 |
|||
Pa ne moraš. Postoje ljudi s kojima se bolje slažemo i u čijem društvu uživamo, a postoje oni koji nam nisu legli. Ne moraš sebe prisiljavati na druženje, ali možeš se pomoliti za tu osobu, ispovjediti grijeh oholosti i osuđivanja, ignorirati ispade te osobe... I to je već bliže onome što nam Isus nalaže, nego sadašnje stanje. Ovo možda zvuči kao soljenje pameti, ali sve što tebi pišem, mogu primijeniti i na sebe.V&NMama prvotno napisa
Ja ne kužim zašto je nekim ljudima jako teško reći: Oprosti ili ono sorry pretjerala sam!I ja ponekad reagiram razmaženo, bahato, licemjerno, moram priznati da da. Ali smatram da mi to nije crta ličnosti. Ima ljudi koji do te mjere ponavljaju takve postupke da im oni jednostavno postanu dio osobnosti. Takve ne volim i ne želim se družiti s njima. A primorana sam jer takvu jednu (ili dvije) imam u užem obiteljskom krugu. Osobu koja vrijeđa druge, pljuje im u lice (doslovno) i nikad se za to ne ispriča ili bar u šali veli "pretjerala sam, nemojte mi zamjerit", nego se samo nastavi ponašati kao da ništa nije bilo. Do sljedeće zgode. Ne mogu se s takvom osobom družit i voljet, eto ne mogu i ne želim.
Ko da će se nešto strašno dogodit ako se ispričaju.
Zanimljivo pitanje, volim ljude, društvo al nije da ih sve volim jednako :D i mislim da to nije moguće.
Jako volim imat pozitivne ljude oko sebe, optimiste koji me pune energijom, dobronamjerne i volim onu iskonsku dobrotu u ljudima, nedavno sam upoznala poslovno jednu divnu mušku osobu, prekrasnog karaktera-suštinska dobrota.
Moram priznat da ne volim sebične i bahate osobe, one koji su uvijek u pravu i ravnaju se samo prema svojim željama i interesima.
Što mi rekla moja baka: Eto ih tamo...
Zato što isprika podrazumijeva spoznaju greške ili krivnje, a to opet podrazumijeva da na tome treba poraditi. A postoje ljudi kojima nije ni na kraj pameti poraditi na svojim problemima, pa su uvijek okrenuti drugima i projiciranju svojih problema na te druge. Iliti skraćemo, vidi trunku u tuđem oku, al ne vidi balvan u svom.
ja nemam problema reći oprosti,
zato što se osjećam jako loše kad nekoga povrijedim
i ispričavam se gotovo odmah ili čim dobijem priliku.
ono s čim ja kao vjernica imam veliki problem je oprostiti,
ne za nekakve svakodnevne gluposti, sitne provokacije ili uvrede,
imam problem oprostiti velike stvari.
dvoje ljudi je u mom životu jako povrijedilo moju obitelj,
iz toga je izašla velika patnja i trpljenje i ne mogu,
ne mogu i sve da to meni osobno nikada ne bude oprošteno, ja ne mogu oprostiti.
jednom sam imala raspravu o tome i rečeno mi je da ću se bolje osjećati ako oprostim.
mogu ja to izgovoriti, ok ajde oprošteno im je, ali duboko u sebi to nikada neću napraviti.
ja te osobe ne mrzim, što je možda kontradiktorno s ovim što pišem, ali oprosta nema.
s mržnjom nemam problem, jer ne mrzim.
od osoba koje mi ne odgovaraju se mičem
ili ako moram komunicirati s njima, prebacim se na neki privremeni trpni level.
Ovo me podsjeća na knjigu "Otrovni roditelji" u kojoj piše da ne treba oprostiti, odnosno da nije nužno nekome oprostiti da bi čovjek kojem su drugi učinili zlo pomogao sam sebi. Ne odnosi se to samo na roditelje, to se može proširiti na sve ljude s kojima dolazimo u kontakt. Jednostavno ima stvari koje su neoprostive. To je u skladu s ovim što si napisala.
Mislim da je u ovom slučaju bit oprosta NE OPTEREĆIVATI SEBE, a to si učinila. Što ne mijenja činjenicu da su ljudi učinili krivo i izazvali patnju. I nema te sile koja može stvari vratiti tamo gdje su bile, kao ono - ispovijediš se i onda su ti grijesi oprošteni. Zato se meni ne sviđa kršćanski oprost (grijeha) jer postoje stvari koje nisu neoprostive, ali su nepopravljive. Nikad više ne može biti kako je bilo i to je činjenica. Ako špaga pukne, ti je možeš nanovo zavezati, ali na tom mjestu će uvijek biti čvor.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.11.2015. at 13:46
A gle, nemoguće se je okružit baš sa ljudima koji ti 100% pašu. Možeš npr. imat prijateljicu koja ti je jako draga i super si pašete ,djeca vam se super slažu ali njezin muž ti baš i ne paše ...hoćeš li se zbog toga prestat družit s njom ili ćeš "zažmiriti "na to šta ti ne paše?
