Trebala sam reći javna ustanova.
Moja prva pretpostavka bi bila da moj poslodavac nameće meni svoju vjeru. Te da ja, ako sjedim pod križem svaki dan i ne bunim se, nemam pravo na izjašnjavanje svojih uvjerenja već mi se nameću tuđa.
Bolesnik koji leži u bolnici možda ne želi da mu nad glavom visi križ. Onaj koji želi, može si (ponavljam emsu) postaviti križić uz svoj krevet, na noćni ormarić, recimo ne bi mi smetalo da dijelim sobu u bolnici s čovjekom koji drži križ na ormariću. To je izraz njegove vjere. Ali kad je postavljen na zidu sobe, on se nameće svima (uostalom, Zuska je sve već rekla). Meni je stalo da ne dođe do toga da nam se vjera ne nameće i s te strane mislim da je dobro i pravilno javiti se, poslati mail, dati do znanja da postoje građani koji žele da se ova ustavna odredba poštuje.
Ne bih ni fotografiju Tuđmana nad svojim krevetom ili stolom u uredu![]()






