Život na selu - prednosti i nedostaci

[tigrić]

Ovo sa prirodom je dosta upitno. Meni moj mm stalno tupi kako nasa djeca imaju sume,potoke,rijeku.. kao stalno ce se igrati i istrazivati po okolici. Onda dodje vikend,prosetas po selu a ono nigdje ni jednog djeteta,svi doma po kucama igraju igrice i sto ti ja znam...mislim da su to neka prosla vremena..iako se ja jako trudim da ga zainteresiram za prirodu i boravak vani mislim da je bitno da ima tih organiziranih aktivnosti gdje ce ga se izvuci iz kuce.
Tang, ovdje ima sve samo ne privatnosti! Svi sve znaju,zele znati,pretpostavljaju,a zasto,a kako???!!!
Suma, ja sam nakon evo punih 6 god jos uvijek "ona iz grada koja je bolja od svih" jer ne provodim vrijeme u birtiji, nisam redovno na misi,ne pijem svakodnevno kavu sa svekrvom i ostatkom familije...ali to je sad vec sasvim druga prica.....

[Lili75]

puno vremena je za otici na posao i natrag, 1h dnevno, ako ides u ducan i 2h dnevno, ali s vremenom se naucis ici u trgovinu na mjesecnoj/tjednoj bazi - ali mi skoro sve uzgajamo sami...
kruh ti voze na kucni prag. skoro svaki dan ide pekara - kombi, a i nekoliko puta tjedno ducan - kombi. koliko znam po lici ide i vocarna u kombiju par puta tjedno...
kruh mjesim u vecini slucajeva, a kad vec putujemo raditi obavimo i trgovinu jer je u gradu naravno trgovina jeftinija.
selo je ispod 100ljudi...

ekipicu cu ocito mrati roditi problem je ekipica, ali tko zna, mozda se i doseli.

a očito druge ti nema.
imala sam osjećaj da se kod vas radi o manjem selu, al fora je ovo s dostavom kruha.

Ovo sa prirodom je dosta upitno. Meni moj mm stalno tupi kako nasa djeca imaju sume,potoke,rijeku.. kao stalno ce se igrati i istrazivati po okolici. Onda dodje vikend,prosetas po selu a ono nigdje ni jednog djeteta,svi doma po kucama igraju igrice i sto ti ja znam...mislim da su to neka prosla vremena..iako se ja jako trudim da ga zainteresiram za prirodu i boravak vani mislim da je bitno da ima tih organiziranih aktivnosti gdje ce ga se izvuci iz kuce.
Tang, ovdje ima sve samo ne privatnosti! Svi sve znaju,zele znati,pretpostavljaju,a zasto,a kako???!!!
Suma, ja sam nakon evo punih 6 god jos uvijek "ona iz grada koja je bolja od svih" jer ne provodim vrijeme u birtiji, nisam redovno na misi,ne pijem svakodnevno kavu sa svekrvom i ostatkom familije...ali to je sad vec sasvim druga prica.....

Ali zato redovito vježbaš

[tigrić]

Ali moram napomenuti kako mi je u ocom trenutku neprocijenjivo sto imam dcoriste u kojem slobodno raspustim djecu dok ja kuham rucak. Sto su baka i deda preko puta da uskoce i sto mi svako malo u ovo vrijeme kolinja neko doma donese komad mesa ili kobase!
Nemozes imati sve,jel tako!

[pulinka]

LOL evo ja živim na selu. Ili radije ovako na Selu, sa velikim S, jer su svi stanovnici strašno ponosni što žive baš tu gde žive.

Meni je ovo konkretno selo u kome živim već 8 godina sve groznije što više vreme odmiče, i sve manje mu vidim prednosti.

To je inače rodno selo MM-a, i mane su mu sve ono što je tigrić napisala, a nemam prednost baka servisa jer svekrva nije živa .

Ceo život sam živela na selu, odrasla sam u selu sličnom kako Cubana opisuje, znači selo odmah do N. Sada, ništa posebno u selu ali sve prednosti grada jako blizu.

Sad živim oko 40km dalje i razlika je neverovatna, kao drugi kontinent. Selo nije malo, oko 10 hiljada ljudi, ali mahom iznad 40-50 godina starosti.
Selo ima nula prirode, nula šume, nula ekologije- i svi su presrećni tako.
Takođe ima i nula bilo kakvih kulturnih aktivnosti i nikom to ne smeta.
Što se druženja tiče, to je jedno od onih mesta iz američkih horora, gde svi starosedeoci imaju neku mračnu tajnu i povremeno pojedu naivne pridošlice .
A bilo je puno bolje pre nekih petnaestak godina, otkako sam počela tu da dolazim- ili su moje naočare bile ružičastije .

