Radi se o svekrvi. Ima 90g, prije tri tjedna je pala i slomila kuk te je prije 19 dana operirana i ugrađen joj je gamma čavao u kuk. Dva tjedna je kod mene. Nemre hodati. Nema snage. Leži non stop. Ima pelene jer nemre na wc. Svaki dan ju pokušavamo dizati i ona sjedne u krevetu, ali sve drugo ne dolazi u obzir.
Fizioterapeut dolazi tek u četvrtak, a danas je bila terenska sestra i izmjerila visok tlak 180/80 i šećer od čak 21,3. Prije operacije se sveki nije baš često kontrolirala, ali kaže da na zadnjoj kontroli KKS je šećer bio 6 i sve drugo ok. To je od prije tri mjeseca. U bolnici je imala šećer 15 i zato sam ja danas i zamolila sestru da joj provjeri šećer. Rezultat nas je zaprepastio. Previše je to. Dogovorile smo se da će doći opet sutra ujutro i izmjeriti svekrvi šećer natašte jer je danas jela 4 sata prije mjerenja.
Molim da napišete iskustva i s ovako visokim šećerom i s oporavkom nakon loma kuka. Ne znam što da radim. Nitko ništa ne govori. Za sve se krvavo borim. Padam s nogu od umora i brige. Ja svekrvu prevrčem s boka na bok dok ju prematam i perem, ali bojim se da ju ne ozlijedim prilikom manipulacije, Ipak je to sve još jako friško. Tek jučer joj je doktor izvadio konce, a na moje pitanje kako i šta dalje samo sliježe ramenima. Na nogu ne smije stati, Ima hodalicu, ali ona nema snage skakati na zdravoj nozi. To je neizvedivo.
Imam osjećaj da je svima svejedno pošto je visoka dob u pitanju. Jedino mi je terenska sestra od pomoći, a i to valjda zato jer se privatno znamo.
Iz bolnice su sveki poslali doma s takvim groznim ranama koje sam na sreću uspjela sanirati, ali kako je to izgledalo...užas živi.
Bojim se da ne zalegne, da ne dobije dekubitus. Za sada je ok. Mažem ju i ima super madrac, ali svejedno. Ako će duže ležati, rane joj ne ginu. Osobito zbog šećera. To me baš prepalo i bojim se da dodatno komplicira ionako lošu situaciju.
Silno sam bila ponosna na svekrvu, na njene godine i samostalnost. Prije pada, dakle do prije tri tjedna je živjela sama i svaki dan išla na plac, u crkvu i potpuno samostalno se brinula o sebi.
Sada, na žalost kao da je svima višak i smetnja. Iz bolnice su je doslovno izbacili. Nabili joj pelenu i utrpali u hitnu i vozi. Ni riječi o rehabilitaciji, pomagalima, šećeru, terapiji protiv tromboze. Ništa. Apsolutno ništa. Ali su napisali u otpusnom pismu da ona HODAa nitko živ ju nije iz kreveta ni pokušao dići.
Ma joj.
Molim Vas pomozite mi savjetom. Što mi je činiti.