Ljudski odnosi su složeni pa tako nekad uz one koji nam se sviđaju u paketu dobijemo i one koji nam baš i ne pašu..pogotovo tu spada familija jer njih ne možeš birati :D. Sve ovisi o sitaciji..ja bih npr. na fini način dala do znanja što me smeta i zašto. Ako pomaka nebi bilo, izbjegavala bih druženja 1 na 1 a na događanjima u nekom širem obiteljskom krugu bih ih podnosila.
Pa, ja u takvim situacijama ne pokazujem ljubav, nego trpim. Zbog nekih "viših" razloga.
Npr., ako će tvoje izbjegavanje, štojaznam, šogorice, povrijediti tvog brata, onda je važnije pretrpjeti, pa biti i licemjeran (što manje, zato se ne smješkaš i ne oslovljavaš s "draga"), nego reći popu pop.
evo iz cipela one koja je pretrpjela strašnu nepravdu unutar najuže obitelji
nepravdu iz koje je proisteklo mnogo strašni stvari čije posljedice se protežu već 40 godina na mnoge ljude
nemam mržnju u sebi
nemam gorčinu
ali bol još uvijek osjećam a mislim da ću i umrijeti s tom boli
ali kad vidim tu osobu, onako u prolazu iskreno iz srca je žalim
žalim što je sama sebi oduzela priliku da je moja djeca i ja ljubimo i donosimo joj radost u život
samo kažem blagoslovi je Bože
protratila je svoj život na mržnju i zloću i živi groznu starost
i vratim se svom životu imajući na umu kakva nikada ne smijem postati
dakle, svojom nepravdom me je naučila mnogo čemu
i na neki ludi način kao da sam i zahvalna na takvom iskustvu
mislim da to znači oprostiti nekome
draga flopice,
baš si me dirnula ovim postoma ti si to tako razumno rezonirala. Vjerujem da je trebalo dosta vremena proći da dođeš do takvog stava.
Ja običavam reći sve što radimo, ne radimo drugima nego radimo sebi. U to sam uvjerena.
mislim da je to i slučaj s tom osobom iz tvoje priče.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.11.2015. at 14:04
e da
moram reći da je teško ostvarivati bliskost s nekim tko ti je sušta suprotnost po nekim temeljnim stavovima
fala Bogu slobodni smo birati društvo
za prijatelje imam osobe koje dijele moje temeljne vrijednosti ili su barem sličnih stajališta
to su oni u čije ljudske kvalitete vjerujem i s njima provodim slobodno vrijeme
s kolegama ne ulazim u razgovore o političkom opredijeljenju, stavovima prema homoseksualcima i drugim delikatnim temama
popijemo kavu uz zezanciju, pričamo o neutralnim temama (recepti, vježbanje, knjige, vremenska prognoza, posao)
susjedi isto tako
nekako mi je najvažnije da nema zloće (naslađivanja tuđom mukom, pljuvanja po drugima, tračeraja)
ovo ostalo mogu istolerirati
a ako osjetim baš lošu energiju od neke osobe uglavnom se mičem
Lili
pa da, većinu svog života sam provela postavljajući si razna pitanja
tražeći uzrok u sebi
pokušavajući ovo i ono
no, s nekim ljudima jednostavno ne možeš
goni ih neka nerazumna mržnja
ali po meni treba dati sve od sebe, ako postoji i najtanja nit
ako i ona pukne, e tada znaš da si učinio sve i ostalo je jasno samo po sebi...
Meni je kao djetetu bilo grozno kad su nam na vjeronauku govorili da je Bog povrh svega i da njega trebamo voljeti najviše. Meni je odmah u glavi bilo - pa ja najviše volim mamu i tatu, kako sad to?! Di je taj Bog, svuda je oko nas, da, ali mamu i tatu vidim, tu su, vole me, brinu se za mene, ajde se, Bože, bar malo ukaži pa te možda i zavolim višeTo je samo crtica koja mi je pala na pamet, evociralo mi uspomenu, ne zamjerite.
Ali, kad sam već to spomenula, poslije sam shvatila da je Bog u svemu, pa i u toj mojoj mami i tati i da je to to. Nisam više imala grižnju savjesti, jer ja zaista najviše volim Boga, a on je u meni najbliskijima pa redom po ljubavnoj hijerarhiji (ćuko mi je na vrhu hijerarhije
Ne znam, meni više u tome pomaže psihoanalitički pristup - zašto netko radi to što radi? Dakle, tražim opravdanje, uzroke za takvo i takvo ponašanje. I većinom ima učinka.
