Flopice već smo jednom prije ustanovile da smo kolegice po ovom pitanju, ali da... ni meni nije puno lakše s vremenom.
Teško sam oprostila i uvijek nađem novi sloj za opraštanje. Ono što meni pomaže je da ne izbjegavam nikog za kog sam dužna moliti, kako bi naši stari rekli, pa makar ih samo brzinski preletila jer ipak se povremeno otopi dio sante. Nedavno sam nakon godina tog smrznutog stanja odjednom moleći ugledala sliku baš sliku mojih roditelja dok smo mi bili mali i osjetila sam kako su jednako brinuli, voljeli u svojem srcu iako mi to bas nismo imali prilike često osjetiti...
I dalje sve ostaje kako je neće se ništa preko noći promjeniti ali nemam više živu ranu.
Inače katolički oprost uključuje čvrstu odluku da ćeš se promjeniti, nadoknaditi/ ispraviti štetu i NE briše vremenitu kaznu.