na duhovne obnove trebamo ići jednom u tri godine. kao i sve, neke duhovne obnove stvarno obnavljaju, a neke malo manje. mislim da u varaždinskoj biskupiji imaju obnovu svake godine. da je premalo, premalo je. ali, ako ne svi, a onda većina je vjeroučitelja uključena u rad župe i imaju mogućnost otići na duhovnu obnovu. svi vjeroučitelji koje znam idu i na duhovne obnove i na hodočašća bez obzira na obavezu ići jednom u tri godine.

a da je vjeronauk čisti štreberaj...nije. ali, djeca jednostavno moraju nešto naučiti. moraju znati nešto o vlastitoj vjeri, a ne da u 8.razredu ne znaju 10 zapovijedi. posebno jer se o njima uči cijelo prvo polugodište u 7.razredu. meni je upravo znanje koje sam dobila na fakultetu produbilo vjeru jer sam sve više otkrivala njenu širinu i dubinu. kad se samo sjetim koliko su me kolegiji o Svetom Pismu i sv. Pavlu ispunjavali, približavali Bogu, tjerali me da preispitujem svoju vjeru, da je pregledavam sa svih strana, odmah bih se vratila na fakultet. mi imamo plan i program koji moramo slijediti. zato i postoji župna kateheza u kojoj će se se "naučeno" živjeti. osim toga, imamo rubriku znanje koju moramo ispuniti. svaki je vjeroučitelj drugačiji. nemaju svi jednake darove. ja se u načinu rada prvenstveno vodim upravo "metodom" don Bosca i pokušavam svjedočiti Krista svojim životom, biti im izazov, a opet svjesna sam da do neke djece jednostavno ne dopirem. jedino što želim je moći pogledati se u ogledalo i reći da sam učinila sve što sam mogla...ja sam posijala, a Krist će učiniti da raste.

puno, puno ovisi o obitelji...