Kad sve saberem, jedina prednost sela mi je sopstvena kuća sa dvorištem i to što MM ima posao na 15 min. od kuće.
OK, kada je vreme lepo nije sve tako crno, ali zimi mi dođe da se upucam.
I nisam baš sigurna da sam deci učinila neku uslugu time što sam "ekipicu" od njih dvoje morala sama da rodim. Tj. ipak, porodica je porodica, ma kako velika ili mala bila, deci ipak treba i dece iz tuđih porodica, baš zato da vide kako i tuđe porodice funkcionišu, ne samo ta jedna njihova. Bar tako mi se čini sada, ranije nisam ni ja o tome razmišljala. A možda je trebalo.

[tangerina]

Selo ima nula prirode, nula šume, nula ekologije- i svi su presrećni tako.

pulinka, sve mi je jasno osim ovoga, kako misliš nula prirode, pa gdje se nalazi to selo, među tvornicama? imaju valjda bar polja?

[pulinka]

pulinka, sve mi je jasno osim ovoga, kako misliš nula prirode, pa gdje se nalazi to selo, među tvornicama? imaju valjda bar polja?

Nije do tebe, nikom nije jasno .

Selo je usred ravnice, a ravnica je cela pretvorena u oranice. Nešto kao najružniji deo Teksasa (varijanta "Deca kukuruznog polja ", ako se neko seća starog horora...).
A čak da je deci i naročito zanimljivo da trče po beskonačnom polju žita ili kukuruza, ja ih ne bi pustila jer je sve to prskano bez milosti poslednjih godina, pre nije bilo toliko hemije na njivama.
Od originalne prirode nije ostalo praktično ništa, nekoliko manjih izletišta i šetališta uz vodu, sve te obalne i ravničarske šumice su posečene u najnovijem talasu "ekoloških" rešenja, čak i polja su mahom divlje deponije.

Naravno, nije svako selo ovde takvo, puno njih još brižljivo čuva svoju prirodu, ali eto ovo naše je takvo, nažalost, i puno je propalo u poslednjih 10 godina...

[Cubana]

Gle, do posla imam sat i nesto vožnje busom, a opet smo jutros (5 ujutro) bili za 15 min na autobusnom kolodvoru.
Mojima je sve blizu. I mm radi blizu, klinci idu pjesice i sami u skolu, imamo Todorica u mjestu... jedino ja pol dana putujem.
I zbog toga sam uvjetovala da u obzir dolaze samo one aktivnosti koje su u cipelcug dohvatu. Sva sreca ima ih.

Lili, ja sam jos u predgrađu tog predgrađa, velim, nije selo, al nije ni puno dalje od toga. A opet max od sela sto trenutno mogu podnijeti.
Vazno mi je da djeca imaju drustvo, da ih mogu "stjerati" van da si nadju nekoga s kime ce se igrati. Ne zelim im radjati prijatelje, eventualno si ih mogu sami zamisliti.

[spajalica]

Lili, ja sam jos u predgrađu tog predgrađa, velim, nije selo, al nije ni puno dalje od toga. A opet max od sela sto trenutno mogu podnijeti.
Vazno mi je da djeca imaju drustvo, da ih mogu "stjerati" van da si nadju nekoga s kime ce se igrati. Ne zelim im radjati prijatelje, eventualno si ih mogu sami zamisliti.

Isto ovako, samo nismo u istom selu

[cvijeta73]

Ne zelim im radjati prijatelje, eventualno si ih mogu sami zamisliti.

[Lili75]

cubana zakon!!!

eh pa da ta sela od cubane i spajalice su meni nešto posve drugačije od sela u kojem živi suma i svatko od nas ima svoju neku mjeru u koju se može uklopit.

evo spajalica je nabrojala više prednosti, a pulinka nedostataka, nije svugdje isto a nismo ni mi svi isti.

Volim ovu temu , jako mi je zanimljivo čitat vaša iskustva.

[tigrić]

a očito druge ti nema.
imala sam osjećaj da se kod vas radi o manjem selu, al fora je ovo s dostavom kruha.




Ali zato redovito vježbaš

Trudim se!!ali i po tom sam specijalna ovdje!

[suma]

Trudim se!!ali i po tom sam specijalna ovdje!

a gle uvjek ce ti naci nesto, to na jedno uho udje a na drugo izadje. onaj tko ima vremena razmisljati i voditi brigu o tvom zivotu nema svoj.
a to s kavom na selu me fascinira, koliko je mogu piti, poneki bi po cijeli dan sjedili i pili kavu. al ima takvih i u gradu.

