Zuska hvala ti na ovom Lambrosovom tekstu, ne znam kako mi je promakao!
Zuska hvala ti na ovom Lambrosovom tekstu, ne znam kako mi je promakao!
Ima i ovaj od neki dan (ako si propustila): Celivanje Djoke...
sretan nam national coming out day!
uz seinfelda![]()
Dobar interview!
Što se obitelji tice, vidim da ni mi bez djece nismo obitelj. Jedva cekam da cujem koji bi bio moralni i Bogu prihvatljiv naziv za nas i je li bio Bog prisutan kad smo se mi vjencali ili je okrenuo ledja pa mi nismo ni bracni par, a kamoli obitelj.
O nije to ništa, prije dve godine reće meni jedna Poljakinja u parku, da obitelj s jednim djetetom nije obitelj
A ima nas svakakvih stvarno.
taman sam htjela staviti petciju i vidim da je emsa već bila vrijedna. ajmo je potpisati u što većem broju. ja ću je i na fejs zakeljiti pa nek me i briše ko hoće s liste frendova.![]()
malo sam skeptična što se tiče šanse da se što postigne po tom pitanju, ali barem vrijedi pokušati. dosta je bilo samo slijegati ramenima i miriti se sa situacijom.
ma to je samo peticija... ali se treba(mo) konačno pokrenuti.get up!
Drago Pilsel o Glasu Koncila
Moram se požaliti da nikad nisam bila manje motivirana za život u ovom društvu, ovo je koma. Cijela atmosfera.
Imam dojam da ovdje dugoročno nikad neće krenuti na bolje. Ne znam od čega mi je više muka, političara, novinara, tzv. "običnih ljudi" i "malog čovjeka"...
Ne čitam komentare ispod članaka, ali svako toliko bacim oko na komentare ispod nekih FB statusa političara ili medija...dno dna i još gore. Prepuno nepismenosti, zadrtosti, nacionalizma i homofobije, žalopojki, teorija urota, pljuvanja...
Ne da mi se više...nema pomoći.
Zuska, ja sam pred mjesec dana bila u sličnom raspoloženju. Ne gledam ni minutu više dnevnika ili in-magazina. Prilozi ovih pop-emisija su mi postali jednakovrijedni. Kao što sam pred više godina odlučila ignorirati naše "poznate" ličnosti i iskreno ne znam 90% scene, ne razlikujem ni fizički, ni djelom modnog mačka od Ave Karabatić, takav imam odnos i prema političkoj sceni. Neke politički rasprave na TV-u su toliko katastrofalno loše pripremljene i od strane voditelja i od strane sudionika da im ne želim pokloniti ni minutu. Jedina iznimka mi je Maja Sever, koja uglavnom dobro odradi svoj posao i eventualno emisija Provjereno. Nije to rješenje na duge staze, ali ja isto nema snage ni energije više za praćenje samozadovoljavanja na ekranima, na subotnjoj zagrebačkoj i splitskoj špici, kao ni ona u hrvatskom saboru.
Otad mi je život stvarno postao značajno ljepšim i mislim čak da sam postala nešto ugodnijim društvom za popit kavu. K tome mi se javljaju neke osobe otvorena srca da žele raditi samnom interdisciplinarno, prijavljivati neke zgodne projekte i taj mikrokozmos mi je kao neko spasonosno rješenje. Iako mi nije ni danas isključeno spasonosno rješenje s druge strane šengenske granice. Možda je to nojevski sve skupa, ali srce mi je sretnije.
Cure, suosjećam.
Otkad sam rodila, najčešća misao nakon dnevnika mi je da želim da Smjehuljica živi negdje drugdje.
Spašavaju me spomenuti mikrokozmosi... A kad se maknem iz njih spadam u bezvojnost jer se ne mogu prestati čuditi količini nezainteresiranosti masa... Nedostataku kritičkog mišljenja i vlastitog stava.
