Ne znam di pocet...

[zbunjenitata]

Pozdrav svima, naime htio bi vidjet dal je netko imao slicne probleme, ako i je kako ih je rjesio,jer vec svi smo na rubu zivaca (malu cu sterat psihologu jer vise nemozemo).

Dakle N. ima 3 god. i 8 mjeseci, znam da djeca imaju shizeve i ispade i svasta al ja vise ne znam kaj napravit, baka njezina (moja mama) mi vec rekla - mala je spremna za psihologa,nazalost sve se vise slazem sa njom.
Naime radi problem od svega,al od SVEGA,kolko god banalno bilo njoj ce to bit razlog za cendranje od bar 3-5 minuta. U kuci nas zivi 6 (velka kuca ima se prostora,vrt,dvoriste) u zadnjih par mjeseci je postalo tako da smo svi presretni da ode u vrtic (sad je bila doma 10 dana radi bolesti,svi smo molili boga da cim prije ozdravi da ode u vrtic).
Mazena pazena (pogotovo od strane dede i bake) mozda i malo previse po mom,ali mene su odgojili pa ono...
Uglavnom uvjek je htjela puno paznje koju je i dobila,al nikad dosta. U pocetku vrtica bilo je problema ( nije se igrala bas narocito,sjedila u kutu sa medom,nije htjela sama jest,tete ju morale hranit,ono asocijalna ako se moze rec za djete od 2 god.) a sad mila majka,glavna u svojoj grupi,posprema igracke,teta nesta "naredi" cjeloj grupi tipa spremanje igracki sad ce rucak,ona trci okolo i kori ostale klince da idu jest i da moraju pospremit - ono mali zandar ajmo rec. Uglavnom totalna suprotnost od ono prve godine vrtica,igra se sa ostalima (ima "decka" - ono vrticke ljubavi) jede sama, "mali zandar", mudruje ostalim klincima,dobro je poznata u ostalim grupama,skoro pa ju cjeli vrtic (od zaposlenih) zna.
E sad to je ponasanje u vrticu,ja znam da ima vrticko ponasanje i doma ponasanje,ali ono negdje andjeo a drugdje crni sotona, blago receno WTF?!?!
Doma se nece sama igrat,za sve zivo joj treba pomoc, AL ZA SVE!
Znam da klinci pogotovo u tim godinama oce paznje,al ajmo ne prejerivat ona treba vise paznje od cjelog odjela novorodjenih beba.
Oces mi pomoc da slozim puzzle,oces mi pomoc da bojim sa flomicima,oces mi pomoc da farbam sa vodenim bojicama,oces mi pomoc da napravimo dvorac/kucu/stalu?/kulu/most (od velkih legica).
U cjeloj toj silnoj pomoci na kraju se mi igramo a ona sa strane ono kao nes se igra ustvari se dosadjuje ali ne zeli se sama igrat. To me najvise izludi,em me izmaltretira sa svojim shizevima ( o tome malo nize u tekstu kasnije) onda me ubi u pojam sa svojom dosadom (njoj je dosadno,ali nema teoretske sanse da uzme nes i pocne se igrat sama) pa se kao idemo igrat zajedno,na kraju se ja igram a ona zuji sa strane jer eto njoj je to "igra".
Sad prije Bozica ovog sam otkomentirao da mene pitaju kaj da joj kupe za pod bor,da bum se tak i tak ja i ostali igrali vise neg ona,pa da se dogovorimo kaj bumo si mi kupili za igranje.
Znaci vrtic igranje/druzenje sve 5, doma/parkic -5. Mala je ili glumica ili s******* do daske,pardon na jeziku,al se moram nekom izjadat ( nema smisla frendovima koji nemaju djecu, nit mi se da o takvim stvarima pricat sa ljudima koji ce mi ic odgovarat logikom "odraslih",nemres ti njima objasnit da je to djete koje ima svoju neku briju).
Dakle igra doma 0 bodova, klopa u vrticu sve kaj joj se da (veli teta da tu i tam joj malo "pomognu" oko jela kad vide da joj bas nejde) ali znaci kaj joj se stavi na stol,ona to pojede.
Pitam ju ja jednom iz zezancije da zasto doma nece tako jest,ona mi odgovorila da je to ipak vrtic, a doma je doma. Di sam ostao lagano pafff.
Sad ovih 10 dana kaj je bila doma radi bubanosti jela je samo pohano od piletine i pomfrit,baka joj je uspjela uvalit koju zlicu cuspajza,al ono u 10 dana to je fakat kita labudova u usporedbi sa vrticem.Jogurt doma? Bitka na neretvi je goli k.... naspram toga kaj moras napravit da pojede pol jogurta doma, a u vrticu je znala od ostalih uzimat (kak sam cuo) ak oni nisu htjeli.
E sad ajmo na zabavni dio,ovo je bio samo preludij glavnoj predstavi.
Znam da djeca imaju histerice ispade, napdaje bijesa,isprobavaju kolko mogu daleko otic,glume itd... al ova moja onda zasluzuje dozivotnu zalihu Oscara.
Prije ak nije bilo po njezinom odma u histericni plac (koji je ujedno baka uvjek rjesavala sa gugutanjem i tepanjem i takvim stvarima,ja sam reko bolje nek mi se sad dere,pa nek skuzi da to ne djeluje,al naravno proglasen sam primitvnom seljacinom,kretenom koji nema nimalo osjecaja i takve druge ljepe stvari).
Sad se istina i bog ne dere bas na svaku glupost,ali na svaku drugu ili trecu obavezno cendra. Mozda sam ja premalo gugutao...
Priznajem klepil sam je po guzi 2-3 puta (suzdrzavam se od toga,al stvarno kaj bi joj trebao aplauz dat kad mi zeme noz sa stola i pocne bezat po stanu - noz za mazanje putra i tih stvari ali svejedno).
Nisam bas najpononosniji na taj dio sebe,ali po meni bolje nalemat jednom nego u bolnici objasnjavat da eto mala mora tjerat inat i uvjek radit kontra (znam da svi klinci to rade,al stvarno kad zasluzi zasluzi - jednom mi je htjela pobjec na cestu,JEDNOM i nikad vise, ak si ugrozi zivot a nije toga svjesna - naravno da nije kad je djete - bolje da joj dam do znanja da TO VISE NIKAD NIJE NAPRAVILA sa bum po guzi,nego da idem djetetu od 2 godina objasnjavat kaj ce se desit ak ju pokupi auto nedaj boze, ko da ce me svatit ista uostalom).
E da histerija i cendranje...
Sad se sve uglavnom svodi na cendranje oko glupost i banalnosti. Npr. ima neku fiksaciju na ruke (pretpostavljam da joj to mama njezina nes nafilala u glavu) ruke moraju bit savrseno ciste,ak joj se malo zaznoji pa budu ljepljive, odma u plac i peri ruke peri ruke. Piskenje je posebna situacija. Imamo malu zutu tutu u koju i dalje piski i kaki (imamo onaj nastavak za WC, sam kaj nece na njega), e sad valjda ode 20 puta dnevno na tu tutu, ono pusti 3 kapi i kao piskila sam. Maknes tutu odma u plac...
Probali smo ono tutu bas maknut al dobili takav shiz da sam odustao nakon 15 minuta histericnog vristanja (al takvog vristanja da ono susjedi vec na prozor pa gledaju ko se to dere itd...)
Dakle sve sta joj se makne a nebi smjelo po njezinom odma u dramu (ne bas uvjek u cistu histeriju al u plac definitivno).
Doslo je do toga u vezi nekih banalnih situacija (nemogu se sad tocno sjetit koje, al ono fakat takva banalnost da nisam ni razlog zapamtio) da ju je uhvatio takav shiz (ja sam sam cekao da pocne vrtiti glavom ko Linda Blair u Egzorcistu) ono sa glavom po podu,mase ljevo desno ko da nije njezina glava,plac suze, nemres ju smirit,podignes ju u narucje ova jos jace,i pritom se jos jace pocne bacat i SPUSTI ME DOLJE,SPUSTI ME DOLJE (stavis ju nazad na pod,i ona nastavi dalje). Par puta sam (bar po mojem vidjenju dogadjaja) ju doslovno gledao kako sama sebe baca u frenzy (ne znam kak drukcije to opisat - znaci ono krene cendrat i sama sebe nabrijava do tog stadija kad ju nemres smirit).To je prije znalo trajat po 10 minuta,onda se smiri,i NASTAVI DALJE KO DA NIS NIJE BILO,pocne se smijat i "igrat" ko da se prije par minuta nis nije desilo. Svi joj kazemo to nije ljepo od tebe,ona veli znam, al i dalje sam ceka priliku (bar meni tak izgleda). E sad znam da klinci imaju faze,al ovak nekaj jos nisam cul ni vidjel.
Pardon ljudi na poduzem postu,zaigrao sam se sa pisanjem,al citam forum ovdje i opcentio po netu i moram priznat dosta ste sturi sa informacijama.

