- ne ljubim se s djetetom u usta..jednom je bila tema davno davno i objasnila sam zašto sam protiv toga (nije ideološko)

- drugo..ima djevojčicu i nekako (možda sam u krivu) kao i većina smatram da je samozadovoljavanje svojstvenije, češće a možda samo vidljivije kod dječaka..njima je možda i njihov spolni organ dostupniji, moraju ga dirati dok idu piškiti..."smeta" im pri hodanju..stalno ga osjete...

.ja iskreno priznajem da ni kao dijete ni ikada poslije nisam imala takvih potreba (no naravno da kroz sebe neću procjenjivati cijeli ženski rod )

- da imam dječake bilo bi mi teže jer nisam imala ni brata već 3 sestre pa bi se vjerovatno po ovom pitanju savjetovala s mužem

- kako sam rano počela učiti moju djevojčicu da je niko ne smije ne primjereno dirati(, posuđivali smo knjige iz knjižnice od UNICEF-a na tu temu itd. )
ona kako je porasla sama mi je rekla mama nemoj me nakon što me okupaš poljubiti u guzu...ja sam joj rekla neću, ako je to tebi neugodno....bila sam sretna što shvaća o čemu smo pričale i poštivala sam nju kao djevojčicu od 5g a ne više malu bebu

- ja nju i dalje tuširam i kupam ali jednom sam je zamolila da se opere "tamo dolje" (nikako da nađem neki naziv za ženski spolni organ koji mi ne bi bio bezveze-prihvaćam prijedloge) učinila je to malo grublje... a ja sam joj rekla da to napravi nježnije ali brže u smislu da se ne zadržava toliko na tome mjestu

- mislila sam i bila u strahu da će možda zbog toga što sam joj rekla da je drugi ne smiju dirati i niti se sam previše pipkati možda pomisliti da ne treba voljeti svoje tijelo, da će možda u budućnosti imati probleme s seksualnošću itd. svašta čovjeku padne napamet i ako joj nikad nisam rekla tipa; ruka će ti se osušiti ići ćeš u paako itd. Ne...sačuvaj me bože takvih gluposti...ali ipak nekako slijedim svoje srce , vi možete reći i nauk Crkve ali bez osuđivanja, diskriminiranja i plašenja

-hvala Bogu ja vidim da ona sebe sapuna, lijepo opere, da se voli, ne srami se sebe gole pogledati u ogledalu i ne srami se pričati o dječacima i njihovim dijelovima tijela itd. i ja to podržavam i želim da tako ostane da o svemu priča sa mnom da se ničega ne srami pogotovo ne svoga tijela

-pita me zašto dečki imaju jajca i luleka jer je to čula i vidjela u vrtiću, objasnim joj da oni piške kroz to, da ih se tu ne smije udarati, da žene piške tu i tu, da mi imamo jajnike i jajovode,matrenicu itd. zanima ju porod jer je jednom vidjela na TV kako žena vrišti dok rađa...ima Enciklopediju moje tijelo, pa smo to sve objasnili SHODNO NJEZINOJ DOBI i znatiželji, uglavnom nekako mi je npr. još prerano objasniti joj " vaginalni porod" u smislu da ona još uvijek misli da se dijete izvadi iz pupice....premala je po meni i poznavajući je mislim da bi tim učinila loše i da bi se ona mogla uplašiti i imati negativan stav prema porodu-za sad je pozitivan...ha,ha i prema dojenju...

- istina nikad nisam bila u prilici da vidim da moje dijete i pokušava se "trljati" ili mastrubirati ali ja znam da i vidim da bi joj nježno samo rekla da je to nepristojno i da to nije lijepo raditi.. (ali isto priznajem da ne znam jel bi baš tako postupila da se radi o dječaku)....ne bih joj nikad davala zbunjujuće poruke tipa; to možeš ali u svojoj sobi....jer inače iz psihologije i pedagogije znam da djecu dvostruke poruke zbunjuju tipa; gle mali ne smiješ skakati na kuhinjskom stolu ali možeš na stolu u svojoj sobi ali isto tako kad dođemo u goste isto ne smiješ skakati po stolu

- ako se nešto "ne smije" onda se "ne smije nigdje, nikad itd"...jer kako djeca da "pobjede" tu svoju potrebu u školi ili vrtiću- tamo nema njihove sobe

- kako da se učiteljica ili teta ponaša u takvoj situaciji a da ne povrijedi prvo dijete, a onda stajališta njegovih roditelja prema tome?

-ako ga učiteljica npr. zamoli da takvo nešto nije pristojno raditi u javnosti a njegovi npr. roditelji podržavaju da njihovo dijete iskazuje svoje fiziološke potrebe bilo kad i bilo gdje- mogli bi se naljutiti na učiteljicu?

- s druge strane isto tako znam kako god mi odgajali svoju djecu ona će u pubertetu, u svojoj sobi, u vezama, prijateljstvima ipak na kraju primjeniti neka svoja pravila i zadovoljavati ili ne svoje nagone onako kako oni budu željeli, a tako i treba biti, jer ja želi da moje dijete kad odraste bude svjesno da sve što napravi za to će snositi posljedice i odgovornost kako dobre tako i loše...a ja kao roditelj ću do tada pokušati dati sve od sebe da ju usmjerim kako ja mislim da je najbolje (a ne država, škola ni Crkva)