Ovako nekako i ja mislim.. eto nas u Dubravi, na ravnici, zapadao je snijeg, ralice nigdje. susjed je pokušao očistiti auto i uspio, ali se nije mogao maknuti s mjesta pa je nastavio pješke..
Da, nije ništa plus i minus.. Hvala vam svima na odgovorima, ukazale ste mi na neke stvari o kojima nisam razmišljala. Zamislila sam kako bi to sve trebalo izgledati, oblačić iznad glave je sad ipak malo splasnuo
zasad samo razgovaramo i kombiniramo, istražujemo. tek kad odemo tamo vidjeti kakva je situacija onda ćemo odlučiti..
malo sam preko interneta proučavala.. OŠ nam je jako blizu, 15 min pješke, u sklopu koje je predškola. nisam uspjela saznati ima li vrtića ili ne.. Malo je djece, ali imaju nekih aktivnosti, sportskih, zbor, mislim da čak i mažoretkinje što će mojim curama biti super..
Ono što je meni najbitnije je mir, priroda, vlastiti vrt, kompost kojeg želim napraviti,.. ima toga..
Gradsko sam dijete, ali grad nije što je nekad bio i guši me jako.. a zapravo i kad sam bila dijete više sam uživala u Požegi kod svoje bake, gdje je sve na udaljenosti od 10 minuta, gdje sam jela jabuke direkt s drveta bez da sam ih morala oprati i niz drugih stvari kojih u zg nema..
Oko tračeraja se ne zamaram, imam ga i ovdje.. čak ne od susjeda nego u vlastitoj obitelji, mogla bih napisati dobar scenarij za sapunicu..
Niti živim za druge niti oni za mene..