Uglavnom jel ima neko ovakva iskustva?

[Zrina]

Imamo iskustva...isto godište...ista situacija (bila) sa dedama i bakama.
Kod nas se prelomilo kad smo postavili čvrste granice i ignorirali par "epizoda" vriske i histerije te uklonili bake/dede iz jednadžbe kod rješavanja incidenata.

[winnerica]

Zbunjeni kaže: " ...pretpostavljam da joj to mama njezina nes nafilala u glavu ..." - imam pitanje: ti i njena mama ne živite s njom skupa, tj. ne odgajate zajedno dijete? Možda u tom grmu leži zec...
A ovo sve drugo napisano (osim onog tvog "po guzi!!! i da se ponaša doma ko sotona") ti je zapravo normalno za dijete te dobi. Djeca isprobavaju svoje granice; vidim da su joj tete u vrtiću fino pojasnile gdje su njene granice i zna se o.k. tamo ponašati, a doma se izmaklo kontroli možda i zato jer je previše ljudi oko nje (baka i deda npr.).

[Superman]

Sad ću ja, u maniri dr. Juula, upitati, za početak:
1) jeste li u braku s majkom djevojčice?
2) kakav je odnos vas i majke djevojčice?
3) kakva je, općenito, atmosfera u vašem domu?
4) ima li u obitelji još djece?

[Anemona]

Ono što je mene ubolo u oko je da s jedne strane očekuješ od nje da bude razumna i "odrasla", da se igra sama, jede sama, kuži zašto treba jesti povrće,..., a s druge strane misliš da je u glavi "mala", jer smatraš da nije dorasla objašnjavanju, nego je treba lupiti po guzi.

Postavi jesne granice i puno se bavi djetetom, pričaj, objašnjavaj, pa onda još 100 puta pričaj i objašnjavaj, prihvati da je normalno da dijete te dobi traži igranje s odraslom osobom,...

[baklava]

prvo da ti kažem to za pranje ruku- to sam snimila kod večine djece u svom okruženju i nije to ništa čudno obzirom da ih stalno svi odrasli opominju u vezi tog, pa djeca onda počnu pretjerivat. ma baš masu djece znam da je sa tim otišlo malo u ekstrem.
e sad za ove napade... imam sina, i imao je baš slično ponašanje u toj dobi; čim nešto nije kako on želi- baci se na pod, počne udarat rukama i nogama, valjat se i derat, pljuvat po sebi... ma riječima uopće ne možeš dočarat kako to izgleda. al ja sam u startu odlučila kako ću reagirat, odnosno da neću reagirat. najbitnije je strpljenje i dosljednost. istrpila sam oko 3 mjeseca tih njegovih ispada koji su zatim zauvijek nestali. ragiranje je bilo na način da malog jednostavno pustim da se ispuca, eventualno ga prenesem na drugo mjesto ako postoji mogućnost da se ozlijedi od stol il tako nešto. sječam se jedne prilike je tako reagirao dok smo bili u gostima, pa sam ga iznijela vani jer je u kući bilo krcato. mali se uvalio u cviječnjak, valjao po zemlji, pljuvao po sebi, lupao rukama i nogama oko sebe, ma nema šta nije radio... a sve susjede su izašle van i gledale u "jadno" dijete i njegovu zločestu mamu koja samo sjedi pored njega i čeka. u biti je najteže bilo izdržat baš to- reagiranje okoline. samo se uvijek sjeti- ne žive oni sa sotonom

[Sirius Black]

Totalno si moju stariju curu opisal, ona ima sad 5 godina pa je podnošljivija.