Potpisujem. Prvi put u 7 godina zivota vani, nisam vise sigurna da se zelim vratiti. Dnevnik i nase novine prestala sam redovno pratiti, nemam zivaca, kako je Zuska napisala, ne znam tko me vise zivcira, politika ili narod![]()
a ja ću potpisati matahari. baš sam neki dan rekla prijateljici da se sve više "gušim" ovdje. do prije par godina mi je sama pomisao na odlazak bila nezamisliva, a sad... sad mi se već svašta mota po glavi. baš osjećam kako me ta nezdrava okolina guši i izjeda i fizički i psihički... voljela bih da jednostavno mogu prihvatiti postojeće stanje i uključiti neki off button u mozgu, ali ne ide...
Potpis pod Zusku. Ne vjerujem da ce biti bolje. Isto se osjecam udavljeno. Razmisljamo o odlasku..
Još jedan potpis pod Zusku i Jelenu, sve navedeno i mene smeta.
I ne vidim to poslovično svjetlo na kraju tunela, uvjerena sam da je količina primitivizma i upiranja prstom u pogrešne krivce proporcionalna padu BDP-a i ostalim ekonomskim faktorima. A ne vidim osobu koja će mahnuti nekim štapićem, pretvoriti ga u čarobni i sve skupa staviti na odgovarajuće mjesto.
Još uvijek ne želim otići, ne bih živjela negdje drugo, ali više nisam tako sigurna kao nekad da ću i svoje dijete učiti tom istom osjećaju.
Frka, točno tako i ja.
Ja se nikad, ama baš nikad, nisam poželjela nastaniti negdje drugdje, bez obzira na sve ružno što se događalo.
Ali neki dan mi je iskočio onaj oglas za lutriju za zelenu kartu i pomislila sam "hm".
Iako nikad nisam željela živjeti u Americi.
Svimbalo, u pravu si. Ekonomske krize prouzrokuju krize i na drugim poljima, ali mene deprimira što ne vidim ni osobu, ni stranku, grupu, nešto...bilo što što mi daje nadu. I umorna sam, nakon toliko godina...ja bih da barem malo idemo naprijed.
Nije da težim nekakvim utopijama, jasno mi je da u svakom društvu ima svega i svačega, ali u našem društvu ja ne vidim da postoji zdravi dio.
Ti mikrokozmosi o kojima govorite, to je meni davalo snage i nade zadnjih 20 i više godina. Ali to mi više nije dovoljno.
meni se ne seli. a dobrih programa na teveju će biti već večeras. počinje Zdravo društvo, voditelj je S.Horvat, a danas su mu gosti Arsenijević i Ivančić. HTV 1 u 23 sata.
U ovom beznadju trebamo osnovati vjersku udrugu nevjernika![]()
Evo Franfurter Allgemeine o iseljavanju mladih iz Hrvatske.
Ovo je najveća zabluda, ja mislim (Josipović nije predsjednik u tekstu):
Prevedeno:„Sie sollen gehen“, sagt Josipović. „Sie sollen Erfahrungen sammeln, die sie hier nicht machen könnten, und dann sollen sie mit ihrem Wissen zurückkommen. Dieses Land braucht mutige junge Menschen, die die Dinge anders anpacken.“
"Trebaju otići", kaže Josipović. "Trebaju steći iskustvo, koje ovdje ne bi mogli, i onda se trebaju vratiti sa svojim znanjem. Ova zemlja treba mlade hrabre ljude, koji će drugačije raditi."
Ideja da tu sjede ljudi kao ribice i čekaju da se vrati mesija iz Engleske ili Njemačke i prospe mudrost koju će oni upiti i onda će sve super krenuti. Otpor domaćih ribica prema mesiji je enorman. Svi koji se vrate dovoljno mladi, samo gledaju kako će opet pobjeći. Ne talasaj je jedino što ovdje prolazi.
