ifi, nemamo mi nikakav common ground.
interes je društva da pojedinci mogu živjeti slobodno. bez životne i egzistencijalne ugroženosti. to je interes društva.

inače, moram kvotati emsin link, njegov dio, za sebe, čisto da se podsjetim. treba mi to u ovome trenutku. treba mi rečenica - ja sam, naime, katolik, ali mi se sve ovo - gadi.

Pokušavam sebe uvrstiti nekako u tu priču. Čini mi se nemoguće. Ja sam, naime, katolik. Pomalo nezgodan: umjesto da odlazim u crkvu misliti ono što mi svećenik sa oltara servira, izabrao sam teži put: promišljati svoju vjeru i pokušati živjeti po njoj.
A biti katolikom nije jednostavna zadaća: valja voljeti sve ljude kao svoju braću. To od nas vjernika traži veliku žrtvu i odricanje od nazivanja homoseksualaca pederčinama, a kamoli da bismo smjeli kamen na njih baciti! U temelju moje vjere izvjesni je Krist spasitelj, koji je došao spasiti sve ljude i pritom nije pitao tko je tko, već tko je kakav. I nije mu padalo na pamet izvrijeđati nekog klinca zbog njegove duge kose.
Nezgodan je taj moj osobni Isus: voli Srbe. Ništa čudno, ako je mogao voljeti one zle i odvratne Samarićane koje iz Biblije znamo kao eponim zlog naroda koji tek povremeno može učiniti nešto dobra, može i Srbe. Muslimane također voli, iako ga oni smatraju tek jednim od proroka. Židove ne mrzi, iako su nas stoljećima – gle, baš njegovi glasnogovornici! – pokušavali uvjeriti u suprotno.

Priča mi tako, taj moj posve neobičan, osoban i valjda devijantan dugokosi Isus, upozorava me da kroz život idem sam određujući svoju sudbinu, sam birajući što ću i kako ću, i kako sam za sve svoje odluke odgovoran isključivo ja. Nema crkve koja moje grijehe može prebaciti na svoja leđa, niti države, politike niti neke druge osobe u čije ime se smijem ponašati nekršćanski. Neće mi biti oprošteno, ma koliko se ja branio izjavljujući kako sam neko zlo učinio u ime vjere, nacije, domovine, mafijaške družbe ili očuvanja ove ili one stare tradicije.

I upravo zato što ja kao vjernik imam obavezu imati svoj vlastiti sud o nekom pitanju a ne slijepo ponavljati mantre, imam i svoj sud o spolnom odgoju u školama.

Ja sam za spolni odgoj. I ne samo to, ja sam za vrlo otvoren spolni odgoj, primjeren dječjoj dobi, ali odgoj u kojem nema tabu tema i u kojem klinci imaju pravo postaviti pitanje i na njega dobiti adekvatan odgovor. Odgoj koji djecu priprema za važan dio života odraslih ljudi.