Uglavnom, isto je mažena i pažena i zapravo je po karakteru jako dobra, brižna, pažljiva, ne tuče nikog, pazi seku, jako suosjećajna i emotivna. Prilično je razumna za svoju dob, nikad pred njom nismo skrivali ni lijekove ni noževe, zna što je za nju opasno i što se ne smije.

Ali ima faze kad je totalno derište. I to uglavnom kad su baka i deda u pitanju (moji starci). Npr. kad doma radi neku glupost, i muž ili ja malo viknemo na nju, uopće ju to previše ne dira a kod bake se rastuli i onda ispada kaj stalno vičemo na dijete, pa ju baka tješi, a ona zna to jako dobro iskoristiti.

Nenormalno je koliko je u stanju glumatati kad nešto hoće. U dobi u kojoj je tvoja sam joj jednom rekla nek se manke od kompjutera, da može odigrati igricu samo jednom a onda je ručak. Ona na to odgovori: e neću jednom, nego 10 puta. Kad sam joj sve ugasila toliko je urlala i zapomagala da bi netko pomislio da ju maltretiramo. Kad je skužila na nema efekta, došla je na ručak .Pitam ju zakaj je tak tulila, veli ona totalno kulerski: "pa kaj, htjela sam kompjuter". "I mislila si da buš ga tak dobila?" "pa, daaaaaa". I dalje se smije i igra ko da ništ nije bilo. Ono u stilu, idem tuliti pa ako prođe, prođe.

Mogu tak kad smo same doma i kad je druga baka, kojoj ne može prodavati takve fore. Ali kad smo kod mojih ona zna da ju ne bum ostavila da se dere jer baka i deda odmah dotrče pa tam izmišlja svašta.

Zaigra se sa sekom, kad ima inspiracije za neku igru, ali dosta često zahtijeva da se netko s njom igra. Neprestano traži neku aktivnost i puno mi je lakše kad je u vrtiću jer inače sto put na dan veli "ajde, mama, idemo crtati/šivati/slagati kocke/puzzle/ igrati se škole/učiti svirati/lijepiti kolaž itd" a ako ima 10 minuta pauze između aktivnosti počne cendravo "meni je dosadnoooooo". Zapravo je najsretnija kad ima neki konkretan posao pa joj dam i krpu da briše prašinu, kod bake na selu obožava kopati, grabljati, zalijevati cvijeće, glavno da u nečem sudjeluje i bitno da se dobro umori. Duge šetnje i intenzivnija fizička aktivnost isto pomažu da se oslobodi nervoze.

U vrtiću se ponaša uzorno i sve radi što kažu tete jer se jako voli iskazati i biti pohvaljena. Tete jasno pokazuju granice, kao što je netko napisao, ali tete s djetetom nemaju nikakav emotivan odnos. Npr. moja cura lakše poštuje granice osobe s kojom je na distanci , i koje se donekle i boji.
Npr. s jednom bakom je pristojnija i kod nje doma se super lijepo i pristojno ponaša, poštuje čvrsto postavljene granice, dok s drugom bakom zna biti derište, ali ima topliji i emotivniji odnos, više se mazi i rekla bih da ju više voli.

[Moover]

Moje skromno mišljenje je kako nije problem u djetetu...

[cvijeta73]

Uglavnom jel ima neko ovakva iskustva?

ooo, da
nasmijala sam se par puta na cijeli tvoj tekst, pronašla se još više puta u njemu. sve u svemu, simpa mi zvuči, i usprkos možda i teškim riječima, vidi se koliko obožavaš tu vašu curicu. a i ja je već obožavam, samo preko teksta.
a i mm je u više navrata tijekom našeg 11-godišnjeg roditeljskog staža, zazivao psihologe.

cure će već dati savjete o postavljanju granica, ne bi bilo loše da pročitaš juula.
al, to ti je taj period, kako ono kažu - terrible two. imate doma pametnu curu, zna što hoće i zna kako to od vas dobiti.

Par puta sam (bar po mojem vidjenju dogadjaja) ju doslovno gledao kako sama sebe baca u frenzy (ne znam kak drukcije to opisat - znaci ono krene cendrat i sama sebe nabrijava do tog stadija kad ju nemres smirit)

ovo je po meni točan opis tantruma kod neke djece. kod moje, oboje, sigurno. samo imaj na umu da ona u tom momentu - ne uživa. teško joj je. nabrijala sama sebe ili ne. loše joj je kad je tako uznemirena. i tu ti moraš nekako uspjeti sebe skulirati. kad se desi. a pokušati preduhriti da se ne desi. no, kako god - desiti će se još puno puno puta, to je sigurno.

enivej, probaj sad napisati isto ovako dugačak tekst, al samo s lijepim stvarima vezanima uz malenu.
koliko vas veseli, nasmijava, koliko vam pruža radosti i veselja.
vidjet ćeš da djeluje terapeutski.
ne treba njima psiholog, nego - nama

[mija]

Slažem se sa Zrinom, mada su i Supermanove pitanja na mjestu. Sve u svemu puuuuno priče, još više strpljenja a i svako djete je osoba za sebe. Imam dvije kćeri, jednako ih odgajam, a potpuno drugačije reagirajui vrlo su različite u svim aspektima... Naravno ova mlađa kojoj je 4, je pravo malo čudovište dok je ova starija bila djete za poželjeti kad je bila 4. zato je ona sad u pubertetu pa ima svoje šize..

