čitam uvodni post i skužim da se maglovito sjećam ove faze

nisam ustrajala s dudom. neko vrijeme je tu i tamo sisala palac, ali ju je prošlo, vratila se opet sisi; čini mi se da je naučila različiti hvat kad je gladna i kad se tješi

svi koji su rekli (ili mislili) da ne ustrajem s dudom jer ću biti sretna što ne duda, kad ova faza prođe, bili su u pravu

imali smo razne faze; spavanja i ne spavanja, obožavanja vožnje i mržnje vožnje, noćnih bdjenja, cjelodnevnih nervoza, buđenja u cik zore (naravno u kombinaciji s uspavljivanjem iza ponoći) i spavanja do 10...već sam pozaboravljala sve. trenutno je u fazi oštrenja zubića na mojoj bradavici. to ju neizmjerno zabavlja, posebno kad jauknem - okice zakrijese, a ustašca raširi u najveći osmijeh na svijetu

htjela sam samo reći da su sve to faze i prolaze, treba ih zapisivati jer se kasnije jedva sjetiš da je bilo teško