[suma]

ovo za izmisljene prijatelje me je podsjetilo na plenkyja iz south parka.
djece ima u blizini, ali pod tim mislim da moras pjesaciti 20min. a sto cu doc ljudima u kucu i reci ja sam ta i ta, moze li se moje djete igrat kod vas? igra se djete kad idemo u grad i kad se druzimo s prijateljima. inace ima zivotinjske prijatelje. kad odraste ici ce u vrtic.

ja sam po prirodi dosta povodljiva, i u gradu me povede kolektiv. tmurne face u javnom prijevozu, zivcanost u prometu, a i ne volim guzve, tulume, volim biti sama. volim saditi, brati, preradjivati izradjivati vlastitim rukama.
mala sredina... i zg je mala sredina, samo sto imas jos vise ljudi po jedinici povrsine nego na selu, a svaka zgrada ima svoju babu na prozoru...

nakon ovih 6godina zivota na selu mi smo i dalje odusevljeni.

[pulinka]

ja sam po prirodi dosta povodljiva, i u gradu me povede kolektiv. tmurne face u javnom prijevozu, zivcanost u prometu, a i ne volim guzve, tulume, volim biti sama. volim saditi, brati, preradjivati izradjivati vlastitim rukama.

Evo, i ja isto . Zato i živimo na selu.
Sin je rođeni pustinjak kao i ja.
Ali moja ćerka, ona voli gužvu, ljude, događaje, komunikaciju...Njoj nikad dosta ljudi.
I koliko god ja obožavala svoje dvorište i biljke i sadnju, i rad svojim rukama, moram pre ili kasnije izaći iz dvorišta i sresti na ulici jednako tmurne ljude kao u gradu, koji su jednako ljubazni ali rezervisani prema meni kao da živim u gradu, i manjak prirode jednak kao u gradu.

Problem u mom konkretnom selu je što više nemam prednosti sela koje ja volim, tj. nemam prirode zbog koje sam selo i birala, ako se izuzme sopstveno dvorište. Da imam to, valjda ni ja ne bih gunđala, iako bih verovatno i tada razmišljala činim li ja ikakvu uslugu deci, ako deci treba nešto sasvim drugo nego meni.

[Lili75]

ovo za izmisljene prijatelje me je podsjetilo na plenkyja iz south parka.
djece ima u blizini, ali pod tim mislim da moras pjesaciti 20min. a sto cu doc ljudima u kucu i reci ja sam ta i ta, moze li se moje djete igrat kod vas? igra se djete kad idemo u grad i kad se druzimo s prijateljima. inace ima zivotinjske prijatelje. kad odraste ici ce u vrtic.

....

sve ovisi kakvo ti je dijete, evo primjer od pulinke, jedno dijete pustinjak i njemu je super na selu, drugo dijete nije taj tip i više bi uživala u gradu.
Sad ovisi kakvo ti je dijete, meni je puno da pješačit 20 minuta da bi došao do prvog djeteta s kojim bi se dijete moglo igrati, al zašto ne pa i njihovom djetetu jednako fali društva kao i tvom. Nekad se igraju kod jednih, drugi put kod drugih. možda imaš još malo dijete pa ti je teže pojmit da kako rastu djeca trebaju vršnjačko društvo al ne samo za vrijeme dok su u vrtiću.

i mislim da životinjski prijatelji nikako ne mogu nadomjestit prave (ljudske) prijatelje i sve ono što svako dijete nauči iz igre i interakcije s vršnjacima.

Ne znam meni je jako teško i zamislit da dijete nema društvo djece oko sebe (napominjem ja sam sve samo ne pustinjak, volim društvo, komunikaciju al i vrijeme za sebe), možda je to zato što sam i ja dok sam odrastala imala društvo u parkićima među zgradama i moja ga djeca imaju jer živimo u naselju u ZG koje je kao mali gradić sam za sebe, svi se poznajemo, djeca se bezbrižno igraju sami vani, sve nam je blizu...

Baš mi bi bilo zanimljivo čitat tvoju perspektivu suma za 4-5 godina, zanimljiva su mi naša različita iskustva.

[cvijeta73]

pol foruma jedva čeka tu info da možemo ko ljudi malo proguglat

[Angie75]

Ajme Channel Islands
nedavno gledala dokumentarac, a zatim emisiju o dvoje mladih koje si tamo traže dom, pa ih agenti za nekretnine vode do 3 različite varijante. Predobro izgleda!

