Meditacije su dobre, ove ili one, ima dosta stranica i tekstova na kojima se govori o kršćanskoj meditaciji. Može se čitati pa razmišljati, gledati i "upijati", molitve raščlanjivati na dijelove i dodavati im vlastite misli, izgovarati u mislima ili naglas neke rečenice koje želimo da nam se "upiju u stanice" kao mantra...sve je dobro. Bitno je ne pristupiti tomu ekstra ambiciozno,
čisto da se ne obeshrabrimo, kao, to je nešto ne znam kako komplicirano i manifestacije su vau, senzacionalne, ma ne, bitno je početi trošiti dio svog vremena "u sabranosti".
Ove upute su dobre, ali obično to ne ispadne baš po receptu. Ni ne treba.
Moje vrijeme za meditaciju, tišinu, ili šta već, je ono kad mala popodne zaspi na kojih pola sata i onda ja, ležeći pored nje, imam svoj unutarnji monolog. Problem mi je nedosljednost, odnosno, kad baš za to vrijeme nešto moram završiti na šporetu i sl. , ali to je zapravo stvar samodiscipline (koje nemam u dovoljnoj količini niti sam dovoljno uporna za redovitost).
A zapravo, i vrijeme potrošeno na forum može biti potrošeno i pametnije.