Odnosno, budući da iz moje struke i srodnih, jako puno ljudi odlazi, prvenstveno u sjevernu Europu i Aziju, pokazalo se da od naših iseljenika jedino građevinska industrija profitira, jer si ti ljudi u pravilu kupe stan ovdje za nedajbože. Plaće u Aziji su im i do 25 000 $ mjesečno bruto.
I ja sam u grupi ugušenih. Baš me dotuklo sad ovo oko gej parade u Bg. Ta količina mržnje, svega...
Ja to ne mogu više.
Ozbiljno razmišljam o odlasku, prvi put u životu.
Zanimljivo je da većina nas ovdje na topicu nije pritisnuta ekonomskim, nego društvenim razlozima. Sad kad smo isprobali ovu bolju političku opciju na vlasti, vidimo da to isto nije prihvatljivo.
vissnja, eto mi smo bar što se pridea tiče evoluirali. Mislim da sam 2007. hodala u prideu dok je na Trgu kod Harmice čekala ekipa s molotovljevim koktelima. Ove godine je pride bio pravi gušt. Nekako si imao osjećaj da zbilja ima open minded ljudi Iako izvan Zagreba je još uvijek jako loše po tom pitanju. Al kad se sjetim one mržnje ispred katedrale ove godine. To mi je bilo nešto najgore što sam iskusila. Toliko mržnje je autobusima doveženo u Zagreb.
ovo gušenje koje svi osjećate, to sam imala na proljeće... za sada se dobro osjećam... također imam sreću da ekonomski ne ovisimo od ove države, ali društveno je druga priča - mene je gušilo kad je krenula ova frka oko referenduma, i pretpostavljam da će me opet gušiti kad se raspiše referendum. od ove vlasti nisam ništa očekivala, ali nevjerojatno da je i to uspjela iznevjeriti. ovo s perkovićem im je suludo. kad vidim frku oko "čerilice" - to me zna gušiti na momente... ali nekako izbjegavam gledati dnevnik.
jedino mi je drago da je simona šajn pronašla srećutračak nade....
Ja mislim da je ova vlast, usprkos brojnim manama, miljama daleko od prošle. I to mi nije mala stvar.
A da je vlast najbolja što postoji, ma da je i idealna - dugo bismo se čupali iz gliba.
je, morat ćemo svi simoninim putem...mene trenutno brinu neke druge, osobne brige, pa imam taj "luksuz" da sav ovaj cirkus prolazi bez da mu pridajem pažnju koju zaslužuje (zažmirila i čekam da prođe). ne znam, ipak nemam taj poriv da napustim zemlju, ja sam prestara i prelijena za to, a da mi je cilj da djeci osiguram mogućnost studiranja i života negdje drugdje, to sigurno.
Ja sam od ove vlasti ocekivala izmjenu Zakona o MO. I to su napravili. U svom stilu napola, al je bolje, barem sto se legislative tice. Na kraju je Zakon prihvatljiv (jos uvijek nedovoljno liberalan, na stetu zene), al bolnice nemaju novca. Tko ima novca ode privatno, tu ili vani. Tko nema badava mu zakon kad nema lijekova.
Problem u medicini i skolstvu je znacajno veci, nego se cini. Novca nema nizasto. I to je jedna od stvari koja me uzasno brine.
Ima tu i ekonomskog aspekta, podosta. Sjecam se kad je frendica u 12 mj. odlucila otici zivjeti vani. Ja ju pitam zasto sad, kako? A, ona mi na to kaze: Zato sto sam si kupila zimsku jaknu, na rate. Sad i nikad vise. Vrijeme je za promjene. Ljudi su financijski iscjedjeni, pa i zimska jakna zna biti okidac.
