se toliko brinu hoće li dijete biti izdvojeno ili ne. u prvi razred moje male je išla curica čiji su roditelji bili islamske vjeroispovijesti. mala je na svakom druženju, bilo u igraonici, bilo kod nas doma, podsjećala da oni ne jedu svinjetinu i da npr. uzmem pizzu i sl. bez šunke i sl. i nije išla na kat. vjeronauk.
mislim da se previše brineš. kao što i sama veliš... činit ćeš ionako ono što misliš da je najbolje. bilo bi zanimljivo, kao što veli mojca, saznati kojih 30% djece iz ateističkih obitelji ostaju pri tom ateizmu, tj. koji se priklanjaju nekakvoj vjeri...baš bi me to zanimalo.... imam tu neke svoje teorije, ali sam preumorna da ih sad pišem...kad će konačno moći na morsku površinu, ako joj budem branila, jedva dočekat punoljetstvo kad će se konačno moći krstit i upoznat svijet vjere. Tako da... ko zna. Da sam samo ja, vjerojatno bi je dala, ali MM je tu jači lik, MMi baka su jaki ateistički dio obitelji, ja sam tu slaba i nedefinirana travka.
inače i ja sam očijukala s raznoraznim religijama u svojoj mladosti... u biti sam sama tražila svoj put.... ali sam uvijek mislila da je to do mene, mog karaktera, znatiželjnog... pa sam u srednjoj čitala o hinduizmu i sl.
Zar nije ljudski sumnjati, propitivati, izazivati (boga, sudbinu ili koga već...) iako bi svi vladajući radije da sjedimo pokorno i prebiremo po krunici, japamali ili čemu već...
Kako znati da je neki put ispravan (za pojedinca) ako je pogleda u druge puteve... meni osobno je religioznost poput izloga s cipelama, ima unutra i sandala ičizama i gojzerica... i kožnih i plastičnih, netko će se zagledati u štiklu, netko u balerinke... i sasvim je ok ući u dućan, isprobati i štiklu i gojzericu... pa odabrati, netko neće moći odlučiti, pa će izabrati dva-tri para, netko će ostati bos iz istog razloga... ili pak zato jer više voli biti bosonog...
Možda netko tko je cijeli život hodao u štikli, konačno želi tenisice da se odmori... a možda netko kog aje mama obuvala u tenisice konačno želi elegantnu štiklu.
Meni je minglanje sasvim ok.
ajme, to je tako individualno (ponavljam se ovih dana), ovisi o tisuću stvari. Ja se točno sjećam trenutka kada sam raskrstila sa svojom religioznošću, vrlo je banalan - kada me je sa 13, 14 godina svećenik je odredio da ću čitati na misi pobjegla sam glavom bez obzira i nikada se više nisam vratila. I nikada više nisam propitivala. Eto, iz nimalo vjerskih razloga prestala sam vjerovati. Mislim da se upravo iz istih razloga (dakle nekih osobnih nesigurnosti, potraga, rjesavanja osobnih problema) dogadjaju svi veliki preobrati vjernika u nevjernika ili nevjernika u vjernika.
malo su nam predaleke te radionice... nažalost, ali zvuče interesantno... ja sam ih, prema onom što sam pročitala, doživjela kao davinčijevske (leonardove), griješim li?
x
viš, zanimljivo je ovo. ja npr nikad nisam imala potrebe nit pogledat, a kamoli isprobat nešto iz tog dućanameni osobno je religioznost poput izloga s cipelama, ima unutra i sandala ičizama i gojzerica...
sve to dođe na kraju na više-manje isto, pa ti koji vjeruju u krišnu, a ne u krista, a žive di žive, su mi najveća misterija.
to ti dođe otprilike ovako:viš, zanimljivo je ovo. ja npr nikad nisam imala potrebe nit pogledat, a kamoli isprobat nešto iz tog dućana
sve to dođe na kraju na više-manje isto, pa ti koji vjeruju u krišnu, a ne u krista, a žive di žive, su mi najveća misterija.
slučajno upadneš u društvo gdje svi pričaju o čizmama x, zanimljivo ti zvuči, al' ti neke stvari nisu jasne, pitaš, a oni ti odgovore, ne možeš shvatiti dok ne probaš
i onda šetaš korzom i vidiš čizme x u izlogu pa staneš i promatraš i nema gužve u trgovini, a imaš vremena, pa što ne bi probala: napraviš korak, dva i vidiš kako te baš te čizme zanose dok hodaš i teške su, k'o radničke cipele s onim metalom na vrhu prstiju, to je baš onaj osjećaj koji si i slutila, vratiš ljubaznoj prodavačici čizmu i kažeš: ne hvala
A iskustvo ti može poslužiti da prepoznaš model, shemu ili trgovinu... (ja to doduše radim s knjigama, nisam sex&city tipe), ali prepoznati neku religiju, filozofiju ili doktrinu u nekom radu koji se pokušava (i često uspijeva) naveliko prodati kao nešto drugo, čisto je zadovoljstvo: shvatiti kako u biti nije riječ o čizmama već o klompama
objasni što pod tim točno podrazumijevaš... pa ti odgovorim.
Niti ja, ama baš nikad.viš, zanimljivo je ovo. ja npr nikad nisam imala potrebe nit pogledat, a kamoli isprobat nešto iz tog dućana
...To propisujem mom starom koji je svemu uvijek davao neku duhovnu notu (tipa, da izbanaliziram, sve je u svemiru povezano, životinje i biljke su ljudima rođaci, mora se činiti dobro jer je to naprosto dobro, ono (kršitelj koda)ie đir obogaćen čitanjem Galaksije i knjiga iz znanosti i filozofije) te je volio (još voli) filozofirati na takav način. Dio svega toga sam od njega naslijedila i osjećam se prilično duhovno u svojoj ireligioznosti
rebus
Ha, ha, ovaj forum ne da ni da napišeš hipi
Kulturu + umjetnost + znanost = Leonardo da Vinciobjasni što pod tim točno podrazumijevaš... pa ti odgovorim.
Pa nijednom nije čula da se ljutim na biskupe i slično. Okruženi smo vjernicima, pa pazim da po kući ne pričam nešto što bi moglo nekog povrijedit, jer ona je spužva. Vjera je svud oko nje - svi su vjernici... osim bake i jedne rodice s kojom se puno ne druži. Vjera će bit u školi, vjera je prisutna u životima svih koji je okružuju. Vjera je u čitanci, a ona je the Other.izborni predmet. na koji ideš ako te zanima. dakle, kako ćeš objasniti djetetu? pa niti ne moraš objašnjavati. djetetu koje nikad na misi nije bilo, osim radi "izleta", u kući u kojoj se ne moli, ne zahvaljuje bogu, bog se niti ne spominje, dok se gleda dnevnik, ljuti se na biskupe
Nju su već naučili kako da se prekriži (susjedstvo, ekipa) itd. Ona već govori da će se krstit, jedva čeka.
Ne znam je li iko vidio, bilo je u subotnjem Jutarnjem, u Magazinu, izvrsno istraživanje o stavovima mladih od 14-27 godina. Izuzetno su konzervativni, protiv pobačaja je nekih 40%, većina je religiozno, većini je nacija jako bitna. Socijalizirali su se u poraću. I to je sociologinja ustvrdila da je to posebno začuđujuće budući da roditeljska generacija uopće nije takva, znači, to ne dobijaju uopće iz kuće, to su dobili iz institucija (škole). Tako da... don't be naive, premda nisu po vjeronaucima karizmatici, postoji razlog zašto on jest u školi... a taj je zato da ga se ne može tako lako izbjeć'.
100% sam sigurna, da je pitam, da bi ona ziher bila za vjeronauk. Jedva bi čekala. Sve ona religiozno voli, voli i Muhameda ako ga u Sulejmanu spomenu. Ona voli te priče, voli mistiku. Pita ko se krstio, ko ne, ko ide u Crkvu, ko ne, score je 90% da idu u Crkvu, ovi koji su njoj dragi.
Nisam sigurna jel' ispravno da je pitam dal' želi ići na vjerojanuk ili da joj kažem neće ići i bok... to se još razmišljam.
Posljednje uređivanje od ina33 : 21.04.2013. at 23:42
I TV-a itd. Znači, unatoč obiteljskom okruženju koje nije jako religiozno, generacija 14-27 je izuzetno religiozna (debelo to preteže), isključivo zbog škole i vjeronauka u školi i peer pressurea da se bude religiozan. Tako da... obitelj je samo mali dio.
