Za mene skromnost znači.... biti čovjek. Shvatiti da smo svi ispod svoje kože samo ljudi. Odbaciti nadmenost svog znanja, obrazovanja, imovinskog statusa.. i biti samo čovjek.
Nisam sigurna jesam li se dobro izrazila, pa evo primjera:
Susretala sam se sa liječnicima, profesorima i ljudima na visokim državnim položajima koji su se zbog svojih profesija i statusa ponašali kao da su uhvatili Boga na bradu, stavljali me "ispod" svoje razine i kao da nemaju šta sa mnom ravnopravno razgovarati jer su oni "nadljudi" i ja sam, eto, dužna gledati ih sa strahopoštovanjem.
A susretala sam i ljude koji su također vrhunski stručnjaci, ali istodobno puni ljubaznosti, suosjećajnosti, razumijevanja i sposobnosti da svakome pruže ruku, sa svakim popiju kavu i normalno porazgovaraju. Eto, to je za mene skromnost.
Kada shvatiš da si u srži svog bića isto što i onaj nesretni prosjak na cesti i da smo svi samo ljudi. I u skladu s time se i ponašaš.