Zuska, ja sam pred mjesec dana bila u sličnom raspoloženju. Ne gledam ni minutu više dnevnika ili in-magazina. Prilozi ovih pop-emisija su mi postali jednakovrijedni. Kao što sam pred više godina odlučila ignorirati naše "poznate" ličnosti i iskreno ne znam 90% scene, ne razlikujem ni fizički, ni djelom modnog mačka od Ave Karabatić, takav imam odnos i prema političkoj sceni. Neke politički rasprave na TV-u su toliko katastrofalno loše pripremljene i od strane voditelja i od strane sudionika da im ne želim pokloniti ni minutu. Jedina iznimka mi je Maja Sever, koja uglavnom dobro odradi svoj posao i eventualno emisija Provjereno. Nije to rješenje na duge staze, ali ja isto nema snage ni energije više za praćenje samozadovoljavanja na ekranima, na subotnjoj zagrebačkoj i splitskoj špici, kao ni ona u hrvatskom saboru.

Otad mi je život stvarno postao značajno ljepšim i mislim čak da sam postala nešto ugodnijim društvom za popit kavu. K tome mi se javljaju neke osobe otvorena srca da žele raditi samnom interdisciplinarno, prijavljivati neke zgodne projekte i taj mikrokozmos mi je kao neko spasonosno rješenje. Iako mi nije ni danas isključeno spasonosno rješenje s druge strane šengenske granice. Možda je to nojevski sve skupa, ali srce mi je sretnije.