gdje je to radeno, u kom konteskstu, koji uzorak ispitanika, da li europa, amerika, neka odredena drzava?mama courage prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
gdje je to radeno, u kom konteskstu, koji uzorak ispitanika, da li europa, amerika, neka odredena drzava?
potpisujem cvijetu.
post 2526. dalje cu o tome kad stignem.
ps. moze mi netko , meni neukoj, objasniti sto znaci ovaj "like" pored posta?
mene je ta anketa toliko sokirala, da nemam rijeci.
za religiju mi je svejedno.
ali rezultat da 70% anketiranih ne bi dopustilo, da o tome moze odlucivati da romi zive u republici hrvatskoj, te da samo njih 7% (ili 15, ispravite me, ne sjecam se vise, citala sam u subotu) nema nista protiv susjeda srba, je za mene dno, dno dna.
doduse divno se uklapa u obrazovanje koje u skolskim udzbenicima umuje o tome da li kojim slucajem i ateisti mogu biti zahvalni, a i dobro korespondira sa misljenjima da ateizam samo u nekim rijetkim slucajevima (kad se poklope mjeseceve mijene, polozaj saturna..itd..itd) moze biti spojim sa moralom.
no ova anketa zaista lijepo pokazuje ono sto je na par stranica prije ili poslije pavicic lijepo napisao o organiziranoj religiji u hrvatskoj, pri kraju clanka o thompsonu.
utjeha je, za 10, 20 godina ce biti bolje. ocito, drustva ne mogu preskociti desteljeca nedostatka demokracije, gradanske, civilne i sekularne drzave. nadam se da nece biti daljnih ratova, te da cemo imati dovoljno veremena odrasti, te razviti sustav humanistickih vrijednosti.
Veliki x. Ovako i ja razmišljam.Čitala sam i ja o tom istraživanju, baš sam se začudila.
Ja ne planiram pitati jer mislim da dijete sa 7 godina koje nije odgajano u vjeri ne može izraziti autentičnu želju za vjeronaukom, već bi se radilo o socijalnom pritisku. Ako nešto kasnije sa 10,12 vidim da stvarno želi ići, pustila bih ga.
Apsolutno mi je svejedno hoće li biti vjernik ili ateist, samo da bude dobar i pošten čovjek, naravno i sretan. Ako bude htio biti vjernik, neka bude, ima moju podršku. Ali jednostavno ne želim da ide na vjeronauk zbog pritiska okoline i želje za uklapanjem. Ako vidim da i sa 7 stvarno ima jaku želju, i iako budem mislila da je ta želja iskrena, možda ga pustim i tad...Ne znam, otom potom
Nego, sto se tiče političke socijalizacije, istraživanja pokazuju da se ona velikim dijelom događa upravo u obitelji i od obitelji, dakle velikim dijelom nasljedjujemo vrijednosti i pol. svjetonazor od doma. Naravno, sve ovisi i o situaciji u obitelji, interesima osobe i koliko je odgovora dobila doma, načinu odgoja, izlozenosti drugim utjecajima i vjerojatno hrpi drugih parametara, ali generalno- obitelj ima veliku ulogu u tome hoćemo li biti desno, lijevo, centar itd. Vjerujem da je tako i s religijom. Unatoč preispitivanju u nekim godinama, kasnije to uglavnom dodje na svoje.
Može li tko linkati nešto od ovih tekstova iz Jutarnjeg - to istraživanje i Pavičića, molim?
jel ovo vrijedi i za vjernike?Čitala sam i ja o tom istraživanju, baš sam se začudila.
Ja ne planiram pitati jer mislim da dijete sa 7 godina koje nije odgajano u vjeri ne može izraziti autentičnu želju za vjeronaukom, već bi se radilo o socijalnom pritisku. Ako nešto kasnije sa 10,12 vidim da stvarno želi ići, pustila bih ga.
Apsolutno mi je svejedno hoće li biti vjernik ili ateist, samo da bude dobar i pošten čovjek, naravno i sretan. Ako bude htio biti vjernik, neka bude, ima moju podršku. Ali jednostavno ne želim da ide na vjeronauk zbog pritiska okoline i želje za uklapanjem. Ako vidim da i sa 7 stvarno ima jaku želju, i iako budem mislila da je ta želja iskrena, možda ga pustim i tad...Ne znam, otom potom
da se dijete od 7g nema sta pitati hoce li ici na vjeronauk ili ne?
jel ovo vrijedi i za vjernike?
da se dijete od 7g nema sta pitati hoce li ici na vjeronauk ili ne?
Nisam rekla da se dijete nema što pitati, već da sumnjam da dijete koje nije vjerski odgajano može odjednom u sedmoj godini iskreno željeti ići na vjeronauk zbog samog vjeronauka.
Ne znam što me točno pitaš. Ako ga žele pitati, neka ga pitaju. To je više stvar odgojnog stila.
pa analogno tvom postu.
recimo dijete vjernika koje se druzi s djecom koja nisu vjernici i nece ici na vjeronauk u skoli takodjer moze, pod pritiskom okoline, izjaviti da ne zeli ici i isto tako mogu reci da dijete koje je vjerski odgajano ne moze iskreno nezeljeti ici na vjeronauk zbog samog vjeronauka.
pitam jer se vrlo cesto spominje ta komponenta djetetove zelje, njegovo odlucivanje, ustavnih sloboda, itd. kad se dijete uvodi u svijet vjere i religije kod religioznih roditelja.
iskreno, meni je ok da roditelj odlucuje oko nekih stvari kod tako malog djeteta jer dijete nema potpunu sliku i cesto se radi o hirovima.
Ma da... moj je odgojni stil takav da se nema puno što toga pitati dijete od 7 godina da zapravo odlučuje (osim stila što će obući, je li gladno-žedno itd., malo ga propitkivanjem voditi na način da lakše prihvati odluku roditelja, ako dijete zbog neke odluke roditelja pati onda mijenjati odluku itd). Mislim da sa 7 ne mogu biti u stanju puno toga unaprijed odlučivati. Mislim, vidi kako glavinjamo i mučimo se mi..
Ono što roditelj radi je da donosi odluke s obzirom na dijete, znači "ne prelama preko koljena", nego procjenjuje da bi dijete se nosilo tako i tako, pa odlučuje tako i tako.
Tako se meni barem čini.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.04.2013. at 11:45
Da, potpis!
Ne može se sastaviti adekvatna analogija mom postu jer ne postoji ateističko društvo (osim u smislu misaonog eksperimenta).
Niti mi je jasno zašto me pitaš da se izjašnjavam o tome što bi vjernici trebali sa svojom djecom...Svejedno mi je, neka rade kako misle da je najbolje, baš kao i svi mi.
ovisi sta smatras drustvom.
za dijete je to ona okolina u kojoj se krece, s kime se druzi.
moje se ne druzi s nijednim djetetom koje je vjernik niti ce ici na vjeronauk.
to sto se dogadja u drzavi, to ona ne percipira. nema uvid u siru sliku drustva od onog koje ono vidi oko sebe i koje zapaza, koje je njoj bitno.
uopce te ne pitam da se ti izjasnis, napisala sam zasto pitam i koji argumenti se povlace po forumu.
Rekla bih da je ovo više stvar vrste ireligioznosti. Ako je ona, ajmo reći pasivna, tiha, samozatajna (npr. ne idemo u crkvu, ne vjerujemo, ali o tome nemamo ni potrebu pričati, to za nas ne postoji), mislim da će dijete u nekom trenutku spremnije izraziti potrebu da ide na vjeronauk i da se upozna s vjerom, da bude kao drugi. Imam takav slučaj u obitelji, sestrična je od prvog do šestog razreda, bila redovita na svim tim obredima, misama i sl., a doma svi ireligiozni, o tome se uopće nije pričalo, niti je itko s njom išao na to. Onda, odjednom, obrat, pubertet, religija joj postaje glupa, punk faza, pobuna, pa faks itd. Danas je po pitanju vjere kao i ostatak obitelji, nitko je forsirao na ništa nije.
S druge strane, ako se s djetetom priča o vjeri i religiji, ako je obitelj doma zainteresirana za politiku i religiju pa komentira (dijete sluša, upija, polako i ono izgrađuje neke svoje prve stavove), onda, čini mi se, postoji mnogo manja vjerojatnost da će dijete iskazivati želju da bude "poput drugih"...
Mislim na društvo u globalu, naravno da postoje ateističke/ireligiozne mikrozajednice...Ali radi se o neusporedivim vrstama socijalnog pritiska kada govorimo o utjecaju nekoliko prijatelja vršnjaka, ili kad govorimo o utjecaju cijele makrozajednice, institucija, medija itd., tako da mislim da je u ovom konkretnom društvu nemoguće preslikati konkretnu analogiju.
Ma, prerano je to meni sve u dobi od 7 - pričat previše o politici i o religiji itd. Kod nas je za religiju prigodno, kod nekih praznika, stila "neki ljudi vjeruju, neki ne". Ona kaže da ona vjeruje, ja da ja ne vjerujem i tako obično završi
Točno. To upravo tvrdi i provedena anketa.
U stvari, ona govori obrnuto od onoga što "mi stariji", koji smo bili socijalizirani u kasnije doba (nije bilo vjeronauka u školi) govorimo ili se tješimo, ne znam ni sama - da to sve ide iz doma. Anketa tvrdi da to sve ide iz škole, tj. šire zajednice.
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.04.2013. at 12:00
ok, svatko percipira iz svojih cipela, odnosno njegovog djeteta.
moje dijete od 7g pod utjecajem je jedino medija iz djecjih casopisa i reklama na programima za djecu.
sto se tice okoline, pod utjecajem je (ako se to moze tako nazvati, ili bolje receno doticajem) ekipe s kojom se druzi.
Može to tako do škole. Nakon škole je susret s državom, tj. širim društvom. MIslim - ako se kreće u školu, ako nije homeschooling.
Ne znam što smatraš ovime "pričati o vjeri"...Ja jesam samozatajno ireligiozna u smislu da nemam potrebu pričati o tome jer je meni to normalno i ne definiram sebe kroz svoju ireligioznost. S druge strane, ne živimo u vakuumu i poznavanje religija jest dio opće kulture, kao i naše zajednice, politike, običaja itd. tako da se razgovor o tome ne može, niti treba, izbjeći. Osluškivat ću njegove interese i želje, ali će konačna odluka (hoće li ići na vjeronauk) biti naša (njegovih roditelja).
slazem se.Ma, prerano je to meni sve u dobi od 7 - pričat previše o politici i o religiji itd. Kod nas je za religiju prigodno, kod nekih praznika, stila "neki ljudi vjeruju, neki ne". Ona kaže da ona vjeruje, ja da ja ne vjerujem i tako obično završi
ona zna zasto tata ne vjeruje, zasto ja vjerujem, zasto ona vjeruje i odabrala je vjerovati. zasto joj jedna prijateljica vjeruje u nesto drugo i zasto vecina njenih prijatelja ne vjeruje u nista, a neki u vile
uopce joj ne politiziram i mislim da je to preveliko opterecenje za dijete od 7g. da ima uvid na nacin na koji imamo mi odrasli. ono je jos uvijek, samo dijete. ne treba je prerano uvoditi u svijet odraslih.
to ne znaci da ne razgovaramo, ne filozifiramo (moje dijete ima milijun zasto), samo je to i dalje na nivou primjerenom njenoj dobi.
Posljednje uređivanje od leonisa : 22.04.2013. at 12:02
Ina, mislim da nije prerano. Zapravo ovisi o pojedinačnom slučaju, o tome koliko je nešto tema u obitelji, kakvi su interesi..
Mogu ti ponovo dati svoj primjer.
Ja se npr. sjećam vijesti s dnevnika kad sam bila mala, u vrtiću, (recimo, otmica Alda Mora; smrt Edvarda Kardelja; pa počeci Ivana Pavla 2 itd.), oko svega toga imala sam milijardu pitanja i tražila odgovore, slušala što komentira djed koji je obavezno gledao i RTZ i RAI, a što komentiraju starci doma, što drugi djed i baka i sve sam upijala. Da nisu oni bili politički zainteresirani, ne bih imala toliko pitanja i dobila te odgovore, brijala bih na nešto drugo...možda kasnije i na vjeronauk, ali ja sam u 1. osnovne znala da mi ne idemo u crkvu i zašto ne idemo i to je već tada bio dio mog identiteta.
Mislim na to koliko se aktivno priča o temi vjere i (i)religioznosti.
U mnogim obiteljima koje bi se sebe definirale kao vjerničke se o vjeri i religiji zapravo uopće ne razgovara, to su stvari koje se "obavljaju".
Tako se i u nekim nevjerničkim obiteljima to jednostvno ne obavlja, ali se o tome ni ne razgovara, debatira, kritizira (starci međusobno, s djecom, u điroj obitelji).
Nadam se da sam sad jasnija.
Ja mislim da je nemoguće biti ireligiozan u Hrvatskoj, a da ne obavljaš s djetetom razgovore o vjeri. Vjera je nešto s čim će se susretati konstantno - šira obitelj, prijatelji, vrtić, televizija-i sigurno će pitati roditelje za neke odgovore.
A odgovori neće biti jednako sadržajni i informativni, ni jednako poticajni za eventualni nastavak diskusije, neće imati jednaku dozu (ne)konformizma itd.
meni bas nije jasno u cemu je problem leonisa.
potpisujem zusku u svim posljednjim postovima.
neće biti jednako sadržajni i informativni kao što? Sori, malo sam se pogubila o čemu uopće pričamo
ovo me podsjeca na film "american history x" gdje se pri kraju lijepo vidi odakle djeci takav svjetonazor.
Inače, evo jedno istraživanje o stavovima mladih iz 2010. godine, jednako porazno. Ima i publikacija na tu temu.
Svaki cetvrti maturant pokazao stavove nepozeljne za demokraciju
pa mislim, al mislim da i ona misli ko ja :D
ocu reci da se s njom slazem i da isto mislim u suprotnom smjeru, a da se tada ovdje cesto culo kako ne dajemo djeci (od rodjenja do upisa u skolu i na vjeronauk) pravo izbora i zeljela sam svojim postom kvotajuci JG reci kako je to odlucivanje u ime tako malog djeteta dvosmjerno odnosno da isti argumenti vrijede.
dijete koje je odgajano u ireligioznoj obitelji, a nalazi se u svom mikrosvemiru u religioznom okruzenju i zbog malih mikrosvemiraca zeli ono sto je zapravo njemu, kako je odgajan strano, nema pravo konacne odluke jer ta odluka nije objektivna, kao ni vecina odluka koje u toj dobi donose i da isto vrijedi i za dijete koje je iz religijske obiteljhi, odgajano religijski, ali u svom mikrosvemiru nailazi na nesto sasvim drugacije, suprotno od obiteljskog i zbog pripadanja svojim mikrosvemircima ne zeli nesto samo zato jer u tom trenu vidi svoju ekipu, svoje malo drustvo i sebe koja je drugacija od njih i da nema pravo, kao ni ono prvo dijete na konacnu odluku jer ona nije realna.
mislim, svaki dan donose takve nerealne i neobjektivne odluke vodjene djecjom zeljom i pobudom.
i da to niej krsenje ustavnih prava sedmogodisnjaka, to je odgoj.
pa nije, ali isto tako je na roditeljima da su toga svjesni i da pred djecom razgovaraju i ponasaju se primjereno djetetovoj dobi i da znaju da djeca slusaju i upijaju pa da paze sta, a narocito kako i na koji nacin razgovaraju jer i time utiru djetetov put i indirektno se uplicu u "ustavna prava" (zgadila mi se ta fraza) i pravo individualnog izbora. slobodnog.ovo me podsjeca na film "american history x" gdje se pri kraju lijepo vidi odakle djeci takav svjetonazor.
Odgovori koje klinci dobivaju na svoja pitanja se od obitelji do obitelji razlikuju. Dakle, u odnosu jedni na druge (odgovori).neće biti jednako sadržajni i informativni kao što? Sori, malo sam se pogubila o čemu uopće pričamo
Neki se ne trude klincima puno objašnjavati, neki se potrude i previše udaviti. Netko svoje dijete aktivno potiče da se o nekoj temi razgovara, neki o nekim temama uopće ne žele razgovarati jer im se čini da su klinci mali ili ne znaju kako bi objasnili, netko će svoja objašnjenja npr. bazirati na "mi vjerujemo jer je to tako oduvijek", a netko će se npr. potruditi objasniti kako je ljudima oduvijek važna religija ni kako si ljudi od pamtivijeka postavljaju pitanja tko sam, što sam, kamo idem itd.
Može za ove s manjkom pažnje ko ja - odakle? Što kaže taj film? Ne da mi se čitat cijeli Wikipedia entry. Ako ti se da napisat, of kors.ovo me podsjeca na film "american history x" gdje se pri kraju lijepo vidi odakle djeci takav svjetonazor.
ne, ne... ček.... mi ovdje pričamo o nama, ireligioznima...
što je u biti čudno, jer upravo vjernici svojoj djeci ne nude tu slobodu izbora. eh, tu sam suglasna s tobom, to je u biti isti argument, zato ne razumijem(o) zašto se od nas očekuje nešto što skoro pa nijedan vjernik/ca (kao roditelj/ica) nije spreman učiniti.
mislim da si pomiješala sada kruške i jabuke... tj. jen je dobro rekla...odoh naći.... tj. ne bih miješala ovo s ustavnim pravima djeteta.
