Ima bar nekoliko dana da je ban istekao
 |
|||
|
|
|||
Ima bar nekoliko dana da je ban istekao
http://blog.vecernji.hr/zvjezdan-lin...or-od-molitve/Godišnji nije odmor od molitve
kolovoz 2nd, 2012
Vrijeme je godišnjih odmora. Svaki je čovjek potrošni materijal i treba nam odmor, osvježenje, nova snaga kako bismo mogli naprijed. Čovjek je biće koje se može umoriti, pa i klonuti. Zato nije čudo da nam treba povremeno predah, a katkada i vrijeme duljeg odmora. Upravo zato i postoji godišnji odmori kad čovjek pokušava malo jače predahnuti i odmoriti dušu i tijelo. I Isus je opazio da se njegovi učenici umaraju i da je svijet oko njih jako zahtjevan.
Konačno, i sam Isus se umarao jer je kao čovjek s nama u svemu jednak osim u grijehu. I sam je znao potražiti osamljeno mjesto da odmori dušu i tijelo. Redovito je pritom molio. Evanđelja govore kako Isus potiče i zove svoje učenike da se povuku i malo odvoje od svijeta i odmore. Koji puta im to nije uspjelo. Ljudi su ih našli i Isus se više nije htio skrivati od njih jer mu je bilo žao naroda. Za Isusa je to upravo tipično: on se odmara da bi mogao bolje služiti. A ako je u pitanju ljubav, onda preskače i odmor kako bi mogao drugima darovati svoje vrijeme i svoje snage, zapravo svoju ljubav.
I pred nama ili iza nas su godišnji odmori. Bez obzira na to kako ih provodili, gdje bili, osjećamo da nam je potrebno vrijeme kako bismo osvježili svoje sile i dobro se odmorili. To se može učiniti u planinama i na moru, kod kuće ili daleko od kuće, sam ili sa svojima. Redovito pritom ostavljamo po strani naš redoviti posao, pokušavamo se zaštititi od svakodnevnih obveza i prepustiti se rekreaciji, mirovanju ili nekoj drugoj aktivnosti koja pozitivno zaokuplja naše biće, kao što su sportske igre i slično. I odmor ima svoj cilj. Odmaramo se kako bismo mogli bolje služiti, više učinili kako bi ljudi za koje smo odgovorni, koji s nama dijele život, bili sretniji po našoj dobroti i ljubavi. Zato je važno uvijek sačuvati u sebi, pa i na godišnjem odmoru, neke prioritete. Recimo, neki kršćani kao da se na godišnjem odmoru opuste i od svojih duhovnih potreba pa se događa da ne nastoje nedjeljom ići na misu ili preskaču potrebu svakodnevne molitve. U tom pogledu kao da se čini nešto što je nelogično.
Dok Isus poziva svojim poznatim pozivom: “Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni!”, mi kao da bježimo i od njega. Za kršćanina je logično da se kod mise i u molitvi odmara i skuplja snagu. Dakle, godišnji odmor nije odmor od molitve, nego odmor s misom i molitvom u ritmu dana i tjedna. Nadalje, Isus je i u trenucima odmora imao srce otvoreno za ljubav. Kolikogod mu je odmor bio potreban, kad je trebalo učiniti nešto za bližnje, žrtvovati se za ljude, on je to učinio. Katkada izgleda kao da na godišnjem očekujemo da nas drugi služe, ponašamo se prema radnicima u ugostiteljstvu kao da su sluge, a ne osobe vrijedne poštovanja. Od svojih ukućana očekujemo da poštuju naš umor. I na godišnjem valja služiti svojim bližnjima u mjeri ljubavi i odgovornosti. Jednako tako nema nekog raspusta i opuštanja u vezi najdubljih odgovornosti vjernosti prema bračnom drugu. U redovitim slučajevima bračni se drugovi odmaraju jedno s drugim, a ne jedno od drugoga jer su oni u istini tek kad su u ljubavi sjedinjeni. I na godišnjem odmoru valja paziti na propise u prometu, valja biti pristojan prema svakom čovjeku.
Posljednje uređivanje od ivana zg : 27.06.2013. at 22:57
Prva katolička škola u Zagrebu- napokon ...sretno svim školarcima.....samo neka se otvara što više škola i vrtića u Hrvatskoj (bilo kakvih ne vjerskih)
http://www.katolickaskola.com/
https://www.facebook.com/katolicka.skola?fref=ts
http://www.vecernji.hr/zagreb/katoli...-clanak-608440
ivana zg prvotno napisa
Baš dobro, znači li to da će se sada maknuti vjeronauk iz državnih škola? I koliko znam i u Šibeniku postoji katolička škola i to jedina cjelodnevna u tom gradu, ako se ne varam. Zbilja podržavam otvaranje vjerskih - katoličkih škola i nadam se da će postojati i samo sekularne škole, oslobođene od svih religijskih dogmi... za nas ostale. Nije li to fer?
