odgoj u duhu vjere 6. dio

[Lili75]

evo iz cipela one koja je pretrpjela strašnu nepravdu unutar najuže obitelji
nepravdu iz koje je proisteklo mnogo strašni stvari čije posljedice se protežu već 40 godina na mnoge ljude

nemam mržnju u sebi
nemam gorčinu
ali bol još uvijek osjećam a mislim da ću i umrijeti s tom boli
ali kad vidim tu osobu, onako u prolazu iskreno iz srca je žalim
žalim što je sama sebi oduzela priliku da je moja djeca i ja ljubimo i donosimo joj radost u život
samo kažem blagoslovi je Bože
protratila je svoj život na mržnju i zloću i živi groznu starost

i vratim se svom životu imajući na umu kakva nikada ne smijem postati
dakle, svojom nepravdom me je naučila mnogo čemu
i na neki ludi način kao da sam i zahvalna na takvom iskustvu

mislim da to znači oprostiti nekome

draga flopice,
baš si me dirnula ovim postom a ti si to tako razumno rezonirala. Vjerujem da je trebalo dosta vremena proći da dođeš do takvog stava.

Ja običavam reći sve što radimo, ne radimo drugima nego radimo sebi. U to sam uvjerena.
mislim da je to i slučaj s tom osobom iz tvoje priče.