Imamo iskustva...isto godište...ista situacija (bila) sa dedama i bakama.
Kod nas se prelomilo kad smo postavili čvrste granice i ignorirali par "epizoda" vriske i histerije te uklonili bake/dede iz jednadžbe kod rješavanja incidenata.

[Peterlin]

Moje skromno mišljenje je kako nije problem u djetetu...

Ja bih se dobrim dijelom s ovim složila - trebalo bi porazgovarati s ukućanima i dogovoriti što se smatra neprihvatljivim ponašanjem (samo bitno, npr. udaranje, urlanje i bacanje na pod). Kod nas je pomoglo, ali smo prije toga imali obradu jedne bake, druge bake i dede, tako da imamo svi isti stav prema neprihvatljivom ponašanju.

Još nešto - bitno je ŠTO PRIJE reagirati i zaustaviti proces nabrijavanja prije nego je eskaliralo. Jednostavno kažeš STOP/DOSTA! i gotovo... ali treba proći 2-3 tjedna natezanja dok ne nauči poslušati. Sretno!

[kavofob]

Prijavljujem još jednu skoro identičnu, stara 3g. i 3mj.

Meni je puno pomoglo da shvatim da su njene šize rezultat toga što se ne zna nositi sa svojim emocijama pa umjesto da se ljutim, suosjećam. Još uvijek me ponekad zna izbaciti iz takta, ali napredujemo, oboje

[zbunjenitata]

1) nismo u braku,izvanbracna zajednica (jednostavno se ja ne zelim zenit,crkva i to,ne prihvacam ta neka mjerila)
2) odnos nije najbolji (razilazimo se zbog 100 stvari kaj je nepovezano sa malom, ali ocigledno utjece na nju)
3) atmosfera je kakva moze bit u danasnje vrijeme, u doba "krize i recesije" manjka para viska racuna,jos sam otkaz dobio prije 2 mjeseca,nije bajno,trudimo se sakrit ajmo rec od male neke stvari,sam kaj kuzi ona,ni djete glupo, trudimo se imat atmosferu ajmo rec "normalne" obitelji (al nek mi neko definira danas sta je normalno),tak da ono pretpostavljao sam da je sve to uzrocno posljedicno povezano,al morao sam pitat dal sam ja jedini ili nas ima jos ( moji starci,"zena" mala ja, sestra sa svojim muzem i bebom (3 mjeseca) u prizemlju, a mi na prvom katu

[Sirius Black]

Moje skromno mišljenje je kako nije problem u djetetu...

Ma, nije problem u nikome. Ja bih rekla da je dijete najnormalnije, da joj ne treba psiholog, živahna je i temperamenta, vrlo vjerojatno i natprosječno inteligentna. Radi sve što može da dobije što hoće i često joj to uspijeva. Nema čvrste granice, pa nije sigurna kad što može, isprobava koliko ide. Iskreno meni ih je isto teško postaviti jer puno stvari ovise o raspoloženju i nitko nije robot da stalno isto reagira na istu stvar i da se strogo drži pravila.

Kao što sam napisala, moje dijete je isto takvo. Na neki način mi je drago da je takva, da je uporna i tvrdoglava i da se bori kad nešto hoće. Iako bi svi skupa puno skladnije funkcionirali i bilo bi puno manje sukoba s djetetom koje je mirnije, poslušnije i pasivnije. Ili kad bih ja bila mama koja je odlučnija, stroža i nepopustljiva. Ili bar dosljedna (ali to mi se tak ne da, u ničem nikad u životu nisam bila dosljedna).

Slažem se sa cvijetom da bi trebao napisati i sve pozitivne stvari, vidjet ćeš da će ih biti sigurno više.

[Sumskovoce]

Ajme što me čeka

[rafi&gabi]

da,i mi smo kod mog cetverogodisnjaka morali sjest sa bakom i dedom i reci im sto nikako nesmiju dozvolit i toga se pridržavat.nije to samo:pusti,to je faza proći ce ga.sada treba reagirati i nedozvolit da prede u gore.moj sin je inace jako dobar i u vrtiću i doma i ima dane kada bas koristi priliku da dobije sto zeli.bitno je ostat hladne glave i ne reagirat na vrištanje nego uz punooo truda pokusat objasnit da je ne NE.ako to ne prolazi mi ga za kaznu pošaljemo u drugu sobu pa nek se tamo isplace i vrati kad se smiri da mirno razgovaramo,naravno nece iz prve upalit al s vremenom nas kada vidi da ga saljemo u sobu shvati da nema sanse da ce bit tak kak je on zamislio,odmah se smiri,i kaze da ce bit dobar jer mu se vise neda ic u sobu.al vjerujte stvarno je trebalo jako puno truda,a najvise zivaca.kod bake i dede jos ima popustanja,al i sami vide kako je bolje postavit se,i rec stop nego pustit da samo prode.samo puno price i objasnjavanja.nisu vise bas toliko mali,kuze oni i previse.

[Beti3]

Ajme što me čeka

Pa puta dva odjednom!

Iako, vjeruj mi, to nije ništa prema onome što donosi pubertet. Samo cool, sve to ide u rok službe. I svatko tko kaže da nema nikakvih problema sa "šizom" kod djece, baš i ne govori istinu.

Proći će. No, otvaraču teme preporučam da stvarno postavi granice. Ja sam jako slaba u tom postavljanju, ali vidim i čujem da su sigurniji u sebe kad znaju da će roditelji reći kad je dosta. A svakom djetetu ih treba drugačije postaviti, jer svako dijete je drugačije.

Tko je rekao da je lako biti roditelj? Možda samo onaj tko to nije...