http://www.dominikanke.org/index.php...d=17&Itemid=52
Za odlomak iz knjige proroka Izaije koji se danas čita sam je Isus rekao da se ispunio u njemu. Isus je taj obećani Mesija koji će donijeti mir i pravdu. Međutim, ovaj nas odlomak i zbunjuje jer govori o miru kojeg mi još uvijek nismo svjedoci. Kako je onda Isus došao ako mira na zemlji nema? Čini nam se da je zapravo danas još gori nemir prisutan u svijetu nego što je to ikad prije bilo.Toliki su se ratovi dogodili, ali zapravo najgori ratovi još uvijek bukte. Otvoreno se ratuje protiv nerođene djece i taj rat svakodnevno ubire svoje žrtve. Mnogi pravednici su također žrtve jednog drugačijeg rata. To je rat protiv svakog dobra. Ratujemo svi skupa za duše naše djece. Gledamo kako ih danomice žele ukrasti oni za čije namjere nismo sigurni. Ratujemo protiv odgoja koji nije zdrav za duše naših mladih, a ratujemo i za očuvanje naših obitelji. Više nego ikad prije želimo da Isus okonča zlo koje se raširilo.
Subota, 07 Prosinac 2013 19:26 Druga nedjelja došašća A - Iz 11, 1-10; Rim 15, 4-9; Mt 3, 1-12
Pitamo se kad će konačno doći toliko željeni mir. Potreban nam je mir između nas i Boga, između nas i naših bližnjih. Ne želimo mrziti, osvećivati se i biti daleko od onih koji su nam tako blizu. Želimo voljeti bez straha da ćemo biti povrijeđeni i biti odani bez straha da će nas netko iskoristiti. Želimo udahnuti punim plućima i dotaknuti nebo našim dušama. Više nego ikad potreban nam je Mesija, a živimo kao da mu se ne nadamo. Izgleda nam da do tog konačnog mira moramo još čekati. Sve do njegova drugog dolaska.
Ivan Krstitelj nas vraća u našu realnost. Upozorava i opominje kako se moramo pripremiti na Kristov dolazak. Njegove riječi su aktualne i danas. Djecu onog vremena je pozivao da donesu plod dostojan obraćenja, a mi ne smijemo prečuti njegov poziv. Strašno zvuče njegove riječi o sjekiri koja je već položena na korijen stablima. Stablo koje ne donosi ploda posjeći će se i u oganj baciti. I ovdje vrijedi onaj poziv da se požurimo poći u njegov počinak dok traje ono danas. Poziv je to na svakodnevno obraćenje, na svakodnevno nastojanje oko dobra.
Puno smo puta čuli ovo evanđelje i mnoga druga pa nas gotovo ni ne dira. Kao da nas se ne tiču prijetnje izrečene u njemu. To je za neke druge, nije za nas. Mi smo se i tako već davno obratili, već davno krenuli za Isusom i njemu predali svoje živote. No bit ćemo suđeni po plodovima, i ovdje nam evanđelje jasno kaže. Reći će nam, isto tako, da će jedan sijati, a drugi žeti, ali sijemo li dovoljno zauzeto? Jesmo li se dovoljno angažirali?
Pitanje je to koje postavljam ponajprije sebi i, na neki način, glasno razmišljam. Želim li zaista da Isus što prije ponovno dođe ili želim da još malo pričeka jer imam neke svoje planove? Hoće li naći Isus vjere kod mene kad ponovno dođe? Shvaćam li dovoljno ozbiljno njegove riječi koje su nam sačuvane u Svetom Pismu?
Vrijeme nas došašća ponovno poziva da se vratimo nekim posve jednostavnim, a gotovo zaboravljenim djelima i molitvama. Čitajmo Bibliju i živimo ono što nam ona preporučuje. Oprostimo i zatražimo oproštenje. Odrecimo se nečeg što jako volimo i na što smo možda malo i navezani. Podijelimo ono što imamo s potrebnima, dajmo drugima čak i ako će to značiti da ćemo se odreći onog što nam treba. Drugim riječima, nemojmo darovati samo svoj suvišak.
Vrijeme došašća je i radosno vrijeme, jer nas veseli blizina Isusova dolaska. Očekujmo ga doista radosno, bdijući u nadi. Da, on jest strogi i pravedni sudac, ali to nas ne treba plašiti. Nastojmo oko dobra pa će nas naći pripravne. Budimo poput mudrih djevica koje svakodnevno pune svoje svjetiljke uljem. Donesimo malo svjetla u ovaj svijet koji vapi za istinskim sjajem. Neka se u nama nikad ne ugase svjetlo nade i radost vjere pa će Gospodin moći i po nama biti prisutan i doći u ovaj svijet. Pripravimo Gospodinu put u srcima ljudi koji su nam blizu. I recimo zajedno: dođi Gospodine Isuse.s. Barbara Bagudić OP
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom