pikula, nadam se da ćeš mi odgovoriti konkretno što je u 4. modulu Kinseyevo i pedofilsko, ono što sam upitala na stranici prije,
a sad ću nešto praktično, jer sam kao poznata kao vrlo konretna i praktična,
dakle, kako to liberalni spolni odgoj može sabotirati odgoj u duhu vjere.
Ono iz 3. razreda ću preskočiti, to je bilo o rodnoj ravnopravnosti, ali ne muškaraca s vaginom, nego tema kako muškarci i žene biraju nekad ista, a nekad različita zanimanja, muškarci su zaista češće vatrogasci i građevinski radnici, jer su fizički jači, a žene češće biraju zanimanja kao medicinske sestre i tete u vrtiću itd., no zaključno- svatko može i treba biti ono što želi, ono za što ima talenta i za što se školovao.
No, u 5. razredu dolazi na red spomen masturbacije. Još nije, radili su iz prirode razvoj u pubertetu, promjene, spominje se menstruacija, polucija...pitam kćer - a masturbacija?, kaže ona - da, da, ono mijenjanje glasa!
Ma ne, to je mutacija, odgovaram. Ona to malo zbrčkala. Dakle, nisu još spomenuli.
Ali je ranije spomenuo netko drugi, a to je svećenik u pripremi za pričest, tj. ispovijed, još prije dvije godine, u 3. razredu, kad su učili koje grijehe treba navoditi. Među njima se spominje "nedolično" diranje (na webu sam vidjela "besramno"), u moje doba su to zvali "prljavo" ili "ružno", dakle, trebali smo si postaviti pitanje- jesam li gledao ružne slike i filmove,imao ružne misli, izgovarao ružne riječi itd....
Pitanje djeteta tada je bilo - "a što je to nedolično diranje?", meni koma, kužim da ona nema pojma, nikad ništa, urođen im je valjda taj kk (katolički kod, to sam već rekla), nije ni meni palo na pamet ništa u djetinjstvu i kako da se sad izvadim, šta mi to treba.
Ma niš, to neki kad se nešto pipkaju i gledaju neke gluposti u novinama ili internetu, ali zaboravi, ne rade to svi.
Dijete fakat zaboravilo. A mogla je dobiti ideju pa početi, zar ne, čisto iz znatiželje?
I tko bi onda bio "kriv"?
A što s djetetom koje je otkrilo masturbaciju u toj dobi i ranije? Tada, prvi put, s 9-10 godina, dobiva info u crkvi, a ne u školi.
Tko nije znao do tada, neka zna da to postoji i da se ne smije raditi, a tko radi neka više ne radi.
Sad, kad to čuje u 5. razredu, samo s dodatnom informacijom da je to normalno u razvoju spolnosti, ne znam hoće li opet ostati na informaicji ili će dobiti i inspiraciju.
Kužim da ta dvojnost o kvalificiranju masturbacije ne ide pod ruku vjerskom odgoju da je to grijeh, a onda dijete u školi čuje da nije. No, opet se sjetim da je i mojim vršnjacima u neko davno doba, a svi su bili vjernici, čitavi razredi, bez iznimke, isto bilo normalno i elegantno zaobilaziti naputke iz crkve, uredno se ispovijediti i onda opet po svom, pošto hormoni divljaju luđački pred kraj Oš i početkom srednje. Ništa tu nije pomagao ni vjeroučitelj ni roditelj.
No, kod ljudi koji su uvjereni da će svoju djecu zaista odgojiti posve vjerski i da djeca neće ni na koji način "zastraniti", pa ni masturbirati, to zaista predstavlja problem, ti ih učiš jedno, a u školi drugo. Koga će poslušati?
Ja procjenjujem - sebe, kao i sve generacije prije njih, ali ne moraju se svi sa mnom složiti.
I sad, opet, kako naći sredinu, i može li biti sredine, reći djetetu da je to normalna faza u spolnom sazrijevanju i razvoju, ništa loše, da hormoni, nagon, znatiželja, vuku, ali da je dobro raditi na samosavladavanju, u bilo čemu, ne samo u tomu, da se ne pretjera, da se ne ode u ovisnost, impulsivnost, da se nauči da sve što je prirodno, nagonski, ne mora biti imperativ kojemu se čovjek mora pokoravati.
Crkveno učenje, na sreću, više ne počiva na onom višestoljetnom da je masturbacija strašan grijeh (ne kužim kojemu je biseru prvomu palo na pamet da to tako okvalificira)
već se sad nalazi na puno uviđavnijoj poziciji pa se radi razlika između djetinjeg istraživanja, mladenaštva, ponašanja u zreloj dobi, itd, pa kaže: (sad ću naći),