Eto da, emocije su uvijek problem, pogotovo emocije nas žena po pitanju beba i djece. Imam nekoliko primjera iz okoline i prekidanja trudnoća. Što ti kažeš, nije mi srcu bilo milo, stisnulo me u grlu, pogotovo kod jedne drage prijateljice, ali tko sam ja da joj sudim? Samo ona zna intimno zbog čega se u tom trenutku odlučila na to. Kada mi je pokazal sličicu fetusa nakon ab-a, počela je plakati. Ja sam bila tu da je tješim, bile smo još mlade, ali bez obzira na to što još tada nisam imala čvrsto definirane stavove o tome kao danas, unutarnji glas mi je govorio da joj nema pravo držati moralne prodike, da ustvari nemam pravo ništa reći, već samo biti tu, ako to želim i ako ona to želi. I kraj priče.