Mi ne znamo jesu li roditelji donijeli lošu odluku, al kufrija, ako je zbilja prekinuo školovanje, definitivno je. Uz razumijevanje da mu se ne sviđa nova sredina i da u gradu ima veći izbor društva. Ako je zbilja prekinuo školu, onda se odrekao i odlazaka među neke druge ljude i sam se bacio u izolaciju. Zato se i meni ovo čini kao trolanje. Možda nekoga tko razmišlja o tome, kome se zbilja dogodilo da se preselio.

Ima opcija - ako mu je teško čekati bus 2 sata, može sjesti u knjižnicu i napisati zadaću za to vrijeme ili ponoviti gradivo od tog dana. Ako će radije iskoristiti to vrijeme dok je još u gradu, ima valjda nekoga s kim može porazgovarati o prednostima novog Fordovog benzinskog motora ili najnovijem filmu braće Cohen. Ne mora pri tome sjediti u kafiću, nek se sjedne u botanički vrt na klupu. A kad dođe doma nek piše zadaće i čita lektiru. Ja sam jedno vrijeme vlakom putovala sat vremena na posao (i to volonterski!), plus hodanje do stanice i sa stanice još 30 minuta u jednom smjeru, znači svaki dan sam 3 sata putovala i 9 sati radila umnno i fizički naporan posao. Nikad nisam više knjiga pročitala nego tada. Toliko su me ponijele da sam i po izlasku iz vlaka još po cesti čitala knjige.