Jelena prvotno napisa
ahahahahahhaaa
 |
|||
|
|
|||
ahahahahahhaaa
baš bi me zanimalo kako na to gledaju mlade djevojke koje su lezbejketko kod njih plaća.
ovdje u zg se druzim samo s majkama dojiljama pa necu pisati sad napametček, ivarice, to nije ono da je bari pa plati cugu nego non-stop plaća curi s kojom hoda?
bez iznimke?
pa to može trajati mjesecima, a oni puno izlaze.
To mi nije poznato iz moje prapovijesne mladosti, doduše, moj milje je bila ta malo "klošarskija" "alternativna" ekipa, ne znam jesu živi takvi još danas
koji su đir, ono, glazba, obleka, jel' sve to isto ?
javit cu vam se za koji dan odozdo, ali tako mi pricaju prijateljice, visemjesecne izlaske one placaju
ne znam ko je tome kriv, jel decki kojima je bed da ne plate, jel cure koje to ocekuju...
kad meni netko kaze gospodicna, u sljedecoj recenici se ispricava
gospodicic
to nisam dozvoljavala ni sa 17
Ma, ne mogu to shvatiti, kako ja mogu biti roditelj i znati da se pravim toša, i da lijepo njegove roditelje opelješujem mjesecima. ne znam di je kvaka, tko je tu lud ili tko se pravi lud.
Dečkima se uvijek davalo nešto više za izlaske, i upadi u klubove znaju im biti skuplji, za cure besplatni nekad, ali kad se s nekom curom hoda,
da sve izlaske te cure dečko financira???
Ma i da oboje rade, to mi je van pameti, ali tek kad financiraju roditelji, nemam riječi.
Jesu ta djeca to tako odlučila da je ok? Nekako bih rekla da je do njih, ne mogu pojmiti da je nekom roditelju takva situacija super normalna.
Pa ni roditeljima cure, meni bi bilo neugodno.
Ako cura nema novaca, jos je u skoli, ne razgovara s roditeljima jer joj ne odobravaju da ima decka? Moj je odlicno ulozio, prva cura, sve je trosio on, jos smo skupa
Ako se dobro sjećam, i u moja vremena je bilo uobičajeno da frajeri curama plaćaju piće, pa sad.... koliko barenje traje, a ako ne uspije, onda je "bačeno uzalud", pa novi mamac. U stvari, ma kad pogledaš to onako objektivno i racionalno malo nema veze, jel' da. Meni barem, od računice ko više ulaže u izgled i tog imperativa (kad, u biti, ženama je toliko usađen imperativ lijepog izgleda da ga održavaju i kad nisu "na tržištu"), pa do toga da muški mora "opalit mamuta" (izvadit novčanik). To bi trebalo 50-50 (pogotovo ako ide od džeparca), a druga stvar je ako neko radi, a drugi još studira ili je u školi. U krajnoj liniji, onda fakat možeš reći da je neko potrošio i na neki hobi (muški) da bude zanimljiv. To mi je onda too much, kao ona trgovina dobrotom na drugom topicu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.07.2013. at 18:49
mislim već znam da nikad od mene prava feministica, jer mi ništa od ovog što ste vi nabrojale ne ide na živce
a šta se ti sad nena tolko čudiš.
prvo kažeš da on mora platiti, a poslije se čudiš da lova ide od roditelja dok su klinci.
ivarice, daj za te dve kole, bemu miša, pa neće ju na večeru s 13 voditi.
e sad, kino, npr...tu smo već u problemima. tu već nek štedi od đeparca pa nek vidi oće li plaćati kina il ne. kino za dvoje je brat bratu cca 200 kn, šta ne?
Posljednje uređivanje od ivarica : 16.07.2013. at 20:15
Ma da 200 kuna kaj ti je - jedino ako se uvažava samo Gold Class
Ok, prva večera, pola-pola je u našem kulturološkom krugu neuobičajeno (mislim da već u Njemačkoj nije, tipa čak i dijeljenje benzina, ali to ostavljam emsi), ali druga-treća itd. Ne može tjedne izlaženja sve on. Ili se, nakon kapitalizacije, brojač okreće. Ma, u stvari... što nije to malo ono.. a totalno neromantično?mislim već znam da nikad od mene prava feministica, jer mi ništa od ovog što ste vi nabrojale ne ide na živce
a dobro, malo sam pretjerala. al 3D x 2, cola x2 i kokice x2...