O drustvenim normama i poredku malo se toga lijepog moze reci. Hranim neki dan smizlu i slusam neku emisiju na tv-u. Jedna za drugom idu vijesti; na Marsu je pronadjena voda i Ava Karabatic je postala tv voditeljica. Mislim si, sigurno sv dogadjaji poredani kronoloski. Nadam se!
ajajaj, kakva je ovo depresija zavladala na topiku?
europa je napokon izašla iz krize, najave su da će i hrvatska ove godine krenuti na gore, i u grčkoj se vidi neko svjetlo...a vas depresija lovi.
ovih dana sam držala neka predavanja po našim kvarnerskim otocima.
ima se, gradi se, kako odu turisti, tako stižu zidari
ljudska prava, ovi društveni razlozi, kako kaže jelena...
ne znam, ali ova naša europska perspektiva...hm, kad se stavimo u neki drugi kontekst, pa niti to nije takvo dno dna. naravno da treba uvijek težiti boljem, ugledati se na bolje, a ne na gore, al opet...
evo i josipović govori u srpskom parlamentu, upravo na dnevniku, a prva, udarna vijest, za vas koji ne gledate da se malo nasmijete - ostavka štimca![]()
znači to nam je Ivo u poseti!!! ja se baš pitala šta se to desilo pa da su srpska i hrvatska zastava jedna do druge na svakoj banderi duž auto-puta!!!
Zar vi stvarno mislite da vani ne postoje siromaštvo, ekstremizam, nacionalizam, korupcija ili da su prisutni u manjoj mjeri ? Zar mislite da ni oni vani nemaju svoje Ave Karabatić, Thompsone, Sanadere i ostalu ekipu ? Mene kod nas jedino smeta manjak mogućnosti i sadržaja koji se nude, a za ostalo ne mislim da smo bitno lošiji od drugih.
Joj, ovo me jučer nije nimalo nasmijalo nego diglo tlak. U jednom trenutku sam se čak zapitala jesam li ja normalna, možda je samo meni tako čudno što je pola TV Dnevnika posvećeno Igoru Štimcu
Ipak, nadam se da ćemo i mi jednom odrasti... evo, ove godine Hrvatska je odustala od Eurosonga zbog loših dosadašnjih rezultata, pa možda za koju godinu isto tako odustane i od nogometa![]()
Rehab, naravno da ima...ali znas sta, manje je jednoumlja, manje nacionalizma, ksenofobije, mrznje, uskih i skucenih dusa...ne kazem da toga nema, ali ne gusi cijelu drzavu, ili samo ja to tako ne osjecam. Mozda sam u zabludi, reci ce druge forumasice koje zive vani.
I lako za zvijezde i zvjezdice, mene to cak niti ne dira puno. Ali da se uza sve probleme koje ova zemlja ima nadje 700.000 ljudi zabrinutih za brak, e to me vec uzasava. Nasi politicari o kojima nam ovisi buducnost...tko je tu lud. Sve se vrti u krug, a izlaza nema. Da ne nabrajam dalje...uh.
Potpis na Charlie.
Mislim da smo tu temu života vani već probavili u temi Život u Beču.
Ovo uludo trošenje resursa na komunikaciju s ljudima koje boli briga za nezaposlenost, gospodarstvo, razvoj i znanost, nego pile po definiranju pojmova obitelj, brak i sl. mi je stvarno nepodnošljivo.
Naravno da nije ni vani med i mlijeko.
Naravno da ovi nisu kao hdz.
Ali...
Meni je potpuno neshvatljivo da je netko bio u opoziciji 8 godina i onda na vlast došao bez strategije, jasnog plana rada i reformi, bez kvalitetne kadrovske politike... Sad umjesto da upravljaju državom, oni se bave sobom i izborima u Zagrebu do te mjere da ni o čemu drugom ne razgovaraju. Trulo im je u stranci na više razina. Za vrijeme hadezea bar je postojala nada o smjeni vlasti, a sad nema ni toga...kakva smjena vlasti, da se nadamo čemu? Karamarku?
Opozicija je ubibože, uhljebljenovići i klijentelisti koji samo čekaju da im netko ponudi koaliciju da mogu ispostaviti par svojih zahtjeva koji se tiču njihovih kadrova i dotacija za njihove klijente birače.