[kaina]

moj mali miš je isto imal šize i to tipa ako ne dobije isti tren ono kaj hoće baca se na pod, urla vrišti i drami.Prorijedili smoposjete baki kod koje je bila na čuvanju jer je baka imala stav- ona je takva i moraš popustit. Ja sam prestala radit da bi mogla bit s njom i dovest ju na pravi put i mogu reći da super napredujemo... Jasne, ali jasne granice se moraju postavit za sve koji provode više vremena s djetetom.

[Sumskovoce]

Pa puta dva odjednom!

... jer svako dijete je drugačije.

Tko je rekao da je lako biti roditelj? Možda samo onaj tko to nije...

Betty - you made a point.
Svako je dijete drukčije.
Makar, kad se sjetim nećaka i nećakinje, koji su divna i pametna djeca, brat i šogorica ih sjajno odgajaju, pa su ipak imali povremene tantrume. Povremene za mene, jer smo se viđali samo vikendom. Samo moja šogi zna koliko su ti tantrumi česti bili...

[mija]

Bravo Beti!!Imaju sto fora i točno znaju što i kako i do koje granice kod koga(bake, dide, ujne i dr)... mi nemožemo shvatiti da su oni mali ljudi ali toliko mudri da ostanemo šokirani kad nešto izvedu. Ponekad se svi zapitamo i posumljamo u svoje metode odgoja, bitno je da dajemo sve od sebe jer nitko ih ne voli više od nas. naravno granica MORA POSTOJATI i to sada dok im je tek 4 jer poslije se to može razviti do neslućenih visina. Moja starija,dogovorili se da može staviti koji pramenčić (14 god), ja razgovarala sa frizerkom telefonom... L došla kući ja pala u nesvjest (srećom jedan pramen pa se moglo neprijetno ošišati), a MM dobio napadaj ludila.. Probaju pa APP, L se naravno odmah ujutro išla ošišati... Mi starci konzerve, naravno.. Kaže kad napuni 18 će se tetorvirati, piercing i ostale blagodati današnjeg doba. Ma nema problema maco, samo ne u mojoj kući...

[anabeg]

ja sam mišljenja da je najmanje problem u djetetu..moja je isto imala takve faze,ne baš identično takve,ali nekoliko situacija koje opisuješ smo prošli..nekad bi joj odgovarala utjeha kad bi je nešto naljutilo,rastužilo,nekad je još više histerizirala na to da je pokušam utješiti,nekad bi palilo ignoriranje na to da ona vrišti,nekad ne..i tako..proći će i to...mislim da se problem krije u tome,što dijete od svakog od vas pojedinačno:tata,mama,dido,baka itd ima drukčije postavljene granice ili ih uopće nema..npr. ako baka nešto tolerira,a ta ista stvar kod tebe ne prolazi,dijete ostaje zbunjeno i pokušava to "izgurati" jer ako je prošlo kod bake,zašto nebi i kod tebe...pokušajte biti dosljedni svi zajedno(vi stariji),sjednite najprije svi vi skupa za stol i odlučite kako ćete se ponašati u određenim situacija..znam da ne postoji pravilo i da ne možeš znati kako ćeš baš svakoj situaciji pristupiti,ali neke konkretne stvari probajte dogovoriti međusobno..npr.ako je vrijeme ručka svi sjedaju za stol i jedu,nema igre,nema trčanja sa tanjurom po boravku,po dvorištu da bi nešto pojela i tako neka rade i baka i mama i dida,bez obzira bio ti doma ili ne...

[čokolada]

sve je već napisano.

- činjenica da su baka i deda u blizini NE pomaže situaciji. svi moraju puhati u isti rog na isti način.
- odrediti granice koje se ne smiju prelaziti i SVI se ČVRSTO držati toga, a ne da netko ulijeće i spašava jadno dijete od nadležnog "mučitelja".

inače obje stavke su jako teško izvedive jer su i uloge (roditelji - baka, deda) različite: bake obožavaju spasiti dijete, a mame ne podnose ako baka vrti film suprotan od njenog.

- netko mora preuzeti ulogu babaroge i kontrolora ukućana na puno radno vrijeme
- atmosfera i kućna svakodnevnica ne smije biti živčana ili puna "usputnih" međusobnih trzavica (djeca, jelte, uče primjerom)
- roditelji su glavni i odgovorni i ne smiju se bojati ući u sukob s djetetom, moraju ostati uvijek hladne glave pa taman potomak lupao glavom u zid
- razgovor s (dobrim) psihologom uvijek pomogne jer osvijesti vlastite pogreške i radnje koje radimo u najboljoj namjeri (a možda se pokaže da i dijete ima neki problem pa mu se može i pomoći)

[Trina]

Moja starija kćer je bila nešto slično tvom djetetu, iako, ona u vrtiću i školi nikad nije bila šefica nego savršeno dijete-socijalno, zanimljivo, pametno..same pohvale su frcale. Kući je bila terorist, osjećali smo se grozno, stalno smo se preispitivali, tražili pogreške u nama. Ja sad ne mogu reći da sam shvatila u čemu je bio problem ali mislim da problema uopće nije bilo. Ona je bila jednostavno takva-karakterno jaka, žestoka, znala je oduvijek što želi, bila jako samostalna (ona nije tražila da se itko s njom igra, dapače, htjela je svoj mir)..da ne duljim..danas je to desetogodišnjakinja za poželjeti. Mlada curka sa stavom i karakterom. Ona zna što želi ali način na koji to postiže je genijalan, ona mene oduševljava svakim svojim pokretom, potezom..sve ono što me izluđivalo kad je bila mala, sad je postala poželjna osobina. samo što se ona tada (a ni mi) nije znala nositi sa svojim jakim stavovima, a s vremenom je naučila.