[Marija]

A nakon guglanja će se krenut samopozivat u goste

predivne su fotke

[pikula]

Samo da se mi smjestimo onda ćemo se pozivat

[jelena.O]

Samo da se mi smjestimo onda ćemo se pozivat

mislim da je emisija četvrtak ujutro RTL ili 2 program, od cca pol 10 do 12 ( u tom nekom razmaku- bio klinjo u bolnici pa je tak nekaj bilo), ako se to radi o nekom poznatom agentu-prodavaču s engleske ili tam neke televizije, jel to taj http://mojtv.hr/serije/24984/phil-sp...ekretnine.aspx

[Cathy]

mislim da je emisija četvrtak ujutro RTL ili 2 program, od cca pol 10 do 12 ( u tom nekom razmaku- bio klinjo u bolnici pa je tak nekaj bilo), ako se to radi o nekom poznatom agentu-prodavaču s engleske ili tam neke televizije, jel to taj http://mojtv.hr/serije/24984/phil-sp...ekretnine.aspx

Ima na Travel chanel, zove se "Home hunters international. Bila je baš epizoda o island of Jersey .

[pikula]

Angie znaš možda naslov dokumentarca? Svi mi ga spominju a ja gledam samo vožnje gradom na youtubeu lol
A i te nekretnine bi gledala! Di si to vidjela?
Je lijepo izgleda, ali ja još nisam bila, pa sve gledam kud idem među jelene i zečeve

[Angie75]

Angie znaš možda naslov dokumentarca? Svi mi ga spominju a ja gledam samo vožnje gradom na youtubeu lol
A i te nekretnine bi gledala! Di si to vidjela?
Je lijepo izgleda, ali ja još nisam bila, pa sve gledam kud idem među jelene i zečeve

Ma to je na jednom od onih dokumentarnih programa na kabelskoj... Evo sad sam ga probala izguglati ali nažalost nisam ga našla
Bez obzira na to, jako je lijepo sve izgledalo, držim vam fige da se super snađete!

[Lili75]

Ajme pikula baš si me razveselila s informacijom :radoznala:

Pa tamo je prekrasno, uživat ćete. Nisam jedino skužila jesu oba jezika službena ili kako na kojem otoku?

Bila sam tamo u blizini u Saint-Malo i na otočiću Mont Saint-Michel davne 1998. godine dok sam putovala kao studentica Normandijom i uživala

I ne nebitna informacija niste u EU stoga vjerujem da puno bolje tamo prolazite s porezima.

ajme nek vam je sretno!!!! ja se veselim ko da se ja selim i jedva čekam povratne dojmove.

[Lili75]

da zaključim: najbitnije je da je svatko od nas zadovoljan svojim izborom.

[cvijeta73]

naša djeca, koja odrastaju po gradovima i parkićima, nikad neće imati djetinjstvo kao djeca od sume.
sve nosi svoje.
ova tema, odnosno zadnji postovi su me podsjetili na jedan, doduše, ekstreman primjer.
tippi

[meda]

Mi smo sr isto preselili na selo. Ja to dosta tesko.podnosim. Djece bas i nema, svaka druga kuca se prodaje. Ljudi su cudni, a ja njima jos i vise. Ne moze se pjesice u skolu jer jedan km ceste nema trotoara. Pa smo dogovorili s jednim susjedima da se izmjenjujemo svaki tjedan za voznju do skole. Za to naci nekoga nam je trebalo 'samo' godinu i pol. Djece u selu ima par. Igra se samo s jednim djetetom. Ostali su doma, ne znam sta rade. Bulje u ekrane. A i ovi moji dva isto pol vremena bulje u nesto. Jos prve godine su bili vani i igrali se stalno, sad ih moram tjerat. U zg smo stalno bili vani, po cijelo popodne, tu nista. Iz zg smo svaki vikend isli na vrt radit godinama. Sad vrt nula bodova. Jedva stignemo pokosit, ima puno okucnice. Za svaku glupost moras imat auto, a po obitelji obavezno dva. Nema plin, pa imamo centralno na drva. Treba mi neki crnac da mi cijeli dan lozi jer ako nas nema pola dana vatra nula bodova. Nemamo nikoga tamo od rodbine i trebalo mi dvije godine da nadem cuvalicu. Pitali prvo sestru od tog deckica s kojim se d igra. Samo je trebala doc navecer i prespavat kod nas, 5 min pjesice od njih. Prvo je rekla moze, mi sve isplanirali, da bi ondaipak rekla da ne bi. Nezaposleni svi odrasli u kuci, a njoj se ne da zaradit sto kuna za spavanje, ja to ne kuzim!!!!

Zivot na selu je puno skuplji. Da bi si priustili standard ko u gradu puno vise kosta. Izbor u ducanu (jedinom) nikakav, prijevoz, voznja na slobodne aktivnosti, voznja u izlazak, na posao itd...

Jedina predost je sto je lijepo. Okolica, suma je blizu, ima rijeka di se nekad i kupamo, imamo veliku okucnicu, kucu koju smo kupili i preuredili po svom gustu (al jos nismo gotovi s tim), cist zrak, nema guzve. Al od ljepote se ne zivi, nazalost

[pomikaki]

@cvijeta - Meni je super Tippi, odnosno njene fotke su mi genijalne
ja bih isto tako i za svoju djecu i za sebe samu
pikula, sretno! Ako pozoveš i mene u goste pokušat ću zaobići religiozne teme

[marta]

Zivim na selu u Dalmaciji. To je bolje nego selendra na kontinentu, al ipka je selendra. Ima svojim prednosti, mogu skoro svaki dan s frendicom radit pizdarije koje nas vesele, al za svaku glupost treba putovati i to je uz seoske price najveci nedostatak sela.

[LEIRmam]

Moja baka živi na selu, moglo bi se reći Selu (veliko S), gdje je ukinuta dnevna autobusna linija do prvog grada, gdje nema mogućnosti za zapošljavanje osim u gradovima udaljenim gotovo sat vremena vožnje autom, nema vrtića, nema škole, dvije trgovine i crkva u koju pop dođe jednom mjesečno... Priroda je prekrasna, polja, šume, široko dvorište, još veća livada iza njega, čak i djece ima u selu, nažalost sve manje... Pamtim ljeta koja sam kod bake provodila kao najljepše periode svoje mladosti... Ali kada je krenula škola, kasnije posao, ubrzo sam prepoznala sve prednosti života u gradu i teško bih si mogla zamisliti život na selu. Vjerojatno je i navika, a možda i komocija učinila svoje. Djeca su tu, svako sa svojim aktivnostima i obavezama, posao... Moj je tata za vrijeme studija napustio rodno selo i ostao živjeti ovdje gdje sam ja sada, dok je njegov brat do smrti ostao u tom selu... On pak nikada nije mogao zamisliti da se odseli, pa makar ga to koštalo svakodnevne vožnje do posla od gotovo sat i pol... Doduše, mi živimo u predgrađu Zagreba, do centra mi treba max.10 minuta, sve aktivnosti djece udaljene su mi također max.10 minuta, a iza kuće veeelikooo dvorište, vrt, voćnjak, u kvartu vrtić, škola, dom zdravlja, trgovine, tako da se ne mogu požaliti...

[Bodulica]

definitivno grad! mm misli drugačije, ali njega se tu ne pita on je jedno vrijeme bio u filmu da preselimo na selo, ali ja sam rekla da se i pod cijenu razvoda ne mičem iz Zadra. tu kod mene nema kompromisa. doduše, ja i između kuće i stana uvijek rađe biram stan pa sam i po tom pitanju zeznuta. on je isto gradsko dijete, ali ima neke idealizirane pogleda o životu na selu. ja sam svako ljeto provodila na otoku i ma koliko su mi moji korijeni dragi ne bih nikad mogla dolje živjeti za stalno.

[Lili75]

definitivno grad! mm misli drugačije, ali njega se tu ne pita on je jedno vrijeme bio u filmu da preselimo na selo, ali ja sam rekla da se i pod cijenu razvoda ne mičem iz Zadra. tu kod mene nema kompromisa. doduše, ja i između kuće i stana uvijek rađe biram stan pa sam i po tom pitanju zeznuta. on je isto gradsko dijete, ali ima neke idealizirane pogleda o životu na selu. ja sam svako ljeto provodila na otoku i ma koliko su mi moji korijeni dragi ne bih nikad mogla dolje živjeti za stalno.

Bodulice ti si moja soul mate! ja isto ovako.

[meda]

E bas to, idealizirani pogledi na zivot na selu. Ja ih bome nikad nisam ni imala. Ja jednostavno mrzim bit ovisna o autu. To mi je najgore. Nisam nikad polozila vozacki, al nije to. Cak ni da imam sofera nije mi to neki izbor. Ja volim lunjati pjesice dok nesto obavljam, ne volim ic autom nigdje.

[jelena.O]

Znači nijw ovo moje

[pikula]

tenx

[Lili75]

Eh sad sam se sjetila jedne stvari koje nisam bila svjesna dok nisam došla na selo na par dana, ulična rasvjeta nije kao u gradu, često i nema svjetla na ulici pa mi to stvara jezu (nisma plašljiva majke mi moje) I ono imaš osjećaj da ti svatko može doći u kuću a da nitko ni ne primjeti pogotoo ako si na kraju sela. A ja se volim naveče šetat al onako mi je brrr...