I inače je jako zanimljivo (barem meni) bilo to istraživanje... istovremeno i depresivno (ono, sve više mladi za odabir partnera traže approval roditelja - budući da realno očekuju da će se uselit u roditeljsku kuću i da će ih roditelji hranit), pale su im ambicije pa je vrhunska želja posao u javnoj upravi (ne tipa ambiciozan posao, kreativnost itd., što je ranijoj generaciji bilo važno, koja se nadala ulasku u EU uljepše doba). Kriza sije svoje.
Posljednje uređivanje od ina33 : 21.04.2013. at 23:46
Jelena, mislim da je netko spominjao da je to namjerno tako, da se osigura što veća polaznost.Potpisujem cvijetu. Al meni stvarno nije jasno to s tim rasporedima. Ja sam isla na izbornu matematiku i engleski u osnovnoj i nije bilo problema s rasporedom. Zao mi je da toliko dugo nije pronadjeno rjesenje u skolama.
I, da, ajde ako može mala anketa - jel' bi vi /jeste li vi vaše pitali? Meni moj gut govori da ne trebam pitati, ali sad lagano dolazim u dvojbu, jer vidim da mala voli bit kontra, ne znam od koga joj je to (LOL). Govorim o dobi ovo, 6-7 godina.
Ostavit ću ja njoj exit stila ako baš želi učit dodatni predmet, da ćemo je priključit kasnije...
Posljednje uređivanje od ina33 : 21.04.2013. at 23:53
moj stariji je ko tvoja curka - u predskolsko doba bio fasciniran crkvama, misama, to je njemu bilo misticno na nivou bajke. Mislim da bas i zato jer ja nisam vjernik, mm je ali u praksi kiksa, a okolina, bake, djedovi, njegova najbolja prijateljica o crkvi i misama pricaju stalno i vrlo pozitivno. S obzirom da je mm vjernik mi smo puno pricali o tome kako "mama ne vjeruje...", "tata vjeruje...", u tom kontekstu smo ga i pitali sto se njemu vise tog casa svidja s time da smo mi odlucili da on ide na vjeronauk. Prolazio je on svakakve faze, od toga je je jedno vrijeme ministrirao na misi do toga da sad vec neko vrijeme uopce ne ide na misu, ali vjeronauka u skoli se nikako ne zeli odreci (stalno propitujem
Nisam čitala novine, ali uopće me ne čudi ovo što pišeš, to mi je, zapravo, očekivano. I ne pjenim se ja bezveze na školske sadržaje. Već kod svog sina, koji je tek 2. razred, vidim u kom smjeru to vodi. Koji su sadržaji u školi tako važni da im se posvećuje cijeli dan, ako treba (vjerski praznici, Domovina i Nacija, Dan župe, i sl.), a ostalo je onako "usput".
Nisam ga ni pitala :nedemokratična:
U razredu ih je četvero koji ne idu, nema problema s time da je jedini.
Veći problem je (meni) što i dalje često sjedi na satu vjeronauka jer nema drugog rješenja, pa sluša o molitvama i sl., i to od vjeroučiteljice koja je malo veći autoritet od klinaca iz razreda. A isključiti se ne može (i neće) - sam je više puta rekao: "pa ne mogu ja ne čuti o čemu oni pričaju". Po prirodi je takvo dijete da neće propitivati autoritet (osim doma), pa mi se ne sviđa generalni trend. Pogotovo se pribojavam trećeg razreda, kad im vjeronauk postaje maltene najvažniji predmet, kako će to tada izgledati...
Ja ću svoga dati na vjeronauk, jer je sam jako zainteresiran. Ali ja nisam ireligiozna, ja sam samo sve dalje od KC i općenito od organizirane religije, ježim se rezultata ove ankete u JL. Nadam se da će sam barem do puberteta odustati
Čitala sam i ja o tom istraživanju, baš sam se začudila.
Ja ne planiram pitati jer mislim da dijete sa 7 godina koje nije odgajano u vjeri ne može izraziti autentičnu želju za vjeronaukom, već bi se radilo o socijalnom pritisku. Ako nešto kasnije sa 10,12 vidim da stvarno želi ići, pustila bih ga.
Apsolutno mi je svejedno hoće li biti vjernik ili ateist, samo da bude dobar i pošten čovjek, naravno i sretan. Ako bude htio biti vjernik, neka bude, ima moju podršku. Ali jednostavno ne želim da ide na vjeronauk zbog pritiska okoline i želje za uklapanjem. Ako vidim da i sa 7 stvarno ima jaku želju, i iako budem mislila da je ta želja iskrena, možda ga pustim i tad...Ne znam, otom potom
Pravila pisanja postova
