Ja ne koristim ideje o budućnost, pogotovo ne kao argument (tipa ideja o prošlosti - tako je bilo 3000 godina, pa tako treba biti i sljedećih 1000)
To je vise onako kao razgovori osnazivanja i nade... Recimo kao kad citaš prepisku članova obitelji Mann za vrijeme nacizma u Njemačkoj.

Ne smeta me uopće, ako netko to nalazi patetičnim, ili neukusnim. Pošto vrlo rijetko upotrebljavam patetiku kao izražajno sredstvo, ni ne škodi ako je i ima tu i tamo. A vezano na ljudska prava, humanistička načela, borbu protiv svake vrste rasizma i diskriminacije, uopće ne mislim da sam patetična. I nije mi poznata ni jedna revolucija, gledano u većim vremenskim rasponima, koja je na tom polju bila prolazni bum ili slijepa ulica.
Upravo obrnuto, pokušaji zaustavljanja kotača povijesti su se pokazali kao slijepe ulice.

Nije bitno što su Staljin ili Lenjin govorili o sebi. Bitno je to sto su drugi govorili o njihovim djelima. A nisu govorili puno toga dobroga.