HDZ svaki put kad je u opoziciji situaciju u zemlji dovodi do usijanja, diže svoje desne falange, manipulira nacionalističkim i kseno/homo/ino fobnim osjećajima koji ovom narodu ne nedostaju zato što je neuk, polupismen i siromašan pa je s njim lako manipulirati od strane interesnih skupina naviklih na određene statuse i klijentelističke odnose. To me plaši, čini me deprimiranom...
Ima ljudi i skupina koje promišljaju kako dalje, ali ne vidim da imaju i da će imati neku perspektivu. Čitam komentare, pratim razne ljude i grupe na FB-u i vidim hrpu žuči, pametovanja, sarkazma, podrugljivosti. Ne vidim dovoljno dijaloga i minimuma nekog konsenzusa oko ključnih stvari.
U malim sredinama moto je "ne zamjeriti se". Ni mikrosvijet nije bolji.
Nemam želuca više sudjelovati u rasprava koje se svode da nekom objašnjavaš da nije sve urota i zavjera.
Evo, nabacujem misli, ai mislim da me najviše ždere to što ne vidim kamo idemo, a ono što iskače kao alternativa me plaši.
Zuska potpis.
I ne, nije svugdje isto. Nije svugdje neprihvatljivo biti peder ili ateist. Ne razgovara se stalno o istim temama. Vec 20 godina. Ne propadaju svuda tvornice i nemaju svuda lijecnici manje place od vozaca gradskih autobusa. Nije u Becu gradonacelnik netko tko je vozio pijan pa mitio policajce. Sto je nasem gradonacelniku najmanji grijeh. I da ne nabrajam dalje... Ali stvarno to relativiziranje ovog jada na nacin da je svuda tako... Kako? Kako se moze rec da je u Becu ili Danskoj isto ovako?
Uopće ne mislim da umanjujem ili relativiziram naš jad, ako kažem da takvog jada ima svugdje. Oprostite, ali upravo jučer čitam vijesti gdje je Grčka ukinula imunitet svojim neonacističkim zastupnicima, a takvih ima koliko hoćete i u Njemačkoj i Austriji. U Francuskoj ekstremna desnica izrazito jača, zna se i njihov stav prema vlastitim manjinama. U Americi je pitanje gay brakova, i homoseksualizma općenito, još uvijek vruć krumpir. Unutarnacionalna nesnošljivost izrazito je prisutna npr. u Belgiji, Irskoj... To su samo neke vijesti o kojima čitam, a ima ih koliko god hoćete. Ne pristajem na to da je Hrvatska zadnja rupa na svijetu po pitanjima tolerancije, liberalnosti, reda i slično. Da ima boljih na svijetu - ima. Ali ima i puno gorih od nas. Ja sam uvijek za to da vrijedi ostati i boriti se za bolje sutra.
P.S. Da ne spominjem naslijeđe teškog i krvavog rata koji smo imali. I potpuno razumijem da to ne može shvatiti netko koga je taj rat samo okrznuo, npr. nekoga iz Zagreba ili Istre. I mene je rat samo okrznuo, i sto puta mi dođe da opsujem kad se opet počnu potezati ta pitanja. A onda, nekad se zapitam kako bih razmišljala da sutra netko sruši moju kuću, siluje me, ubije mi muža i djecu... I onda taj netko nastavi živjeti punim plućima, a ja ostanem bez ičega, bez ikakve zadovoljštine. Takvih nesretnih ljudi ima koliko hoćete u Hrvatskoj, i još mislim da smo i dobri koliko je neriješenih pitanja iz tog krvavog rata ostalo visjeti nad nama.
Sve ovo što navodiš je poznato. Naravno da primjera netolerancije i nesnošljivosti ima svuda. To pokazuje da je demokratsko društvo proces koji nikad nije dovršen, proces koji traje. Međutim nije sve isto. Pitanje je odnosa moći većine i manjine, političke kulture, integriteta elite...
Da vrijedi ostati i boriti se mislila sam godinama i to sam i činila. Ali sad se pitam, čemu... Pomaka na nešto bolje baš i nema.