I ja sam se pitala isto kao i ivana prije, pa kako će se mali uspjeti odreći super piše kad mu je tako super, kad je već navikao, a postat će još i "bolji", onda sam zaključila da nemam muške djece pa ionako ne znam ništa o tome.
Odgovori su mi jasni,
i te točke odrastanja, kad lagano počinje izranjati hormonska, ali i duhovna dimenzija života, i prve ljubavi, i kad se sve to može u malo zrelijoj glavici povezati. (vjerojatno i to postepeno)
Sreća da više bar nije smrtni grijeh, ali opet neki osjećaj krivice mora biti ako "nije baš poželjno".
A drago mi je da o ovome pišemo, da se malo osvijetli i ta strana, da se vidi zašto nije baš najbolje ni ono- totalno je dobro i super, samo naprijed, bez granica, ako već imaš poriv. Ako ništa, i zbog već spomenute pornografije kao junk fooda za mentalni i seksualni život.
I drago mi je da i ti , ronin, to pišeš na stvaran i životan način, jer nauk je putokaz, stremljenje savršenome je logično, po onoj poslovici -ako ne plivaš uzvodno, isgurno će te rijeka odnijeti (a kud, to je pitanje),
ali vidi se i da život ima puno svojih nijansi i da mi danas, recimo tako, s istim naukom, puno više pazimo na emocije svoje djece.
Prije 60 godina ili više, jel' se tko pitao o traumama i krivnji djece za te bezazlene radnje?
(i ovo kako su se sjetili tog izraza "super pišo", to mi je prepresuper simpatično:D)







Odgovori s citatom