Nekad nema. Ali ja ne mislim da je doslovno da se ljudi moraju VOLJETI. Prije poštovati, a ako ne možeš ni to (jer rade strašne stvari), onda se odmakni i zaželi im da postanu bolji. Odnosno, ne sveti se: osveta je moja i ja ću je vratiti (reče Bog, da ne bi bilo zabune
Flopiceveć smo jednom prije ustanovile da smo kolegice po ovom pitanju, ali da... ni meni nije puno lakše s vremenom.
Teško sam oprostila i uvijek nađem novi sloj za opraštanje. Ono što meni pomaže je da ne izbjegavam nikog za kog sam dužna moliti, kako bi naši stari rekli, pa makar ih samo brzinski preletila jer ipak se povremeno otopi dio sante. Nedavno sam nakon godina tog smrznutog stanja odjednom moleći ugledala sliku baš sliku mojih roditelja dok smo mi bili mali i osjetila sam kako su jednako brinuli, voljeli u svojem srcu iako mi to bas nismo imali prilike često osjetiti...
I dalje sve ostaje kako je neće se ništa preko noći promjeniti ali nemam više živu ranu.
Inače katolički oprost uključuje čvrstu odluku da ćeš se promjeniti, nadoknaditi/ ispraviti štetu i NE briše vremenitu kaznu.
A meni vas je baš lijepo u ovo adventsko vrijeme čitati.
Dakle ne vjerujemo mi u Undo
Tako bi TREBALO biti, međutim, kao i hrpa drugih stvari, u praksi baš i nije uvijek.... Da bi čovjek sam sebi dao priliku, prvo treba osvijestiti da je negdje pogriješio. Nekad uspije - nekad baš i ne... Mnogi olako shvaćaju tu priču, baš si to dobro opisala s tim "Undo".Dakle ne vjerujemo mi u Undo
Mislim da je Krleža davno rekao nešto u stilu da je katoličanstvo dobra vjera - udobna, baš zbog te institucije oprosta... (moram ponoviti gradivo, sad ću uz dječju lektiru imati priliku, ne mogu se sjetiti iz koje je to knjige).
pikula
Peterlin, ja sam samo jedan obraćenik koji je imao sreću učiti teoriju u odrasllj dobi kad biraš svoje izvore. A i dobar duhovnik je ono što pomaže da se teorija pretoči u kvalitetnu praksu. Sve je to povezano.
Razumijem ja tebe i podržavam. Ne smeta mi tvoje pametovanje. Češće mi smeta licemjerje većinske vjere. Ali to ide na dušu pojedincima, nikako svima.
Prekinula me djeca. Uglavnom žao mi je ako nekad "pametujem"
Jako ste me razveselile svojim mudrim i iskrenim razmišljanjima..U svakom postu rečeno je nešto važno i istinito. Razmišljat ću o ovome što ste napisale. I još koji put pročitati. Nadam se da će biti i još postova!
flopice i pikula. Meni je tako teško oprostiti, tj. treba mi vremena možda više nego što bi trebalo. Sjetila sam se u ovoj svojoj situaciji i svih ljudi koji su oprostili daleko veće stvari, neoprostive, rekla bi.
ma joj VN mama
nije to sad neki pothvat epskih razmjera
na kraju sve radimo zbog sebe
tako da se može stvar promatrati i iz sebične perspektive
šta ja znam, prosto rečeno neda mi se provoditi život žderući se lošim emocijama prema bilo kome
iz bilo kojih razloga
kad te goni ljutnja i mržnja na kraju balade sam si najveći gubitnik...
Pratim i ja temu, jako lijepe riječi ste izrekle, pročitam ih i po nekoliko puta, i toliko puta se i pronađem u vama...
Drage cure, na dobro vam dosla Badnja vecer i sutrasnje sveto porodjenje Isusovo!
Hvala, takodjer, svima sretan Bozic!
Hvala mamice! I ja cestitam svima Bozic, puno veselja i radosti zelim!
Sretan Božić!
Sretan Božić
Sretan i blagoslovljen Božić svima!
Sretan Božić, ekipica
mozda sam pogrijesila temu pa molim moderatora da me preusmjeri. zanima me idu li vasa djeca u katolicku osnovnu / srednju skolu i kakva su vasa iskustva ?
Danas je zaređen novi biskup mons. Jure Bogdan. Imala sam tu čast da je kao mladi svecenik bio moj duhovni učitelj. Čestitam mu od srca!