Ma ustvari ne znam sto da kazem na prvu veceru, al ja to nisam dozivjela. Ona neka placanja cuge (uzaludna) to da, al nije mi ni jedna veza pocela na veceri. S muzem nisam prve mjesece gubila vrijeme u restoranima
Tj. prva cetiri mjeseca smo zivjeli u hotelu.
ajme, sad se pokušavam sjetiti kako je to išlo, to doba izlaženja, davno je bilo...
ma ni mene nikad nitko nije vodio na večere, stvarno, koje večere...a dok smo bili klinci uvijek smo skupljali po džepovima. za palach.
al mm se naplaćao tih cugi na početku. ajd i koja pica je valjda uletila
prostakušoajd i koja pica je valjda uletila
kod nas isto ovako. nema sanse da bih davala dupli deparac, ma ni prvi put. nije to do njega ili njegove skrtosti, tako mu naprosto funkcionira obitelj. pa nek cura odluci.u mene doma je uvijek bio obicaj da placa onaj ili ona ko pozove
kad pozovem platit cu, kad sam na nekoj kavi koja je onako usput s nekim ili poluposlovna, platit ce onaj ko se prvi sjeti ili cemo podijeliti, jednako mi je to jel druga osoba muska ili zenska, razlike u ocekivanju ili postupanju nemam
edit: pizza lol
to je bilo 2008 - 2009.
i tu šerijat ne smeta, nikome, nedaj bože.
kako je sve to toliko naopako, i toliko, ne znam, tužno...
kad gledaš sve te zemlje, ne znam egipat, sirija, libija, iran...
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 16.07.2013. at 20:03
ajd cvijeto, ne budi iskljucivamislim već znam da nikad od mene prava feministica, jer mi ništa od ovog što ste vi nabrojale ne ide na živce
mi smo svaki svoju veceru platili i jos smo zajedno
a pala sam kad mi je zakrpao gumu na bicikli
svakom svoje radosti :D
prostakušo
ja sam u onoj fazi da se vise ne sjecam kako je bilo, a jos nisam u fazi da cu poceti "nadogradjivati"
ali ne cini mi se da je icija crna majka na me puno para potrosila, em zato jer malo trosim, em ih nije bilo puno. majki.
jesam jedina medju vama koja je sve svoje decke prva pitala za izlazak
u nekom trenutku mi je priznajem to dosadilo, rekla sam - e, ti si zadnji kojeg ja prva pitam
ali tu sam se udala
Ha , ha , ha ...
mislim da nisam niti jednog pitala za izlazak , a neki su ponekad i cuge plaćali . Večere mislim- nikad. Nisam do toga stigla, rano sam uletila u ozbiljnu vezu pa me vise vecerama nije trebalo obrati sa nogu.
Sto se sina tiče i deparca , neka mu otac odluci ( i nabavi novac :D ako misli da treba vise ), ipak su to muške spike .
: nikadfeministice(i)odmene :
prostakušo
Nikad nisam frajera pitala za izlazak, ja sam jedna od onih koaj ignorira one koji joj se sviđaju
A frajeri s kojima sam se barila ili hodala su imali manje para od mene koja sam bila prosjek pa smo uglavnom dijelili, a i to mi je oduvijek bilo normalno...osjećala bih se neugodno da mi netko nešto stalno plaća.
ovo prvo sam se izjasnila, on plaća, na početku, al' taj film sigurno neću gledati jer sam zamislila neki nemogući scenarij iz američkih filmova, a ja glumim u njemu, ova ja, sadašnja, al damamislim već znam da nikad od mene prava feministica, jer mi ništa od ovog što ste vi nabrojale ne ide na živce
a šta se ti sad nena tolko čudiš.
prvo kažeš da on mora platiti, a poslije se čudiš da lova ide od roditelja dok su klinci.
Ali ovo što je spomenula ivarica, to je stvar s klindčadijom, ona priča o curkama od 17 godina, starci financiraju i jedno i drugo, dečki će definitivno po pitanju love izvući deblji kraj, kako god okreneš, ali baš toliko? baš stalno? ko da je netko tu retardiran ili šta.
Vidim da je nas većinu po tom pitanju vrijeme pregazilo i izgazilo, nema to više ni s čim veze. Moje najbolje prije i ja smo još i dobre pare znale užicati ko klinke (to tada nije bilo sramota, ili možda je, ali nas nije), po danu, od vršnjaka preko odmora, ako nam je trebalo više navečer za cugu. Častili su nas razni, ali smo uvijek imale i svoje.
