Život na selu - prednosti i nedostaci

[mitovski]

Iz vlastitog iskustva, nitko ti ne može reći kako će ti biti dok sama ne odeš tamo.
Ja sam 2010.g nakon što sam rodila praktički otrčala u MM-ovo rodno selo na jednom otoku, uvjerena kako je to ono što želim i kako jedva čekam otići iz Zagreba, međutim nije isto maštati i stvoriti si sliku u glavi i stvarno otići i probati. Dolazila sam ja tamo vikendima i na godišnji i to čak cijeli život, međutim kad sam počela živjeti tamo shvatila sam da to i nije za mene. Ljeta su divna, ali zimeeee....
Ja stvarno volim i taj otok i to MM-ovo selo ( cca 100 ljudi) i predivno je kako su svi kao jedna velika obitelj i ima puno djece i mladih, ali meni je svejedno bilo više mana.
Selo je od većeg mjesta bilo udaljeno 7km, što i nije puno, međutim svaki dan 3-4 puta po 7km i nakupi se, a za bilo kakvu veću kupovinu trebalo je potegnuti i 40km. Benzin je bio veća stavka u budžetu, čak 2-3 puta veća nego što je sada u Zagrebu.
Meni je smetao nedostatak nekih sadržaja, mogućnosti. Smetalo me to što bi moja J. jednoga dana krenula u školu s 3-4 učenika u razredu, što nema nekih mogućnosti za izvanškolske aktivnosti, što se tisuću puta šetaš po jednom te istom mjestu.
Ono što mi je najviše smetalo, što svi o svima sve znaju, gdje si bio, s kim i po što si bio. Što svi guraju nos u tuđe poslove, raspliću priče, ogovaraju. Drugačiji je mentalitet, interesi itd.
Na kraju krajeva, shvatila sam da ja to ne mogu i vratili smo se u Zagreb, doduše ne baš iz tih razloga, ali kad smo došli u Zagreb, shvatila sam koliko mi je falio. E, sad sve ono što ja volim u Zagrebu, MM ne voli, jer je naučio drugačije.
Stvarno mislim da treba probati da bi znao adali voliš takav način života ili ne voliš.

[Zara1]

Ja stvarno volim i taj otok i to MM-ovo selo ( cca 100 ljudi) i predivno je kako su svi kao jedna velika obitelj i ima puno djece i mladih, ali meni je svejedno bilo više mana.
Selo je od većeg mjesta bilo udaljeno 7km, što i nije puno, međutim svaki dan 3-4 puta po 7km i nakupi se, a za bilo kakvu veću kupovinu trebalo je potegnuti i 40km. Benzin je bio veća stavka u budžetu, čak 2-3 puta veća nego što je sada u Zagrebu.
Meni je smetao nedostatak nekih sadržaja, mogućnosti. Smetalo me to što bi moja J. jednoga dana krenula u školu s 3-4 učenika u razredu, što nema nekih mogućnosti za izvanškolske aktivnosti, što se tisuću puta šetaš po jednom te istom mjestu.
Ono što mi je najviše smetalo, što svi o svima sve znaju, gdje si bio, s kim i po što si bio. Što svi guraju nos u tuđe poslove, raspliću priče, ogovaraju. Drugačiji je mentalitet, interesi itd.

ovo ko da sam ja pisala
mi svake godine idemo na par dana u jedno malo selo u središtu istre
mislim sve je to predivno, i priroda i čisti zrak i sve... ali nakon 2 dana ja počinjem luditi, em od dosade i nedostatka bilo kakvih događanja i sadržaja, em od susjeda koji mi doslovno gledaju u vrećice što sam kupila u trgovini i zabadaju nosu u sve
da moram tamo živjeti mislim da bi poludila i to čisto radi tih seoskih peripetija i trača