uči me taj argument-roditelj ima pravo odlučivati o dijelu kurikuluma koji se odnosi na svjetonazor i institucije mu se ne smiju miješati u odgoj.
mislim da je europski sud tu prilično jasno objasnio situaciju. nitko se ne miješa u roditeljski odgoj, jer nitko ne brani roditeljima da odgajaju dijete onako kako oni misle da je najbolje (osim u ekstremnim slučajevima, koji također opet pokazuju da i roditeljsko pravo ipak ima svoje granice). s druge strane - dijete ima pravo na informaciju.

meni inače sve po malo kontradiktorno zvuči, s jedne strane se zamjera da je ZO previše otišao u samu tehniku, da se ne govori o međuljudskim odnosima itd (što u biti nije istina). s druge strane mu se također zamjera da je svjetonazorski (što u biti također nije istina). voljela bih vidjeti kakav bi to morao biti ZO da ne bude svjetonazorski, ali i da ne bude tehnikalija, istovremeno eto da ne bude vjerski obojen. ali da bude prihvatljiv crkvi i njenim satelitskim udrugama i onim roditeljima kojima nije prihvatljiv. jer uvijek se naravno zaboravlja da postoje mnogo roditelja, vjernika, kojima ZO nije sporan.

onda se govori o k. pedofilu, o štulhoferu koji je surađivao na pedofilskom institutu, radio sa nekim drugim pedofilom... na sve to nas upozorava crkva koja teško barata sa svojim vlastitim pedofilima.

istovremeno kad štulhofer govorio o pravu na izboru, onda njegovo mišljenje odjednom postaje relevantno

bućkuriš.