Znam da ti ovo ne znači previše jer ti se to čini miljama daleko ali važno je da budeš smiren i da ona ne vidi da imaš potajnu želju da lupaš glavom o tvrde predmete ili da se upucaš od muke. ostani dosljedan i miran. Kad sam ja to naučila, postalo mi je za 90 % lakše. Znači, kad je uhvati ludilo, onda joj mirno reci, kontroliraj se, da ne želiš da viče, vrišti i urla, da ti ne prihvaćaš takav način razgovora i nek ode u sobu/neku drugu prostoriju, tamo se ispuše (pusti je nek tamo viče i radi što je volja) i nek se vrati kad se smiri. Mi smo znali po nekoliko takvih trenutaka dnevno imati i preživili smo.

nadalje, ako si razvede, odnosno ti i njena mater ne živiti skupa, onda dijete traži pažnju i nekakvu potvrdu da vam je važno, pokazuje vam da je ljuta, da joj to ne odgovara. Pokušaj razgovarati s njenom mamom, na bilo kakav način doći do nekog rješenja, nečega, bilo čega, da curici ustvari pokažete da on nije kriva za ništa i da tvoj i ženin odnos nema veze s njom-da je ona voljena s obje strane. Ja se nebi ustručavala otići kod psihologa zbog razvoda jer znam koliko to traumatično zna biti za djecu, iako možda većina roditelja ne želi prihvatiti odgovornost i činjenicu da to zapravo je tako.

[Blekonja]

evo u nas jedne konkretne situacije, baš jutros ona 2 god....stoji sa nonom i tatom, a ja sam negdje po kući i spremaju se da će u none na gornji kat i naravno vani je hladno,treba obući jaknu, e ona je baš zamislila da to bude neka tanja i neodgovarajuća za to vrijeme, ja i mm smo odmah reagirali "M. deblja jaketa i gotovo",a nona će na to "eh da imaš samo jednu jaknu, ne bi bilo problema" vjerojatno jer se ne može postaviti kao što smo se mi postavili u tom trenutku na što joj je moj muž rekao nevažno je koliko ima jaketa, ako ti smatraš da ona mora obući deblju onda to tako i napravi bez obzira na njen šiz!!

samo da ne ispadne da sam ja uvijek ovako dosljedna..... eh nisam, ja sam poprilično popustljiva i teško postavljam granice i nažalost više puta sam se uhvatila da i ja šiznem na njen šiz, ali evo pokušavam iz dana u dan ovo što je i trina napisala smiriti se i ne dati joj do znanja da me to njeno ponašanje izluđuje i tješim se kad to naučim da će nam svima biti lakše..


mm je genijalan u tome, smiren, razgovara, objašnjava ima više strpljenja, učim polako od njega

[rossa]

Bravo Beti!!Imaju sto fora i točno znaju što i kako i do koje granice kod koga(bake, dide, ujne i dr)... mi nemožemo shvatiti da su oni mali ljudi ali toliko mudri da ostanemo šokirani kad nešto izvedu. Ponekad se svi zapitamo i posumljamo u svoje metode odgoja, bitno je da dajemo sve od sebe jer nitko ih ne voli više od nas. naravno granica MORA POSTOJATI i to sada dok im je tek 4 jer poslije se to može razviti do neslućenih visina. Moja starija,dogovorili se da može staviti koji pramenčić (14 god), ja razgovarala sa frizerkom telefonom... L došla kući ja pala u nesvjest (srećom jedan pramen pa se moglo neprijetno ošišati), a MM dobio napadaj ludila.. Probaju pa APP, L se naravno odmah ujutro išla ošišati... Mi starci konzerve, naravno.. Kaže kad napuni 18 će se tetorvirati, piercing i ostale blagodati današnjeg doba. Ma nema problema maco, samo ne u mojoj kući...

nemoj misliti da te napadam, možda sam krivo iščitala, ali kažeš da ste se dogovorile da može staviti koji pramenčić i onda kad ona oboja jedan pramen (tako si napisala - jedan kojeg se može neprimjetno ošišati) vi poludite i pošaljete je na šišanje. Pa da je i kričavo rozi, zar se niste dogovorile?

moja ima tek 4, ali ako joj nešto obećam onda to tako ostaje pa makar ja poslije vidjela da se to moje može protumačiti i na njen i na moj način.

[trampolina]

Heh, sve je već rečeno. Postaviti granice i čvrsto ih se držati jer ih djeca probijaju svakodnevno po više puta. Kod nas je najviše palila akcija-reakcija, svaki put, i petkom i svetkom, zorom i u ponoć, doslijedno do bola.

Skuže oni gdje smo tanki pa udru nemilosrdno

A psiholog svakako, ali za roditelje. Meni je pomogao, a mm-a digao iz mrtvih. I stalno moramo paziti na atmosferu u kući, ako padne u minus odmah kaos.

[zbunjenitata]

Jao ljudi fala vam na odgovorima,stvarno nemate pojma kolko mi ovo znaci,da nismo samo mi u takvoj situaciji. Cim vise citam i kak sam svoje procital 2-3 puta (da nadjem gramatcike - a bilo ih je bome) vise mi dolazi iz guzice u glavu da smo mi "krivi". Da je situacija doma idealna - nije,daleko od toga. Razilazim se sa zenom iz drugih razloga nevezano za malu, al zasad jos zive kod mene i mojih,ne koljemo se ni nis,al mala vidi da tu nekaj ne stima. U ovo ludo doba mi to "ludilo kaj mala izvodi" nije uopce njezino neg nase...
Al treba prihvatit to,znam puno pitanja je postavljeno,nemrem sad odgovarat na sve posebno,al da kontam da smo mi "odrasli" u banani.
Puno dobrih savjeta sam procitao,i stvarno fala vam svima!

Naravno da ima i pozitivnih stvari, ko bi to sve napisao,previse toga ima. Aj koji primjer cu dat - secemo po gradu vidi balone (kuzi koji su besplatni - ono promo balonceki - a koji se moraju platit) i onak se zagleda u njih,nece zicat da joj kupim,neg pocne onak preslatko mljet o tome kak su ljepi itd...
Ili opadne mi nes na nogu ja se ono primim za glavu i suzdrzavam se da ne pocnem skidat bogove sa neba, ona dodje do mene i kaze - dam ti pusu brze ce proc...
Ma ima tolko pozitivnih stvari samo kaj naravno covjek zapamti lose,a dobro se kao podrazumjeva da se desava samo od sebe...

[rafi&gabi]

velka podrska zbunjenom tati.ipak je malena najbitnija u cijeloj situaciji.

[Bubilo Bubich]

Uh, kad se sjetim svog, taman je napunio dvije godine, i ne želi doći iz parka u stan nakon 3 sata, ni kad već mrak pada, ući u zgradu, ništa - samo bacanje po podu ispred zgrade. Pa ga ja odnesem u stan, izujem cipele, a on sjedne na ulazna vrata lupa naizmjence glavom po vratima i urla, ili lupa cipelama po vratima, ili mene gađa i urla "obuj se, idemoooooooo vaaaaaaan". I da svi susjedi čuju, i zgrada ori. Sva hrana koju mu daš završi na podu, špageti po tepihu i sl. ...

Samo oni koji nemaju djecu (ili nisu s nekim djetetom svaki dan), nego susjede i nećake koje viđaju par puta godišnje će ti reći da "druga djeca nisu takva".

Slažem sa svime što su cure gore napisale, pogotovo ovo: "Juul, postavljanje granica, komunikacija".
Ali bih dodala da kod takvih savjeta (barem meni) uvijek je falilo nešto konkretno - dobro, što to uopće znači.

Taj Juul je valjda zadnjih godina strašno in, ali valjda i pali .
Iskreno, nisam niti jednu knjigu pročitala cijelu, samo neke članke, ali sam nedavno odslušala u vrtiću UNICEF-ovu radionicu "Rastimo zajedno", koja se valjda dosta bazira na Juulovim idejama. Pa sam sad valjda jako kompetentna za ovaj post.

Prvo - JA poruke. Npr. običnu rečenicu "Prestani trčati, izletit ćeš na cestu i lupit će te auto" koja je formulirana sa "TI nemoj to raditi" treba reći ovako:

"Vidim/primjećujem da sada želiš trčati. Ali JA se bojim/brinem da bi mogla istrčati na cestu gdje auti jako brzo voze i netko bi te mogao lupiti. Možeš mi sada dati ruku da skupa pređemo cestu/prođemo ovaj dio, pa kad dođemo na stazu možeš trčati. Ako ne želiš, okrenut ćemo se na drugu stranu i idemo doma jer se ja jako bojim kad ti ovdje trčiš".

Užasno je dugačko, i moga muža živcira, ali:
- treba djetetu iskomunicirati da se VIDI što je to što ono taj tren želi
- u obliku "JA poruke" mu treba reći zašto mi želimo da to ne radi (mi brinemo, bojimo se i sl.)
- treba mu umjesto nemoj, ponuditi drugu mogućnost (možeš trčati kad dođemo na stazu)
- granica / posljedica: ili to, ili idemo doma

Ako sam nešto fulila, neka me neko dopuni, ispravi - ali to je otprilike nekakav princip kako sam ga ja ubrala.

I meni je nekad užasno naporno umjesto "prestani i nemoj" izgovarati 4 rečenice, ali pali, stvarno pali. Nekad nakon prvog, drugog puta... nekad moram i deset, i poludim i vičem "prestani", ali se vratim na ovo "Primjećujem.../JA... /možeš to i to umjesto toga ili ništa".

Onda ta komukacija = aktivno slušanje. Dakle opet dati djetetu do znanja da primjećuješ: "Jesi tužna, ljuta? Možeš li mi objasniti kako se osjećaš i zbog čega..." Dakle, pokušati kad je u nekoj "fazi" prepoznati i verbalizirati djetetovu emociju i njezine uzorke, pa o tome razgovarati i razgovarati.

Kazna i posljedica - umjesto "kažnjavanja" uvesti "posljedice" - razlika je užasno tanka, ali probat ću objasniti. Dakle, prije situacija u kojima se očekuje da bi se dijete moglo nepoželjno ponašati (odlazak u dućan, u goste...) razgovarati s djetom kuda se ide, i što se od njega u toj situaciji očekuje. Ne "da bude dobar" jer to ništa ne znači, nego konkretno da "ne uzima stvari s polica u dućanu, otvara ormare u gostima i sl." Ako ipak napravi to i to - posljedica je da se ide doma i sl. I to se najavi u naprijed. Ako se dogodi nepoželjno ponašanje, nastupa posljedica. Uglavnom, s vremenom (bi trebali) naučiti kad se dogode koje posljedice.


Tantrumi - kod nas trajalo par mjeseci. Bitno je i reagirati i ne reagirati. Dakle - prvo na početku dati djetetu do znanja da je prepoznata njegova frustracija, ljutnja - reći mu nešto utješno - vidim da si ljut, žao mi je, jako te volim, bla bla, ali u ovom trenu to ne možeš dobiti. Odmaknuti ga od zidova, udaranja glavom i sl. sjesti i reći "ja sam tu, sjedim i listam novine, možemo raditi nešto drugo, pa kad se smiriš dođi...".

Uh, kao da sam popila svu pamet svijeta i otkrila Ameriku, ali meni su stvarno upalili ti neki konkretni savjeti što treba izgovoriti (iako, naravno nema recepta, nema trajnog rješenja, nego je svaki dan - ja kažem "borba za sebe", a naša teta u vrtiću "svaki dan je komunikacija, komunikacija, komunikacija"). Pliz, nadopunite ili ispravite ako sam negdje otišla u kukuruz, ali probala sam natipkati par tih "fora".


Sretno!

[Sirius Black]

Napisao si da u istoj kući žive i tvoja sestra s mužem i bebom. Ako je mala do sad bila bakina i dedina jedina unuka i glavna maza u obitelji, nije li možda i ljubomora uzrok takvom ponašanju jer hoće skrenuti pažnju na sebe? Mislim, ako svi živite u istoj kući to je slično ko da je dobila brata ili sestru.

