-
Ispoljavanje nervoze čupanjem
Kad je narvozan ili pospan, ljutit ili nešto između moj šestomjesečni D. me tako počupa za kosu da mi dođe da mu vratim pa da vidi kak je to
( ovo baš nisu misli za pohvalu ali kaj sad ? ) Neki dan me u nervozi tako ugrizao sa zubićima za usnu da mi je prokrvarila i sad imam vidljiv ožiljak. Pitam se kakav li će biti kad odraste ? Da li vaša djeca nervozu ispoljavaju na sličan način i kako se ponašate u takvim situacijama ?
-
A zašto je nervozan? Možda trebaš ukloniti uzrok, pa ne bi bilo ni posljadice.
-
O da, iz mog iskustva nervozne i nestrpljive bebe postanu nervozna djeca. Jako nervozna.
Ovo što Beti kaže prolazi u 50% slučajeva, ostalo se snalaziš kako znaš.
Vraćanjem ne bi ništa postigla (ni kad su veći, a kamoli tako mali), rađe se oboružaj strpljenjem i poradi na sebi odnosno svom prihvaćanju ljutnje. Jer kad malo porastu zbilja su pravi izazov za roditelje.
U pravilu bebe i todleri imaju par okidača za nervozu: glad, žeđ, umor, odgađanje fizioloških potreba i nemogućnost da naprave ono što žele (ili još ne mogu ili im netko brani). Kad riješiš to, odnosno preduhitriš da dođe do točke vrenja riješila si betinih 50%
Ostatak prerastu, jednom u budućnosti
-
Potpis na cure. Ja bi još dodala i ignoriranje tj. micanje djeteta od sebe kad bi me htio ugrist, udarit ili počupat. Ne sad da ga ostavim i odem, naravno, samo se maknem dok ga ne prođe nagon. Moj je grizao sve što i koga je stigao, lupao je glavom o pod, čupao, tukao, navlačio...sad je sa svim tim prestao. Imat će 2 god sljedeči mj. Trebalo je puuuno strpljenja da ga naučim da sam sebe smiri. Zadnje je glavom udario prije 3 tjedna i to na cesti, pa ga je zabolilo, imao je i kvrgu, i tako je shvatio da mu je to bezveze radit kad em ništa s tim ne postiže em ga boli.
-
Ma pokušavam ja njega preduhitriti i zadovoljiti te potrebe ali ponekad se dogode u trenu. Nije meni to sad tako velik problem jer znam da djeca ne mogu kontrolirati bijes dok su tako mali, samo me zanima kako drugi reagiraju u sličnim situacijama.
-
Ha, ha ja ću sad malo sa humorom tome priči, neću ti filozofirati što i kako bi trebala, jer mi je filozofiranja oko odgoja već na vrh glave, neke stvari jednostavno treba uzet sa humorom.
Ja sam ti jedna mama koja je sva plava, e pa od moje prve djevojčice, kojoj je sad 3 i pol, pa evo i sin mi pokazuje iste naznake. Majko moja nekad se pitam na koga su, ha ha ha. Divna djeca, ali majke mi, vjeruj mi došlo je imeni x puta da ih pljusnem samo tako, ali naravno znam racionalno, ništa time neću postići, pa jednostavno manevriram kako znam. Moja cura, ona sad to nekad radi čak i sa namjerom, valjda da bi reagirala na njeno uporno maaaamaaaa. Strašno nešto što mlataraju i sa rukama i sa nogama i čupaju i grizu od najranije bebi dobi, a najgore mi je kad se udare smijat, e na to poludim. Ništa, eto nisam te nešto utješila, ali mogu samo reći bit će bolje, sredit će se to. Svašta ti mali balavci prirede svojim roditeljima, ali sve ti to nekako ide u rok službe. Znam točno kako ti je, vjeruj mi, ali lijeka nema, nego biti brži
Ja tako reagiram, pa sad nekad uspiješnije, nekad manje uspiješnije. Eto, ako ništa, da znaš da nisi jedina
-
Hvala mama šafran na razumijevanju!!!! Stvarno ponekad treba situacije gledati sa humorom i treba biti strpljiv ali je teško držati se nekih odluka baš uvijek. Mislim da ću se ošišati na kratko i tako riješiti dva problema i čupanje i potrebna promjena imiđa. A o rješenju za griženje ću tek razmisliti.... možda neka brnjica
ovo je šala naravno !
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma