Postavljala sam si ova i slična pitanja...
Na kraju, nisam čak ni u rasprave ulazila, procijenila sam da se moram prilagoditi situaciji iz koje ionako izlazim za par dana i da bi oni s kojima bih eventualno ušla u razgovor, taj razgovor mogli krivo shvatiti. Naša prevoditeljica nije nikako mogla shvatiti da živim u izvanbračnoj zajednici i da imam dijete i da to dijete ima sva prava...jer tamo kod njih djeca rođena izvan braka nemaju nikakva prava i nepojmljivo je uopće roditi izvan braka ili živjeti s muškarcem...toliko nepojmljivo da ona to uopće nije mogla zamisliti, a kamo li o tome razgovarati ili postavljati pitanja... Na jesen ionako odlazi na studij u Ameriku pa joj ne gine kulturni šok.
Uplitanje...tu je teško podvući granicu, čak i kad su u pitanju životi... Primjerice, pretičemo tamo auto na autoputu, a na suvozačkom mjestu sjedi lik koji drži u krilu dijete od 2-3 godine. A opet to sam vidjela nedavno i kod nas u gradu. Ali to je tamo najnormalnija slika, kao i to da na suvozačkom mjestu sjedi dvoje male djece... I sad bi trebalo što, objašnjavati svakom čovjeku da postoje autosjedalice, da je to što čine opasno, da djecu stavi barem otraga, ili okrenuti glavu? Ne možeš voditi sve bitke, niti je svaka bitka zrela za to..postoji društveni kontekst, stupanj društvenog razvoja...
Ipak, u svakom društvu postoji barem minimalan stupanj subverzivnosti, pa tako i tamo...tipa, djevojka s maramom (koja pokriva, po njima, najerogenije točke žene - kosu i vrat) u isto vrijeme nosi minjak.
Neke će se stvari vremenom mijenjati, ne nužno na bolje, u društvima razvoj može biti reverzibilan (pronađite fotke Afganistana 70-tih; nadalje, poznavatelji Bliskog istoka Iran opisuju kao potencijalno najsekularniju zemlju jer ima drugačije vrijednosti od ostatka Arapskog svijeta, unatoč sadašnjem režimu)... Ni zapadna društva nisu imuna na reverzibilnost i zato treba dobro čuvati vrijednosti i civilizacijske tekovine koje nam omogućuju da budemo slobodna ljudska bića, neovisno o spolu, rodu, naciji i tako dalje...