Tijekom svog djetinstva bila sam u selu s 50 kuca bez asfalta, telefona i ulicne rasvjete, do malog mjesta s ambulantom i skolom preko manjeg grada s bolnicom, srednjim skolama, do velegrada. Prosla sam zivot u kucici, kucerini i stancicu i velikom stanu. Malo selo je bilo idilicno s potokom ali sve drugo jako nezgodno. Pjesacila sam u skolu 45 min kroz sumu. Uzivala jesam ali zato jer je to bilo privremeno (rat) no kad usporedim sa zivotom u manjem gradu, uvijek bih u manji grad. Preseljenje u malo mjesto je bio minus jer sam morala putovati u manji grad u skolu busom sto je uzimalo bar 2 sata od dana. Velegrad je oduzeo mir i dodao guzve ali to je valjda jedina mana. Ne moram se brinuti imam li drva za ogrijev, sve mi je na 10-15 min hoda iako ne zivim u centru, strateski sam savrseno udaljena od posla i svega sto mi treba, a stan... Stan je savrsen i rekla bih da je savrseniji sto je manji (manje prasine, nize rezije, obitelj vise na okupu...).