Citiraj V&NMama prvotno napisa Vidi poruku
A ako sam silom prilika biti u kontaktu jer takve osobe imam u užoj obitelji (nismo u istoj kući ali tu su u blizini)? Onda ih moram voljet i družit se s njima ? Ići na ručkove, rođendane i ina druženja? I smješkat im se? Zar nije to licemjerno?
Nisam vjernica, ali ovako općenito, meni ljubav ne podrazumijeva smješkanje i tapšanje po leđima. Dapače, ako nekog voliš, moraš biti angažiran kad rade nešto loše.
Lako je biti mama kad su djeca super i vesela, a teško kad donose loše odluke, kad moraš ulagati puno truda da bi se na kraju sve okrenulo na dobro.
Ja najviše cijenim one prijatelje i rođake koji su pod cijenu toga da mi se "zamjere" rekli vrlo jasno: to što radiš je loše, možeš i znaš bolje. A ako ne možeš, tu sam da pomognem.