Nije mi baš jasno da sve roditelji tih dečki moraju financirati. Ajde, valjda će se klupko rasplesti kad se ivka vrati odoli.
e, da, onu picu sam ti i ja zapazila.
teško je bilo napisati pizza, jel?
Nisi!
sekularnost
tocenje-alkohola-tokom-ramazana-podijelilo-sarajevo
Različito shvaćanje tolerancije (poznato, zar ne?)
"U javnosti su se u razvile polemike o spornim odlukama i preporukama. Po nekima, točenje alkohola dokaz je viševjekovne multietničnosti i tolerancije po kojoj je Sarajevo poznato, odnosno da su navedeni dopisi udar na sekularnost države. Po drugima, upravo je poštivanje ramazana zabranom točenja alkohola - dokaz te iste tolerancije."
Prije par godina sam bila prvi put u Sarajevu i nisam u Baščaršiji mogla dobiti pivo uz ćevape. Gospodin (inače Poljak koji je radio u Sarajevu) koji je bio naš domaćin je rekao da je zabranjen u Baščaršiji, a isto mi je rekao da bolje da to ne radim kad sam se nagnula poljubiti muža, a meni je sve to izgledalo malo pretjerano.
malo o islamu u bih , zovu ga i poslijepodnevni islam.
u stvari je jako zanimljivo, zar ne? s druge strane imaš hrpu članaka o sve radikalnijem islamu u bih. vehabije, selafije, džihadisti...a sve u našem susjedstvu. došli s oružjem za vrijeme rata, oružje ne dolazi samo.
i, sad, što je istina? što? ne bih više ruku u vatru stavila niti za jednu istinu. a da se ne tiče moje zemlje. gdje ipak imam svakodnevni uvid u događaje. i stav temeljem njih.
nakon ona tri dana u istanbulu držao me adrenalin još mjesec dana sigurno. da nemam djece i muža, vjerojatno bih i na tahriru završila
evo još jedan zanimljiv intervju i odlična knjiga kolumni.
jel bilo bolje egipćanima dok je bio mubarak ili sad? revolucija prije godinu dana je na vlast postavila goru, radikalniju opciju. ili, sirija. jel narodu bolje s assadom, ili sad?
Sirija je bila država koja se otvarala, koja je 2010. imala 7 puta više turista nego 2009., u kojoj nije pri tome bilo duga ni jedan jedini dolar nijednoj svjetskoj banci ili Međunarodnom monetarnom fondu, ni petom, ni desetom … koja je imala dovoljno – jedina zemlja na Bliskom istoku – koja je imala dovoljno za sebe i energije i hrane i vode … koja je imala besplatno zdravstvo, besplatno školstvo itd. itd. … i koja je imala vojsku koja nije bila američka vojska, i čiji generali nisu školovani u West Pointu. I koja nije kao takva mogla da opstane jednostavno.
i zato me nekako strah. nekako mi se ne sviđa kad se počinju izvlačiti te žene na podu i zabrane točenja alkohola (pa zar nije i kod nas je na snazi zabrana točenja alkohola u neko doba noći na snazi?).
ovo je nevezano za bosnu, nije bosna sad nešto tako zanimljiva zapadu, to samo mi komentiramo ovdje.
al kad cijeli svijet počne brinuti oko stanja ljudskih prava u nekoj državi, mene neka tjeskoba počne hvatati. prilično sam postala oprezna sa svojim stavovima o situaciji u nekoj drugoj zemlji.
al ih isto imam. mijenjam možda. al ih imam
tako, ajd, malo filozofiram. nevezano.
Pa istina, Cvijeto, u međunarodnim odnosima ništa se ne događa slučajno.
nisi, sta ti je :D
muzu sam sama prisla, cak sam ga na kraju veceri pitala jel mu treba prijevoz do doma. kaze on, ma zivim tu blizu, i ja kao, nema veze, zima je. i napravim jedno 200m autom i kaze on, evo tu sam
cak sam sljedeci susret sama iscenirala. bilo je, naravno, slucajan
na kraju sam rekla, ako odemo na jos jednu kavu da cemo postati najbolji prijatelji. sljedeci put me pozvao van na cugu
inace nisam voljela da se pita mene :/ osim ako ne bi "iscenirala" da me se pita. tu sam bila "pravo musko" :D
sto se tice placanja, uvijek sam se ponudila da platim dio. nakon vise izlazaka islo je jednom ja, drugi put on. u srednjoj smo i onako slupljali sta imamo u drzepovima za cugu u parku
nisam nesigurna, nasilje je nasilje. i što sam starija tu sam prilično sigurna u svoje stavove i mogu detektirati nasilje i ne opravdavam ga više ni socijalnim, ni ekonomskim ni religijskim prilikama. jer za nasilje jednostavno nema opravdanje.