Sjetila sam se male od kolegice koja je do 8 god. bila jedinica i jedina unuka, i onda kad je ujak dobio bebu više nije bila baki i dedi centar svemira. Mala je povraćala iz nepoznatog razloga, dobivala jedinice u školi itd.

[mija]

nemoj misliti da te napadam, možda sam krivo iščitala, ali kažeš da ste se dogovorile da može staviti koji pramenčić i onda kad ona oboja jedan pramen (tako si napisala - jedan kojeg se može neprimjetno ošišati) vi poludite i pošaljete je na šišanje. Pa da je i kričavo rozi, zar se niste dogovorile?

moja ima tek 4, ali ako joj nešto obećam onda to tako ostaje pa makar ja poslije vidjela da se to moje može protumačiti i na njen i na moj način.

da dogovorile smo se male pramenčiće neprimjetne, a ne skoro cijele šiške i to u žuto. Sreća je što ima puno kose pa se iskemijalo da se ne primjeti ali nije stvar u tome nego što smo se mi dogovorile kako to treba izgledati da bi se ona pojavila sa nećim trećim!!! Ne mislim ja da me napadaš samo želim reći da treba imati stav i to konkretan i razrađen do zadnjeg detalja jer oni uvijek nešto "provuku" svojevoljno. kad su mali kao J kojoj je isto 4 to je pjesma ali ovi veliki su genijalci.kažu mala djeca mala briga, velika djeca velika briga. Ponekad nisam pametna što učiniti i gdje je ta granica do koje ih možeš pustiti da ih ne ograničavaš ali isto tako da ih ne pustiš previše... ako me kužite..

[zekana]

Ajme što me čeka

Pridružujem se pribojavanju. Iako se više pribojavam prtljanja drugih u odgoj...

[martinaP]

Moram priznati da moj sin i danas cendra kad mu nije po volji, a ima 6,5 godina

Zna da neće cendranjem ništa postići (jer nikad nije), dapače neće dobiti ni ono što bi dobio da lijepo zamoli, ali ne odustaje. Srećom, ipak je to sve rjeđe. Psihologica kod koje smo bili zbog neke druge teme mi je rekla da je sve ok, da ima takve djece, da ga ignoriram dok cendra (što radimo od samog početka, negdje oko 2 i pol godine je otkrio čari cendranja), da budem "cool" i da ne dozvolim da me izbaci iz takta.

Naravno da cendra samo roditeljima i baki, u vrtiću je super i nema nikakvih problema (za što mi je ista psih. rekla da je dobro, da bi bio problem da je obrnuto - da je doma super a u vrtiću radi probleme).

[winnerica]

Moram priznati da moj sin i danas cendra kad mu nije po volji, a ima 6,5 godina

Jooj, ovo mi se danas dogodilo i baš sam pukla od smjeha pročitavši tvoj post; moj sin od skoro 18 godina se danas rascendrao i nafurio radi kupovine novog ekrana za PC, tak da... Mogu samo reći da cendranjima nema kraja ali ne padam na to

[Sumskovoce]

Jooj, ovo mi se danas dogodilo i baš sam pukla od smjeha pročitavši tvoj post; moj sin od skoro 18 godina se danas rascendrao i nafurio radi kupovine novog ekrana za PC, tak da... Mogu samo reći da cendranjima nema kraja ali ne padam na to

Pa što? I ja se s 30 rascendarm kad nije po mom Ne baš mami (ne vidim ju dovoljno često) ali MM bi imao riječ-dvje za reć na tu temu...

[anabeg]

Pa što? I ja se s 30 rascendarm kad nije po mom Ne baš mami (ne vidim ju dovoljno često) ali MM bi imao riječ-dvje za reć na tu temu...

,bome i moj...

[laky]

Imamo iskustva...isto godište...ista situacija (bila) sa dedama i bakama.
Kod nas se prelomilo kad smo postavili čvrste granice i ignorirali par "epizoda" vriske i histerije te uklonili bake/dede iz jednadžbe kod rješavanja incidenata.

tek lomimo imas savjet kao bezbolno se udaljiti

[winnerica]

Pa što? I ja se s 30 rascendarm kad nije po mom Ne baš mami (ne vidim ju dovoljno često) ali MM bi imao riječ-dvje za reć na tu temu...

Ma daaaajjjjj!?

[lasica]

mala vidi da tu nekaj ne stima.

to mi je prvo palo na pamet kad sam pročitala njen opis.

[Zrina]

tek lomimo imas savjet kao bezbolno se udaljiti

Mi smo imali sreću da smo taman u pravo vrijeme odselili, da nismo - ne znam kako bi završilo.
Ali mogu reći da su i bake jako razumne žene koje su nas podržale u postavljanju granica te još malca upozorile da to neće dozvoliti jer ne dozvole ni mama/tata.

[Joe]

baš si me nasmijao, mada znam da tebi nije smiješno

svašta pametno su ti rekli, ono što ti ja mogu reći je da malo olabaviš, da se ne mučiš oko toga da li se malena zabavlja ili ne. ti se odigraj s vašim legićima sa srcem, a onda lijepo reci da ti je dosta. odvagni koliko možeš dati, i kad više ne možeš onda nemoj imati grižnju savjesti.

djeca su naša zrcala i koliko smo mi nervozni toliko su oni nepodnošljivi. pa još malo :D

tako da pokušaj sebe smiriti, nemoj se grist ako malena šizi, ne očekuj da će uvijek biti dobre volje jer je to direkt put za frustraciju, i poigraj se s njom ali ne na silu.

i opusti se jer ti je dijete normalno, djeca znaju biti naporna, na nama je da imamo čelične živce i puno ljubavi. i smirenosti.

[Joe]

i da, accentuate the positive, baš te lijepo čitati kad pišeš pozitivno o malenoj