Čitala sam knjigu prije nekoliko godina.
Iako knjiga obiluje hororom (meni je naime horor i ježim se do srži kad opisuje kako se metalom kopa po utrobi žene i prolijeva se krv - utroba žene koju Bog stvori za razvoj novog života postaje stratište), na neki čudan način predosjećala sam happy end.
I na kraju, zaista je čudesno što Bog može učiniti od čovjeka.
A najbolji dio mi je što je doktor žestoki protivnik pobačaja postao dok je još bio agnostik; dovoljan mu je bio zdrav razum i malo emocija da počne razmišljati u smjeru koliko je to čin kontradiktoran sam u sebi (trčim kaže, s drugog kata gdje sam vršio pobačaj u dvadesetinekom tjednu trudnoće na treći kat gdje spašavam bebu u porodu koji se odvija u istom tjednu trudnoće, i pitam se, kaže, je li žena uistinu ta koja ima moralno pravo odlučiti).