SPOILER! e, ovo ti je najbitnija scena, gdje sam pripovjedač pripovjeda odakle njegovom bratom i njemu rasistički i nacistički stavovi. cijelo vrijeme se misli da je to zbog toga što su ostali bez oca kad su bili mladi.... video
Hvala, budem doma pogledala u kome je kvaka, u društvu, tj. Ronaldu McDonaldu, ili u obitelji (nekoj važnoj bezugspersoni koja fungira kao obitelj).
Posljednje uređivanje od ina33 : 22.04.2013. at 13:59
ina, evo ti još i ova scena (koja dolazi prije one): video
leonisa... našla sam:Ali jednostavno ne želim da ide na vjeronauk zbog pritiska okoline i želje za uklapanjem.
uf. :hugVeći problem je (meni) što i dalje često sjedi na satu vjeronauka jer nema drugog rješenja, pa sluša o molitvama i sl., i to od vjeroučiteljice koja je malo veći autoritet od klinaca iz razreda. A isključiti se ne može (i neće) - sam je više puta rekao: "pa ne mogu ja ne čuti o čemu oni pričaju". Po prirodi je takvo dijete da neće propitivati autoritet (osim doma), pa mi se ne sviđa generalni trend. Pogotovo se pribojavam trećeg razreda, kad im vjeronauk postaje maltene najvažniji predmet, kako će to tada izgledati...
Sad tu mene nisi razumjela.
Meni je ok da se djecu za neke stvari ne pita, odnosno da njihova nije zadnja. Na forumu se svako malo pise kako djeci ne damo pravo izbora sto se tice vjeronauka i da im necemo roditeljsku vjeru.
Meni je ok to sto je napisala JG. Ok mi je i za roditelje vjernika i ateista. Ja ne govorim da ateisti trebaju potati svoje sedmogodisnje dijete koje je odgajano kao ateist zeli li ici jer de facto, sto ono zna. Bas kao ni dijete koje je odgajano kao vijernik zelili ili ne, tj da na djeci bude odluka. Da kad su starija, al ne sa sedam.
Ne kuzim sta je tu sporno? Sta je toliko neshvatljivo?
Sori pisem s moba i sigurno ima gtesaka.
brze sam ja dosla do laptopa nego post s moba preko mreze...
redom
ja sam protiv toga. kod tako male djece.često sam čula i čitala na forumima kako se upravo roditelji koji nisu vjernici žale kako im društvo (bliski prijatelji/roditelji itd.) govore kako moraju djeci ponuditi izbor. tj. uvijek se nekako ne usuđuju reći djeci svoj nevjerski svjetonazor, jer misle da ih time indoktriniraju... nekako kao... djeca neka sama odluče itd.
isto tako imamo onaj topic kada krstiti dijete gdje se zamjera vjernicima da ne daju djeci pravo izbora i namecu im vjeru.
JG nije spominjala ustavna prava djeteta, ali se taj argument spominjao na onom topicu.mislim da si pomiješala sada kruške i jabuke... tj. jen je dobro rekla...odoh naći.... tj. ne bih miješala ovo s ustavnim pravima djeteta.
pisemo o istoj kovanici, samo ti o pismu, ja o glavi. i slazemo se oko kovanice.
Posljednje uređivanje od leonisa : 22.04.2013. at 15:10
ja sam te shvatila i slažem se s tobom. ujedno i odgovor ini - ništa ja njega nisam pitala :D
druga stvar je da se osjećao loše radi toga, da mi se požalio - tu ne bih tjerala nikakav inat niti aktivizam. nego bih ga upisala na vjeronauk. al znao bi i zašto ide.
s ovime se, pak, ne slažem
ne znam tako odgajati djecu, da pazim. ne kažem da je to bolje ili gore, al jednostavno - to nisam ja.pa nije, ali isto tako je na roditeljima da su toga svjesni i da pred djecom razgovaraju i ponasaju se primjereno djetetovoj dobi i da znaju da djeca slusaju i upijaju pa da paze sta, a narocito kako i na koji nacin razgovaraju jer i time utiru djetetov put i indirektno se uplicu u "ustavna prava" (zgadila mi se ta fraza) i pravo individualnog izbora. slobodnog.
meni je čudno i ovo inino.
vi ne gledate s djecom, npr, Nu2?
ono, tv upaljen, mm i ja žučno raspravljamo, a m, dižući pogled s puzzla koje slaže u dnevnom, kaže - mama, ali kako ne razumiješ da možeš ti vikati kolko god hoćeš, ne čuju te ovi na televiziji
ma u stvari, zuska je već jako lijepo to objasnila, tu razliku u načinu odgoja. ne samo u načinu odgoja, nego i razliku u našim osobnostima.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 22.04.2013. at 15:27
mozda se nisam dovoljno opisno izrazila :D
MM nema cenzure kad krene kritizirati. bilo koga. od crkve, politicara, vozaca na cesti.
majko moja koja je to bujica sarkazma, cinizma, vokabular kocijasa :temperamentancovjek: i mislim da mala kad tako nesto slusa ne moze nista korisnog i pametnog nauciti. dapace, mislim da moze totalno pogresno protumaciti.
koliko puta je pitala zasto je receno da je nesto "ma bas super" ako pricamo da nije i koliko puta sam rekla da pred njom ne smijemo tako razgovarati jer ona jos ne kuzi sarkazam.
nisam mislila na cenzuru, da se o nekim temama ne razgovara vec nacin na koji se razgovara.
Ja bih potpisala jen.
Meni se čini da i se potvrđuje da nešto nije uredu s ireligioznošću budući da je svima normalno da muslimansko dijete ne ide na katolički vjeronauk, a ireligioznim roditeljima se sugerira da djeci daju pravo na izbor. Meni je mama dala pravo na izbor da idem na balet sa 6 godina, iako je bilo duboko protiv toga (nemojte me pitati zašto, ni meni nije jasan taj neki otpor, nije me trebalo vozati, već sam prije škole išla sama na svoje aktivnosti). Sjećam se toga jako dobro.
Nisam ja potpuno protiv toga da se djetetu da pravo na izbor, al mislim da dijete može razumijeti neku argumentaciju i da neće biti problem što je u manjini. Možda će čak i razviti bolju toleranciju prema manjinama.
Ako bi dijete inzistiralo, ja bih ga pustila, iskreno, al ono bi se barem dobro sjećalo da roditelj nije bio suglasan tome, kao i ja svog baleta. S time da ja stvarno još uvijek ne razumijem što je moja mama mislila zbilja. Možda joj se učiteljica nije sviđala. Meni je rekla da ću imati mišićave noge. O da se barem to ispunilo
to je drugo, leo.
to mi više ulazi u druge segmente odgoja.
ono, da bude fina, npr
kako mi vage to volimo
neće sigurno neki svoj stav graditi radi pogrešno protumačenog sarkazma
nece, ali moze nasljediti ogorcenost, breme koje nije njeno
i ako izgradi neki svoj stav na temelju onog sto je cula, neka onda to bude na cinjenicama koje je cula, uocila, ne negativistickom okruzenju.
ne gledamo. niti dnevnik, niti latinicu svojevremeno (zašto ju spominjem jer se sjećam scene masovnih grobnica u prilogu i kako smo ju otprašili u sobu da to ne vidi). i koliko god se neki čude o kakvim temama s njom razgovaramo i sl. (kao što je zuska gore navela) istovremeno nastojimo i neke naše rasprave ne voditi pred njom. tj. kad se već razgovara o određenoj temi to je onda ili upućeno njoj direktno ili ima da ide u svoju dječju sobu i sl. kad stariji razgovaraju.vi ne gledate s djecom, npr, Nu2?
potpisujem.
jucer je nekim slucajem prebacila sama na neki hr program dok su bile vijesti i cula je http://www.rtl.hr/vijesti/novosti/72...na-je-silovao/
krenula su pitanja i ja sam ju tresuci se od horora odvukla pricom na drugu temu jer zaista je premala.
ni ja nisam odrasla uz dnevnik, cak ni u ono doba kad je dnevnik manje licio na neki dokumentarac o katastrofama.
x
kad i gdje se vjernice ustručavaju reći vjeruju li ili ne, iz razloga da bi djeci pustile pravo na izbor. ili da ostavljaju sve opcije "moguće". a u biti to da u velikoj mjeri "naslijeđujemo" vjeru svojih roditelja (molim gledati globalno) je odličan argument .... za neke druge rasprave
ajoj, leonisa, koja tema
Pravila pisanja postova