no to ne znači da sam naivna i da mislim da se vojna intervencija jedne države na drugu dešava u ime ljudskih prava.
a ovo za islam u bih, što nas to ima za čuditi? religijski fundamentalizam je u svim zemljama bivše jugoslavije postao jak, zašto ne bi i među muslimanima. ali i tu je lako detektirati što je nasilje. nasilje je kad žena mora (i stavlja) staviti maramu kad dolazi u centar po svojih 100 maraka mirovine kao udovica šehida.
evo (stari) tekst vildane selimbegović: budućnost pod nikabom
kada je odrzan prvi veliki prijem u Predsjednistvu BiH na kome zena ni medju poslugom nije bilo, kada je, dakle, u sve pore ovdasnjeg zivljenja i bivstvovanja uvucen prizvuk cistog islama, prva na udaru, htjela to ona priznati ili ne, nasla se upravo Bosnjakinja.
to sam već spominjala, tokom rata u zg u merhametu su pomoć dobijale one žene koje bi stavile maramu. eto, to je bilo u zg. u hr. devedesetih godina.
nemam vremena čitati do kraja, ali mislim da smo o ovome razgovarale: abortus u hr
Ti si jako tvrda žena, čitam tvoje postove i stvarno, ne odstupaš ni milimetra. Ali jedino takvi kao ti i uspijevaju nešto pomaknuti ili promjeniti. Drago mi te je čitati.
Ja nemam baš puno dodira, bila sam u Sarajevu možda dvaput, ali tijekom studija upoznala brojne Sarajlije. I tako, ponesena slikom tog Sarajeva (kojeg, naravno, više nema, kao što nema ni brojnih stvari, znala sam to racionalno), išla sam pred nekih možda i 8 godina na poslovni put u Sarajevo. Tada je bio u posjeti nekakav mislim princ iz neke muslimanske zemlje, ne sjećam se imena, bili su posvukud posteri "Dobrodošao, xxxx (njegova titula i ime"). U hotelu sam bila jedina gošća, sad je li slučajno, ali očekivala sam još neke poslovnjakinje. Nijedna. Bilo je masu pratnje od princa, sad je li to bila slučajnost ili ne, nemam pojma, ostavilo mi je neugodan dojam.
A apropos ljudskih prava u nekoj zemlji, pa to je ovo kao kad zovemo EU u pomoć da nas "uredi". Najbolje je uredit se sam, a tuđa pomoć uvijek dolazi uz neku cijenu, ali ne izaziva mi to automatsku podozrivost (više od ovoga da su ljudska prava u toj zemlji koma). U krajnjoj liniji, i u zadnjem ratu, i Hrvatska je sama zvala pomoć izvana.
Zabrana točenja alkohola kod nas... to nemam pojma, što to ima, mislim za kafiće koji rade cijelu noć itd.?
Ovdje je pitanje točenja alkohola, pa mi je malo glupo se zalagati za tu opciju kao neko pravo. Ali što se tiče shvaćanja tolerancije, to mi je baš ono spinanje. Mogu shvatiti da netko ne želi u svojem objektu točiti alkohol, njegov izbor, ali kakve veze ima to poštivanja ramazana zabranom točenja alkohola svima. Opet da izvučem primjer kojeg uvijek izvlačimo, imaju u Bosni i Jehovinih svjedoka pa se kao dokaz tolerancije može barem na njihove najveće blagdane zabraniti transfuzija svima.
X. I ovo je najefektnija metoda za vidit je li te netko uvjerio da je nešto "nepristojno i nepoštovanje" ili on, zapravo, ne poštuje i ne tolerira tebe. Doslovno ono što je emsa izvela s onom rečenicom "na taj način će se, u modernom svijetu, smanjiti broj katolika/ateista". Po principu - ne radi drugome itd.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.07.2013. at 14:23
Ako je netko bio na tribini u HND, neka nam napiše kako je bilo.
čula sam da je bilo dobro.
ovdje je sve lijepo rečeno:
pa na ilidži ima neki kafić gdje se ne toči alkohol i gdje je zabranjeno ljubiti se i grliti, jer to nije u duhu vjere i tradicije. ma mojne me. to je slično ovome što je lepušić rekao: uvodili za svoju djecu apstinenciju oni koji je nikad nisu ni upražnjavali. tako nekako je sad i u bosni. ispada da nitko nije jeo svinjetinu, pio alkohol i nosi miniće i ašikovao. mah...S druge strane imate i to da te stranke koje podnose takve incijative nisu učinile ništa da taj narod ne pije, nego su ga gurnule u depresiju, nezaposlenost, pa se sada pokušavaju vaditi tim nekakvim ćudorednim dokumentima. Problem Sarajeva nije problem toga hoće li se alkohol točiti u kafanama za ramazan ili ne. Osnovni problem Sarajeva je što su njegove ulice nesigurne. Ostalo je sve nekakvo pravljenje Potemkinovih sela, nekakav pokušaj uvođenja polušerijata na mala vrata.
šafran, hvala na komplimentu
a, na tragu onoga gdje je ženama mjesto, evo nešto za sve kršćanke na ovom forumu, prije nego što krenete na ljetovanje, razmislite o svom burkiniju ups bikiniju: video
mi, ostale, bezbožnice, ionako možemo hodati i gole
nešto, jelte, istražujem, pa sam naišla na ovo - jesmo li nastali od majmuna... dawkins fino objašnjava.
Zanima me što mislite o slučaju Kvesić? Ono malo što sam čitala, ako je i 5% istina, stvarno je prestrašno.
Ne volim linkati Jutarnji, ali evo http://www.jutarnji.hr/-to-je-mrak--...nika-/1114920/
Svimbi, nakon priča iz bliskog mi okružja (i nakon priče o pokojnim Pukanićima) teško mi je vjerovati da nekog zdravog drže u bolnici, ne kažem da takvih slučajeva nema, nego da mi se čini da je više obrnuto. Naime, često bolesni tvrde da su zdravi, a da su zdravi bolesni i njihovi bliski urotili su se protiv njih. Na tu temu izvrsna i teška knjiga od T. Gromače "Božanska dječica". O ovom konkretnom slučaju ne znam ništa, govorim samo općenito.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.07.2013. at 18:34
a ja bih opet - općenito - i zahvaljujući primjeru pukanić rekla da je sve moguće
Ne znam... Govorit ću sada općenito. Vrlo često je rodbina psihičkog bolesnika prisiljena organiziravat hospitalizacije jer se na to svodi - mislim da ako psih. bolesnik izazove incident tipa da baš dođe policija, tek onda se trigerira hitna itd. Inače se svodi na to da pacijent procjenjuje treba li mu hospitalihzacija i da se s njom složi, a za neka stanja pacijent je uvjeren da je on normalan, a svi oko njega nisu, u svodi se na trikove i prevare (de fakto - uvjeriti bolesnika da mu to treba itd.). Pacijent se koji put opire uzimanju lijekova, misli da mu ne trebaju, da ga truju itd. Naravno, ovisno o dijagnozi, opet govorim, nemam pojma o ovom konkretnom slučaju, ali imam životnog iskustva koje me priječi misliti da su ove priče česte.. a često sam viđala suprotno (da se bolesnik pita zašto je u bolnici, a "zdrav" je). Ne kažem da su nemoguće, to ne mogu znati.a ja bih opet - općenito - i zahvaljujući primjeru pukanić rekla da je sve moguće
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.07.2013. at 19:01
Ja ko i mc, nista me ne bi iznenadilo.
Bas sam jucer na ovom blogu http://asjaba.com/page/2/ citala zanimljivu kritiku te knjige. Knjigu nisam citala.
Po meni totalno, ali totalno fulana kritika, a autor kritike... ne kužim... kao da nije skužio da to nije glas T. Gromače tj. autorice, nego da su to tumačenja bolesne žene koju portretira zašto misli je bolesna, to je odnos nje, a ne T. Gromače/autorice prema gubitku ženstvenosti, to je odnos te žene, a ne T. Gromače prema medicini itd. Fakat mi nije jasno da je to mogao tako iščitati. Odlično je portretirana bolest koja na kraju, pojede svaku osobnost, maltene, dok ne ostane bolest sama - i to ta bolest priča, to su njene vizije, to je taj Minotaur, a ovo drugo se smanjilo do na nebitno... na kraju knjige. Početak je tek uvod kad izgleda da će ostat nešto od osobnosti i njihovih života, a ne da će bolest na kraju pojest sve, a od svega (bračnog odnosa, majke) ostat samo ljuštura.
Jedna, po meni, pogođenija kritika:
http://www.jergovic.com/subotnja-mat...a-doba-rasula/
Knjiga nije samo o psiho bolesti, ali meni je zbog bliskosti tog dijela bio najzanimljiviji taj dio.
Pravila pisanja postova