Sretan vam Uskrs puno veselje,blagoslova i mira vam zelim
Prenosim reakciju ove 3 vjernice;
Svaka čast, osobito sestri koja pripada jednom izrazito samozatajnom redu:
https://www.facebook.com/hrvatskauzi...type=3&theater
http://www.voxfeminae.net/cunterview...dska-tvorevina
Predivno!
Lijepo je znati da i unutar Crkve postoje itekako drugačiji glasovi. Doduše, vrlo tihi jer ih vlastita crkva ignorira i mariginalizira. Jadranka Brncic je svakako jedan od njih. Imam ju čast osobno poznavati. Fascinira me njezina hrabrost i dosljednost u konstruktivnoj kritici unutar institucije u kojoj to nije ni najmanje poželjno.
Tek sam sad pročitala intervju koji je no@ linkala...ajme, kako stvari mogu biti jednostavne i lijepe.
Baš mi je zadovoljstvo čitati ovakav teološki diskurs...Meni je teologija inače užasno zanimljiva kao filozofski koncept, ali je nažalost prečesto u našem javnom prostoru vulgarizirana dnevno-političkim agendama.
Da , istina. Intervju s gore spomenutom sestrom, u istom duhu: http://www.autograf.hr/sestra-vesna-...ljubav-i-nadu/
Imate li kakve preporuke za literaturu o obiteljskom odgoju u duhu vjere? Mislim na skroz malu djecu.
Sretan Božić!
Cestit Bozic uz obilje Bozjeg blagoslova!
Valjalo bi malo ozivjeti ovu temu
Vi koje ste vjernice (a mozda i neke koje nisu :D ) vjerojatno znate da se danas slavi blagdan sv. Ante Padovanskog.
Kod nas vrlo omiljen svetac, ali ja se iz nekog razloga nikada nisam uspjela "zbliziti" s njim (da se tako izrazim :D ) kao npr. sa sv. Franjom.
Udala sam se u kraj gdje je on svetac br.1, ali nikako da pocnem moliti devetnice, 13 utoraka ili neke druge poboznosti posvecene njemu.
Molite li se sv.Anti, je li za vas ovaj blagdan vazan ? Imate li nekog drugog sveca ili sveticu cijem se zagovoru cesto utjecete ?
Mom mlađem sinu je Antun sveto ime i ponosan je na to jer to je ime njegovog djeda i kuma. Danas slavi imendan.Valjalo bi malo ozivjeti ovu temu
Vi koje ste vjernice (a mozda i neke koje nisu :D ) vjerojatno znate da se danas slavi blagdan sv. Ante Padovanskog.
Kod nas vrlo omiljen svetac, ali ja se iz nekog razloga nikada nisam uspjela "zbliziti" s njim (da se tako izrazim :D ) kao npr. sa sv. Franjom.
Udala sam se u kraj gdje je on svetac br.1, ali nikako da pocnem moliti devetnice, 13 utoraka ili neke druge poboznosti posvecene njemu.
Molite li se sv.Anti, je li za vas ovaj blagdan vazan ? Imate li nekog drugog sveca ili sveticu cijem se zagovoru cesto utjecete ?
Inače, ne znam kako bih definirala svoj odnos prema molitvi. Ne osjećam potrebu za time jer sam nekako više sklona zahvalnosti nego molitvama.
Što se tiče svetaca, jedva da bih znala iz glave nabrojiti nekoliko (onako sa prisjećanjem od čega štite) - sveti Florijan (zaštitnik vatrogasaca i jedan od zaštitnika grada Koprivnice, uz svetog Nikolu koji je isto popularan svetac). Da pitam muža, taj bi istog trena rekao "sveti Vlaho" jer mu je tata rođen u Dubrovniku.
Moj stariji sin je obožavao svetog Juru koji je pobijedio zmaja.
Da bude zastupljena spolna ravnopravnost, pada mi na pamet sveta Barbara, zaštitnica od pogibelji (to je sveto ime moje tete, pa sam zapamtila).
[QUOTE=Peterlin;2987778/Inače, ne znam kako bih definirala svoj odnos prema molitvi. Ne osjećam potrebu za time jer sam nekako više sklona zahvalnosti nego molitvama[/QUOTE]
Zahvalnost i zahvale su najdragocjenije i najljepse molitve.
I ja se vrlo rijetko molim za nesto konkretno, najcesce imam potrebu predati buducnost u Bozje ruke i zahvaliti na onome sto imam u sadasnjosti
Molim se sv. Anti
Peticija: Ne u moje ime
https://www.peticija24.com/ne_u_moje_ime
Ajme, no@, baš super!
Jelda
Nadam se da će skupiti pristojan broj potpisa i da peticija neće proći nezapaženo.
Išla sam pogledati čime se bavi taj Vigilare - to je da se smrzneš.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom