Dragi prijatelji, prenosimo jedan zanimljiv post s forum.hr stranica koji je napisao ocito pravnik (nick: Pizvo) u kojemu se jasno pojasnjava zasto je referendumsko pitanje kampanje UiO neustavno. Savjetujemo procitati kao dosad nauvjerljiviji argument!
Kao prvo, oni koji su postavljali referendumsko pitanje su ili glupi i naivni ili su ga namjerno sabotirali. Pitanje pretpostavlja da je brak već u Ustavu RH, što nije točno (spominje se samo da se uređuje zakonom, ali o tome kasnije) i povlači obvezu dodavanja definicije braka u sam tekst Ustava. To za sobom povlači veliki problem - gdje u najviši pravni tekst uglaviti taj imovinsko-pravni institut koji opisuje jedan od oblika zajednice ljudi? Brak nije temeljno ljudsko pravo niti ustavna obveza, nije izvorišna odredba, nije element državne vlasti... Kada bi definicija braka ušla u tekst Ustava, trebali bi i uči i pojmovi poput izvanbračne zajednice, skrbništva, itd. a tome ustav jednostavno NE SLUŽI.
Quote:
"Ustav je temeljni pravni akt neke države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. Ustav obično sadrži načelne propise o društvenom, ekonomskom i političkom poretku države, definira prava i dužnosti građana, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima."
Dakle načelni propis zvan članak 61. definira obitelj kao jedinicu od posebnog značaja, a brak, izvanbračna zajednica i obitelj se tehnički definiraju zakonom, u ovom slučaju Obiteljskim zakonom, kao što je slučaj sa svim institutima koji nisu ključni za državni poredak. Obitelj nije isto što i brak.
Sad kad smo vidjeli zašto je referendumsko pitanje formalno besmisleno, idemo na materijalni dio. Kada je Hrvatska primljena u UN i ratificirala konvencije, prebacila je dio suvereniteta na njega u smislu da vrijednosti iz konvencija moraju biti inkorporirane u tekst ili duh ustava, a u slučaju konflikta su konvencije jedino što ima nadustavnu snagu. Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama iz 1979. (CEDAW) ima jednu zanimljivu nuspojavu - uklonila je oznaku spola iz svih oblika regulativa osim kod posebne zaštite položaja žena, a u duhu toga je napisan i naš Ustav (i zakoni), u kojemu se niti jedan spol ne spominje izrijekom niti se insinuira. Dapače, jedini komad legislative u Hrvatskoj u kojem se radi izričita distinkcija muškaraca i žena je Obiteljski zakon.
Nadalje, članak 5. CEDAWa kaže:
Quote:
"Article 5
States Parties shall take all appropriate measures:
(a) To modify the social and cultural patterns of conduct of men and women, with a view to achieving the elimination of prejudices and customary and all other practices which are based on the idea of the inferiority or the superiority of either of the sexes or on stereotyped roles for men and women;"
To u prijevodu znači da, iako se tradicionalni nediskriminatorni odnosi mogu zakonski regulirati u svojstvu spola, spol ne smije biti načelo distinkcije, a ustav je, podsjetimo se prvog odlomka, upravo spisak načela.
Treće pitanje koje se postavlja je koliko bi definicija braka u Ustavu bila u duhu Ustava s obzirom na temeljna načela nevezana uz brak. Pa tako dolazimo do članka 14. koji veli:
Quote:
"Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki."
To se često spominje u kombinaciji sa člankom 16., koji je ovdje i najzanimljiviji, s formalne, ali materijalne strane:
Quote:
"Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje."
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju
Ovo povlači dva problema. Naime, pravo na sklapanje imovinsko-pravnog instituta poput braka bi bilo slobodno svima samo da u zakonu ne stoji definicija o "zajednici muškarca i žene", odnosno to pravo je zakonski ograničeno (različitošću spolova) u skladu s tekstom Ustava. No Ustav jasno kaže da se SAMO ZAKONOM mogu ograničavati prava, ustavni tekst ne služi za ograničavanje prava nego popisu načela, on je pozitivan propis u svakom smislu te riječi. Drugi problem je ograničenje razmjerno s naravi potrebe. S obzirom da se ustav ne bavi ograničenjima, de facto stavljanje ograničenja u tekst ustava bi bio dizanje pitanja spola bračnih partnera na razinu višu od svih ostalih ograničenja, uključujući Ustavni zakon o suradnji s međunarodnim kaznenim sudom i Kazneni zakon. Mislim da je apsurd takvog nečeg vidljiv iz aviona.
Četvrti naglasak kojeg želim staviti je sukob legaliteta i legitimnosti. Prof. Smerdel, kod kojega sam i odslušao većinu ustavnog prava na faksu, je što se toga tiče idealist i zastupa tezu o legitimnosti. Ustav zbilja jest podložan promjenama i te promjene mogu i smiju, a nekad i trebaju inicirati građani. No ja bi postavio dvije bitne distinkcije. Prva je sukob ustavnih odredbi, odnosno potreba poštivanja pravne tradicije, običaja i duha ustava. S obzirom da je referendumsko pitanje takvo da dolazi u sukob sa čitavim nizom odredbi i drastično mijenja narav teksta u smislu njegove orijentacije na načela, a ne specifične odnose i institute, to je razlog za njegovu neustavnost. Druga distinkcija je dinamika promjene općih odredbi vezanih uz prava i slobode, odnosno trend progresivnosti i liberaliziranja općih odredbi UNa i drugih država našeg civilizacijskog i razvojnog kruga. To je nešto što ne možemo ignorirati i što je do sada nametnulo izvrsnu doktrinu pozitivnosti promjena - ide se na manje restrikcija, na više slobode i općenito se smatra civilizacijskim dostignućem. Građani, iako imaju pravo uređenja odnosa u svojoj zemlji po želji, ne bi smjeli moći pokrenuti regresiju u civilizacijskim tekovinama, što i jest isključiv cilj i svrha konvencija UNa kao temelja međunarodnog prava i jedinih nadustavnih tekstova.
S obzirom da je Ustavni sud čuvar Ustava RH, ali i načela i tekovina iz kojih proizlazi, njemu je zapravo dužnost ne prihvatiti ovo pitanje.
Ali, dakako, nekima je njihov moral i ideološki krug, kategorije koje se stječu isključivo odgojem i društvenom indoktrinacijom (što nije nužno negativan termin u ovom kontekstu), bitniji od osnovnih načela civilizacije. Ne odričem pravo na to, ali mi je dužnost da, bez puno žaljenja, priopćim - sori ekipa, ne bu vam prošlo.