Doći ćemo do zaključka da ni selo nije što je nekad bilo

Mi smo živjel u gradu al smo imali vikendicu kraj jednog jezera I svaki vikend smo tamo bili, al to je bilo vikendaško naselje pa sam imala skoro istu ekipu iz grada, uživali smo tamo, bilo je dosta vikendica pa nije bio mrkli mrak. Da lijepo bi bilo da I mi imamo nešto takvo pa da djeca borave više u prirodi iako se mi trudimo što više ići u prirodu.

[Trina]

Ja znam prolaziti Likom ili Zagorjem, pa zamišljati da živim u nekom od tih sela. Pa mi pada napamet, a to mi uvijek i svugdje pada napamet, što rade mame malih beba i male djece, odnosno kuda se šetaju kolicima, di idu itd..Jer moje selo ima rivu, pa s rive se spustiš na plažu kojom se možeš satima šetati. Pa kad to dosadi plaža, produžiš na drugi dio sela, drugu plažu
Ja nikad nebi mogla živiti u selendri (Pripizdini donjoj) di nema ljudi i di bi bila okružena poljima, šumom ili kilometrima livade do prvih susjeda, ubila bi se nakon kratkog vremena jer bi vrlo brzo upala u depresiju. Moje selo ima sve što mi treba, a ono što nema, imam pet minuta autom (ili 20 minuta pješke) do mog gradića. A ono što nema ni tamo, imamo nakon 20 min. vožnje do grada. I meni je to taman. Nedavno sam bila Zagrebu par dana, isusa ti boga, ja tamo nebi pet dana mogla živiti. Promet, gužva, magla, buka...aaaaaaaaa, užas

[Lili75]

Ja znam prolaziti Likom ili Zagorjem, pa zamišljati da živim u nekom od tih sela. Pa mi pada napamet, a to mi uvijek i svugdje pada napamet, što rade mame malih beba i male djece, odnosno kuda se šetaju kolicima, di idu itd..Jer moje selo ima rivu, pa s rive se spustiš na plažu kojom se možeš satima šetati. Pa kad to dosadi plaža, produžiš na drugi dio sela, drugu plažu
Ja nikad nebi mogla živiti u selendri (Pripizdini donjoj) di nema ljudi i di bi bila okružena poljima, šumom ili kilometrima livade do prvih susjeda, ubila bi se nakon kratkog vremena jer bi vrlo brzo upala u depresiju. Moje selo ima sve što mi treba, a ono što nema, imam pet minuta autom (ili 20 minuta pješke) do mog gradića. A ono što nema ni tamo, imamo nakon 20 min. vožnje do grada. I meni je to taman. Nedavno sam bila Zagrebu par dana, isusa ti boga, ja tamo nebi pet dana mogla živiti. Promet, gužva, magla, buka...aaaaaaaaa, užas

Trina samo ti ovako znaš napisat post.

Zapravo nisam ni ja daleko od tebe ne volim totalnu osamu al ne volim ni stalnu vrevu, gužvu, buku...Nema tih novaca za koje bih ja pristala živjet u centru Zagrebu.

Radila sam godinama na Trgu, svi su mi "zavidjeli" kao ajme super lokacija bla bla.. a ja sam jedva čekala da se maknem iz vreve, gužve, kroz prozor sam morala slušat ili žamor Bogovićeve ili onog lika na gitari ispod prozora što non-stop pila po jednom te istom repertorau i još uz to zavija htjela sam mu dat 15 kn da se makne i promijeni lokaciju

Ne volim zapravo nijednu krajnost, meni bi bilo idealno živjet u gradu a imat neku vikendicu u prirodi ili apartman na moru (ovo drugo još bolje)

[pulinka]

Trina

A meni u mom selu smeta baš taj osećaj da živim u Pri...Donjoj, iako realno nije tako, nimalo. Imamo i mi i dve škole, i vrtić, i aktivnosti za decu, i relativno smo dobro snabdeveni svim i svačim, pa i infrastrukutra je relativno OK.

Problem je taj osećaj izolovanosti od starosedelaca na selu, koji vidim i drugi imaju. Ono, baš sam rekla mužu, svi mi zaviruju krišom kroz prozore a malo je onih koji se udostoje prihvatiti poziv na tu čuvenu seosku kafu...

Više bih onda volela da stvarno i živim "na salašu", kako kod nas kažu, pa da bar znam da nema nikog oko mene na 20 min. peške. Ovako - ni prirode, ni društva .
(Dobro, ja malo dramim-niti sam ja toliki pustinjak, niti sam toliko bez društva, samo mi je ovo najusamljeniji period u životu, a menjala sam životne okolnosti i okruženje više puta i svugde sam stekla više bliskijih prijatelja nego ovde...).

A za decu, isto, ima aktivnosti, nije da nema, ali nema izbora- jedna osoba drži ples, uzmi ili ostavi ako ti se ne sviđa kako radi. Isto važi i za folklor, sport, itd...O čuvalici da i ne govorim.

[mašnica]

Živjela sam i odrasla u metropoli nešto više od 20 godina. Udala sam se na selo gdje sam ljetovanja i zimovanja i puuuno vikenda provodila kod bake i djeda. Sada nakon 5+ godina vidim koliko mi grad fali ali ne u punom smislu riječi. Moje selo ima i poštu i dućan (sa ne baš pristupačnim cijenama), željeznička stanica mi je 5min od kuće, djeca u školu idu školskim autobusom, a mogu i pješke 10tak min) do grada imam vlakom 25min. Neki "centar" događanja je u selu do...tamo je škola, veliki dućan, mesnica, pizzerija, autobusna stanica, općina, vrtić, škola, crkva.... Ako trebaš u "centar" ideš pješke 20 min ili autom. Da, imamo dva auta sasvim slučajno, nije da nam trebaju snašli bi se i sa jednim.

Na posao idemo u grad...vlakom je najgore zimi kada padne snijeg pa vlaka nema satima i onda kasniš ili uopće ne odeš, ako odeš na bus zbog velikog snijega i leda čest je kolaps i čep na određenim dijelovima puta jer su veliki zavoji i brda pa prijeti opasnost od proklizavanja. Ajd još nekako autom uspiješ se probiti...
Imamo i veliki stambeni prostor, vrt, voćnjak, susjede, prijatelje, kumove...neki imaju i koke, svinje, pristupačnija nam je netretirana domaća hrana, imamo i mi pekaru koja ti stane ispred kuće a i kombi s mlijekom. Nema puno djece, ali i to što ima svi su nekako zatvoreni po kućama i ljeti i zimi.

Moji još ne idu u školu, ali nekakvih aktivnosti za djecu baš i nema, tj. ima...za dečke nogomet za cure ples i to je to! Često onda odemo u grad na izložbu, u kazalište i sl. i to mi fali. Fali mi prošetati centrom grada i razgledavati izloge pogotovo u ovo vrijeme...uh nostalgija....

meda je spominjala grijanje i čuvalicu....mi natovarimo ujutro peć (grijemo se na drva) i kad dođemo popodne s posla još ima žara i grijemo dalje, a čuvalica je doslovno nemoguća misija. Masa ljudi/žena/cura je nezaposleno i kad sam intenzivno tražila nekoga za čuvanje naslušala sam se: "pa to mi je malo sati" (tražila sam na 4,5h dnevno čuvalicu), "pa ja tražim stalni posao"(traži ga već 2 godine) ili jednostavno nitko te niti ne nazove i pita o uvjetima i satnici i onda se krpaš sa susjedima i familijom kako znaš... Jesam spomenula da vrtić za dvoje plaćamo 1400kn? Drugog izbora nemamo.

Nije sve ni tako loše, imamo svoj mir, nema buke, jurnjave i strke, prirodu oko nas, ali sve više mi nedostaje grad...

[meda]

E bas to sto trina kaze, meni to fali. Neki javni prostor. To u selu nema. Mogu se ja po sumi setat, al ne svaki dan.

I jos nesto, meni je bio velik sok priviknut se na vegetaciju. U zg i opcenito kontinentalnim gradovima je vegetacija puno raznolikija nego na selu. Jer su po gradu zasadili svega i svacega sto inace ne raste u HR. Tak da u biti na selu i nema onih mirisa u proljece kad sve cvate jer nema nista ukrasno. Ako si sam ne zasadis, naravno. Mi smo kupili kucu s tisucu hvati okucnice na kojoj nije bila zasadena niti jedna ruza. 2 ljesnjaka, 2 oraha i 2 sljive. I to je to. Tu ljudi imaju vocnjak na drugom mjestu, s vinogradom ili tako nekako.

Ja sam sad u dvije krajnosti. Ili sam u llici ili na selu. Ne znam sta mi je gore ponekad.

[flopica]

ja oobžavam selo
ali ne za stalno življenje
samo kao bijeg
selo moje majke je biser
netaknuta priroda
nema spomena o ikakvoj infrastrukturi, dućanu ili liječniku
najbliže mjesto 15 km, prvi veći grad 50 km...

ali kako tamo miriše
I kakve su to boje, nešto što ne pripada ovom svijetu...

za mene je to idealan odmor
penjanje brdima, šetnje livadama, branje ljekovitog bilja
ma u svemu uživam, ljeti, s jeseni i na proljeće
za mene je to paralelni svemir I to je valjda jedino mjesto na kojem se osjećam potpuna

no, ne bih tamo živjela
zasada
ali planiram pod stare dane, svakako
no, najgora ocija je živjeti u nečemu što nit je grad nit je selo
nije swelo jer ima sva obilježja grada
al bome nije ni grad
čim ti fali prostora da dišeš
vise volim mirnoću manje sredine, no zna se dogoditi da samo poželim tumarati nepoznatim ulicama među nepoznatim ljudima
I biti slobodna
srećom imam priliku to i činiti povremeno...

pulinka, jel to tvoje selo počinje na S?

[cvijeta73]

ali planiram pod stare dane, svakako
:

uh. to nikako. meni je selo opcija (u mašti) jedino dok su djeca mala. a kad budem stara, ionako neću imati force za penjanje po brdima i livadama i sadnju rige i pomidora po vrtu.

pod stare dane zamišljam kako ćemo prodati ovaj naš stan u gradskom kvartu, koji mi trenutno savršeno odgovara, i kupim stan još bliže centru, na korzu.

da mogu pješke, pomalo, sa šćapom na sva događanja.

neću više voziti, u busu mi se neće dati gurati, lipo se doma središ i na korzo na kavu, prošećeš ako te noge služe malo molo longom, a navečer na adventski koncert na bini, dio si muvinga, okružen ljudima taman da moja djeca odsele na novi zeland recimo.

po ljeti na fjumanku, sunce, regata, muving. pjaca mi blizu, valjda ću s tim šćapom moć nosit u vrećici 15 deka inćuna i 15 deka blitve za ručak i pol kila jabuka. rješit ću se i glupih trgovačkih centara, tamo više neću zalazit. pješke i u kazalište. u kino neću u cinestar, nego samo u art kino u centru. pa opet pješke u knjižnicu po knjigu, čaša finog vina na korzu i doma, pod dekicu, čitat knjigu. eto, tako nekako ja zamišljam svoje stare dane

nedaj bože pod stare dane u neku osamu, a prestar si da možeš bilo kuda mrdnut, nit voziš nit prijevoza :D

[pulinka]

pulinka, jel to tvoje selo počinje na S?

Bahaha, sad tek vidim!
Biće da sam ga predetaljno opisala, kuku meni . Da, počinje na S. Ali sad da prestanem sa zanimljivom geografijom .

Ja volim stare gradske stanove sa mirisom memle i visokim stropom, meni su to uspomene na moju baku .
A fina mi je i kvalitetna novogradnja, udobno i toplo, funkcionalno, bez puno buke.
I jako volim gradski kulturni život, pozorišta, koncerte, biblioteke, šetanje ulicama, itd, itd.
Ali nemam želju da živim u gradu - probala i odustala, nije stan za mene ( žvaka za seljaka...). I gradski vazduh mi sve više smeta za moje alergije što sam starija.
Meni je idealno bilo mesto mog detinjstva- za pola sata si u gradu ili u šumi, zavisi na koju stranu kreneš. Ali sada je i ono urbanizovano na način koji mi nije naročito privlačan, tako da ne žalim puno što nisam tamo i ostala.

[Mima]

hahahaha točno to je i moj plan, najveća mi je želja preseliti se u što stroži centar grada.

[Angie75]

Odličan plan! Samo u centru je teže naći mali stančić za koji režije neće stajati cijelo bogatstvo....

[meda]

Odličan plan! Samo u centru je teže naći mali stančić za koji režije neće stajati cijelo bogatstvo....

Zasto mislis? Rezije ne ovise o lokaciji toliko. Problem ti je parking i cijena kvadrata.

Meni nije zelja u starosti bit u centru, kad svi pomru i nikog vise ne sreces to ti je smrt. Ja bi pod stare dane radije na selo. Ili manji grad. Ja u stvari planiram pod stare dane zivjet samo sa zenama. Gledala sam neki francuski dokumentarac o tome. To mi se cini idealno. Babe jage ili tako nesto.

[*mamica*]

Ooo, to je i moj plan, ja bih da me netko katapultira pravo u centar Zagreba, onako, blizu katedrale i da se svako jutro spustim na Dolac, prošećem Tkalčom, pa odem na kavicu u Bogovićevu, pa se spustim niz Ilicu... Eeee, to je penzija, a ne kokoši, krave i raštika u vrtlu.

[cvijeta73]

vidim, ima nas, jadna naša djeca s nama

[cvijeta73]

ma meni će bit dovoljno da lipu mladost gledam