Dragi moji,
baš nisam puno po forumu, a ubijam se od poslova. I rado bih da imam vremena malo više pročavrljat.

Ovdje se želim malo javit jer me muči, jer nikad kraja povremenim poslovima, nikad kraja ponudama za rad na crno (najčešće slabo plaćenim)...a meni to pojede živce. Ma, čak i ako radim povremeno, honorarno, na nepuno radno vrijeme, hoću po zakonu, na bijelo. Od te želje se mogu samo pojest

Na kraju radim samo kad nekom hitno treba i nema kud, imam osjećaj da preskačem bar 50%, možda i 80% poslova i prilika da radim.

Čitam malo, evo što srednjoškolka jedna piše

Moja borba
Ima dana kada smo svi sretni. Tada na kratko zaboravimo teške dane. Teške. Teški su zato jer nam ih drugi učine takvima. Jer neki ljudi mogu upravljati tuđim životima. Bez suosjećanja. Bez posljedica. Možda postoji neko mjesto na svijetu gdje su svi ljudi jednaki, gdje ne kradu jedni od drugih. Moćniji od slabijih. Ne grade sreću preko tuđih leđa. Svakoga dana nešto dobivamo od onih što nikada ništa promijeniti neće. Moj san o pravdi i poštenim ljudima ostaje samo moj, za mene. Samo san. I tada me netko pita koji su to problemi koji muče državu! Možda piše na nečijem brošu. Možda piše na leđima radnika bez plaće. Možda piše na nečijem satu, a možda u oku boraca za radnička prava. Mala sam kap u tome svemu. Svi su male kapi u moru uspješnih. Samo što se neki utapaju a neki očajnički bore isplivati na kopno. Mogu pričati na glas, mogu pisati, pitam se samo da li će me itko čuti. Držim se, još kako se držim.
Oči su mi se pomalo otvorile nakon saznanja o tome što zapravo dovodi do svih tih problema. No, korupcija je samo mali dio svega toga. Ipak to što sam saznala o njoj dalo mi je odgovore na mnoga moja pitanja. Sada više ne tapkam po mrklom mraku, sada sam u sumraku, Znam samo mali dio o tome kako ljudi na nepošten način dolaze do svojih ciljeva. Kakvi su to sklopovi u njihovim glavama? Na kojim principima rade? Postoji prekidač koji prekida te sklopove, samo se do prekidača neće moći doći sve dok korupcija bude problem samo antikorupcijskih projekata nevladinih udruga, a ne svih ljudi koji su žrtve nje. Žrtvi kojih je svakim danom sve više i više. Žrtve koje ne znaju da postoje načini da se spriječe veze, plave koverte, poznanstva. Govorim o ljudima koji to ne znaju, jer i sama nisam znala što učiniti kada sam se našla na sred korumpirana ureda. Manja od makova zrna. Moje ocjene nisu vrijedile. Za moj prosjek nitko nije mario. Djevojka lošijih ocjena i manjeg prosjeka, no zasigurno bogatijeg imovinskog stanja dobila je mjesto u domu. Ja nisam. Pognute glave izašla sam iz ureda u kojem je bila magla od toliko mutnih ljudi. Možda se samo meni u glavi pomutilo od nemoći. Upitala sam se kako se izboriti za svoje mjesto pod suncem kada ga novac može kupiti. Kada poznanstva i potkupljivi ljudi bez morala ne čine ništa osim što kvare vlast. Uostalom, nije tako ni teško pokvariti nešto već pokvareno. Inače mi odlično ide pisanje, no ovo pišem već tjedan dana. Toliko je sve očito, što se događa u modernom dobu, sada u državi s toliko prava, tržišnog nadmetanja, obećanja, konzumerizma. Toliko je očito da mi moje riječi prestanu imati smisao jer su svi svjesni svega. No, korupcija se mijenja u prostoru i vremenu, tko zna da li će za pet godina svi biti jednako svjesni. Možda se promijeni to da se otkrije preventiva. Jer sada je to samo jedan veliki začarani krug gdje jedno podmićivanje povlači drugo. I tako unedogled. Netko pošten ostaje pri pravdi. Što danas uopće i je pravda? Nešto što donose zakoni, nešto što se također može kupiti. Neću reći sve, mnogo toga se može kupiti, time učiniti sudstvo nedjelotvornim, sniziti razinu morala, naštetiti obavljanju društvenih poslova. Uskoro ćemo početi kupovati dnevne doze kisika. Čini se da će samo određeni imati pravo disati. Ipak, željela bih unijeti malo pozitivizma u ovu svoju borbu, nije sve toliko crno kakvim se čini. Crno je ako dopustimo da takvo bude. Moja borba se inače ne bi zvala borbom da još uvijek tapkam po mraku. Zahvaljujući udruzi Osmijeh iz Bjelovara shvatila sam da ne treba šutjeti o takvom problemu koji vodi u sve veći i veći ponor. Shvatila sam da postoje ljudi kojima se može obratiti, jer nakon tolikog razvoja korupcije teško je znati tko još nije korumpiran. Stvar koji mi nikada nitko neće moći objasniti, stvar koja mi nikada neće biti jasna je ta da tko su ti ljudi da si daju za pravo upravljati tuđim životima. Da si daju za pravo ostvarivati osobne probitke na pokvaren, podmićen način. Ha, tko visoko leti, nisko pada. Nadam se da će doći i naših pet minuta kada ćemo gledati kako oni padaju.
Sretna sam što će bar netko pročitati moje mišljenje. Barem nešto. Kada ne mogu istjerivati pravdu. Samo gledati u ljudsku patnju i s druge strane, ljudsku pokvarenost, za mene i dalje, kao i u pravnom sustavu nema određenja pojma korupcije, sve što sam napisala ostaje mi nejasno. Znam da će postati jasno kada korupcije više neće biti. Ako. Sve što želim reći masi je da tko ne djeluje, sudjeluje. Sami odlučite. Volim dane kada smo svi sretni. Tada na kratko zaboravimo teške dane. Teške.
Tea Jakšić III. pt
Tehnička škola Daruvar

sa stranice: http://antikorupcija.osmijeh-bj.hr/

P.S. ne zamjerite ako me nema u forumskoj raspravi često, usprkos tome, želim da se o ovome govori, mislim da je jako bitno