Ifigenija prvotno napisa
Isvetice, ma nisam ja s druge planete, kako mi implicira Mujica. Ima abortusa, gladi, tučnjave, zlostavljanja, alkohola, droge, nuklearnog oružja... živim s time, nisam se bacila na pod i ne urličem naglo pogođena spoznajom da ovaj svijet nije savršen, da se zlo događa, i da se žene ne odlučuju uvijek roditi dijete koje su začele. I znam da su mnoge od njih u tako suludim situacijama da je posve razumno i logično (iako to ne znači uvijek ispravno) tako misliti. No, ako abortus jest šteta i patnja za ženu - nije to kao da odeš na manikuru, da ga ubiješ, nije... - zašto onda pričamo o tome kao da je to super - kao neki rat - eto, posvađaju se dva naroda, pobiju se načisto, odlično, idemo da se pobiju još više, pa svaki put kad se nekom pripuca, nek mu se omogući da se pripuca.
Jesu li neki narodi napasni na granice - jesu, idu li nam na živce, idu - ali nije rješenje upucati ih kad nam zasmetaju.
Ono što govorim - idemo apostrofirati vrijednosti, potaknuti ljude da misle ludarom koju nose na ramenima - i da djeca znaju tko je sigurna osoba za biti u situaciji da začneš dijete, a tko ne. Ako im damo exit strategiju - to je uvijek onako malo tricky.
Kao što moji imaju kasicu iz koje se magnetom može izvaditi novčić... pa odjednom malo manje štede od planiranog...
Postoje tragične stvari koje nisu u redu, ali prakticiranjem drugog niza stvari koje nisu u redu ne stvaramo harmoniju. A pogotovo normaliziranjem ponašanja koja vode do tragedija...