mama courage prvotno napisa
duhaček je dao divan primjer sufražetkinja i borbe crnaca. i tada je bilo jako puno žena koje nisu ni pomišljali da bi žene trebale imati pravo glasa ili na taj način je dobijati, a i sama borba je, kako je on rekao, bila "radikalna" - žene su se vezale lancima pred bijelom kućom. uhićivalo ih se, u zatvoru bi stupali u štrajk pa ih se na silu hranilo. da ne pričamo o borbi crnaca. koliko njih je mislilo da je bolje ne zamjerati se bijelcima, da je bolje ne ulaziti u konflikte. da ako budeš tih i pokunjen i spustiš glavu do poda, da ćeš mirno proživjeti vijek bez puno problema i da je to najbolji način. a nekima je eto dosta život provesti na koljenima. razumijem prvi stav, koji je nastao kroz stoljetnu tiraniju i oebzvrijeđivanje, kad i sama žrtva pomisli da nije vrijedna biti čovjek, ali točno razumijem i podržavam stav da kroz život ne možeš dovijeka ići pognute glave. i ne tražiš u biti ništa više nego što svaki drugi čovjek (koji ispunjava normu) već ima zagarantirano.