Lijepo pišete, drage moje

A ja sam si sad kontala dok sam obavljala poslove o tome da možda ispadam neko čudovište s tim linkom, i da je možda, kad smo već započele, u redu dati i onaj osobni kontekst, zbog kojeg me možete lakše shvatiti.

Naime, ja sam, kao ateistički odgajana osoba, dva puta tijekom faksa poduprla prijateljice na abortus. Iako sama nikad ne bih učinila abortus (ali to sam ja), smatrala sam da na to imaju pravo. I kad su mi to rekle, ja sam rekla, u redu, puna razumijevanja, otpratila ih, i zapravo, puno puta - u što sam se uvjerila, i za puno žena, to nije ništa tragično. Hladnoća i mir kojom smo mi tada tako pratile cure na abortus me danas načisto proganja. Nismo znale. Ili jesmo - znam da su devedesetih prikazivali te neke sablasne filmiće o pobačaju (ali jesu bili malo cheesy i odbojni zbog osebujnih metafora i montaže... nekakva estetika koja je meni bila strana spriječila me je da doživim sadržaj...barem tada, u toj životnoj fazi...), ali nas nije bilo briga.

Točno kako kaže Nena - bio je cilj riješiti se trudnoće.

Mene bi bilo briga da sam ja bila trudna, ali - njezin trbuh, njezina stvar.

Te žene su kasnije rodile drugu djecu, i odavno znam da nisam pozitivac u njihovim životima; ne samo ja, možda sam ja imala najmanje utjecaja i bila neki epizodist, nije važno, ali sada znam, za te dvije frendice, da bi sada rado da im je netko pomogao da razmisle o svemu. Obje žale, i to na različite načine, a žalim i ja. I kad gledam njihovu rođenu djecu, žalim.

Nijedna od njih tada nije bila u nekoj mračnoj bezizlaznoj situaciji, više je bilo pitanje komoda - faks, pred kraj, pa nemaš stan, pa je li taj dečko pravi... sad kad mislim - kako smo jedni drugima pomagali tada, pa pomogli bismo i oko bebe. Kakoom smo skuhali neki jeftini obrok i napravili tulum od palačinki, tako bismo i bebi skuhali dvije mrkve. Moglo se - da se znalo i htjelo...

I onda ja, sebi, valjda stavim taj link, jer stvarno nisam znala, razmišljala, nisam doživjela što je to. Znam ja to duhovno, odavno, ali ne mora svatko razmišljati duhovno - možda je emotivna i tjelesna razina toga dovoljna da žena stavi na vagu ono što se to u abortusu s zbiva s onim što bi dijete donijelo u život. Mi stalno nešto mjerimo kao da ćemo rođenjem djeteta dobiti a situaciju, a abortusom tobože b, ali kao što svi znamo, život nas iznenađuje, djeca nas iznenađuju, tko zna što će sutra biti...

Htjela sam da one žene koje su u situaciji da im se prijateljica povjeri znaju i vide što je realno na stvari, čak ne ideološki ili duhovno, nego tjelesno, emotivno imaju informaciju koju ja nisam imala. Možda sam ja najgluplja od svih ovdje, super, neka sam, eto, sebi stavila, kozi nad kozama, što da radim