hrčci, što sve čuvate

[Peterlin]

a knjige? ja sam nosila na razmjenu u društvo književnika, ali sam poslije otkrila da bezbroj tih knjiga završi kod onih uličnih prodavača pa mi je to bezveze.
i već sam 2 puta nosila pune torbe pa mislim da je to maksimum od kojeg se mogu odvojiti
da se sad moram seliti ne znam gdje bih s 2 ormara knjiga.
baš mi treba čistka u glavi i u životu

Ja imam susjeda koji se bavi time, pa sve živo doniramo njemu. Ako nam kakva knjiga slučajno treba, nikad nema problema jer čovjek nabavi.

DOniramo i knjižnici, ali oni su tako pretrpani zadnje vrijeme da su nas zamolili da ne pretjerujemo, pa njima dajemo samo nove i dobro očuvane.

[rossa]

ma moje su uglavnom na talijanskom i na ruskom i to su kao neki klasici, a imam i hrpu nekih političke tematike zaostalih iz prošlog života
beletristiku rijetko kupujem

[Sumskovoce]

Sad si me sjetila kako je moja mama hrčak iskopala za mene cijelu kolekciju knjiga na talijanskom (moji omiljeni krimići Agathe Christie) kad sam se požalila da sam zaboravila jezik... Mama

[spajalica]

ne kuzim, zasto knjige spominjete
pa ako imate organizriamu kucnu knjiznicu, to ne smatram hrckarenjem.
ili se tu odajem kao hrcak?
meni je knjiga vrijedna, sad kad imam kindle vise ih ne kupujem u papirnatom obliku, ali volim svaku i znam sad procitati neku knjigu koju sam citala u srednjoj ili na faksu.

meni stvari koje su nepotrebne, poput stare tave, stare odjece, trakica, kutija/kutijica, poput onih igracaka iz kupaone od Alex.
Mi smo se preselili u veci zivotni prostor. MM je dobio sobu u kojoj je on kralj/car, dok se ne zagusi, dok na radnom stolu nema vise mjesta ni za spajalicu. onda dolazim ja i pocistim/pobacam. u tu sobu bas i ne ulazim cesto jer me cini nervoznom. djeca imaju sobu u kojoj su igracke i tamo zalazim po potrebi. osatatk kuce je moje uredno carstvo di se zna sta gdje stoji i di mu je mjesto. i svi su sretni jer znaju di stoje npr. moje skare, njihove se trebaju traziti.
ja se stvarno ne osjecam ugodno u nakrcanom prostoru, recimo ima ljudi koji cuvjau neke novine, razumijem ih ali ja to ne radim, meni je to beskorisno, a kod njih rado pregledam te iste novine. MM ima jedan casopis uvezan, do ne znam kojeg broja. cojveku je to drago i sretan je zbog toga.
mislim da svi trebamo naci neku granicu, a stvari koje nam ne trebaju trebaju nas napustiti i to cim prije.
mrzim ono cuvanje to se moze popraviti. moze, ali realno ko ce to napraviti? rijetko ko. pogotovo ako tu popravljivu stvar u nekom doglednom vremenu zamjenimo novom. onda zbilja ova prva treba letiti van, bilo na smece bilo nekome ko ce je zbiolja popraviti i koristiti.

mada sve vas hrckice razumijem, jer kad nesto MM izvuce iz svog skladista jer meni treba njegov pogled koji se cakli je neporocjenjiv

[Elly]

ne kuzim, zasto knjige spominjete
pa ako imate organizriamu kucnu knjiznicu, to ne smatram hrckarenjem.
ili se tu odajem kao hrcak?

Ja spominjem knjige iskljucivo iz razloga da cesto dobijam na poklon knjige, no recimo nije mi zanimljiva knjiga ili pisac. Pogotovo otkako se knjige mogu kupiti za 20 Kn.
Ljudi znaju da volim citati, no dogodi se da ta knjiga nije po mom gustu. Ili je jedna od onih koje procitas tek toliko.

U kucnoj biblioteci imam (i za nju kupujem) knjige koje zelim citati iznova i iznova, a ruku na srce, neke koje dobijem i nisu takve. Pa, da ne bude da poklonjenom konju gledam u zube, takve knjige doniram dalje u knjiznicu, pritom se nadajuci da ce nekome ipak pruziti ono sto meni nisu.

E. takodjer, ne mogu slikovnice i knjige koje sada smatra "povrsnima" (citaj: knjige koje su joj prekratke ) cuvati zauvijek. A knjiznicu vesele.

[spajalica]

da mozda je u tome probelm, jer meni bas i ne poklanjaju knjige, jer sam uvijek naglasila da mi je drazi bon iz knjizare nego knjiga koja mi nije posebno draga.
slikovnice cistim i ja, prerostala sam i h nedavno i planiram ih dati svojoj mladjoj sestri kojoj su i profesionalno zanimljive.

ok onda mozda nisam ni u tom pogledu hrcak

[Peterlin]

ne kuzim, zasto knjige spominjete
pa ako imate organizriamu kucnu knjiznicu, to ne smatram hrckarenjem.
ili se tu odajem kao hrcak?
meni je knjiga vrijedna, sad kad imam kindle vise ih ne kupujem u papirnatom obliku, ali volim svaku i znam sad procitati neku knjigu koju sam citala u srednjoj ili na faksu.

Mi smo uselili u kuću u kojoj je bilo starih knjiga dovoljno za knjižnicu srednje veličine (čak su i u špajzi stajale). Od toga je 80% bilo bezvrijedno, 10% onak, a 10% zaista vrijedno. Tih 20% smo sačuvali, čak i više - vuku mi se neke knjižurine po podrumu s kojima nemam pojma što učiniti...

Inače, stručne knjige smo pola razdijelili jer smo mm i ja iste struke, a ne treba ti štajaznam dvije garniture Tehničke enciklopedije (ne treba ti danas ni jedna - ima u e-formatu, a i brzo zastarijeva) pa smo usrećili susjedu koja ima djecu studente.

A djeca su mi osjetljiva na prašinu, nemam mjesta i tako - knjige su se morale racionalno ostavljati u kući. Beletristiku odavno ne kupujem, pola kuharica sam razdijelila (imala oko 40 knjiga - nije slučajno, baka mi se profesionalno bavila time i imam njenu biblioteku + svoju koja nije sirotinjska) itd.

[rossa]

ja sam prija najgora bila po pitanju cipele i knjiga. ali malo sam se popravila. sad čak i bacim cipele kad im više nema spasa (jednom mi se dogodilo da sam rasturila starke i kupila nove. stare sam spremila i nakon par godina kad su "nove" otišle u nepovrat, izvadila sam stare i nosila ih još par godina :šparna: ). Sad sam malo bolja pa odmah bacim. Ako mi ne odgovaraju, dam ih dalje.

knjige su nekad uredno stajale u dva zatvorena ormara (MD alergičan na prašinu). sad su ti ormari prekrcani i knjige užasno nagurane jer sam i ja dobila/kupila nepotrebnih knjiga iako i mi imamo kindle i člansku za knjižnicu.
rječnici se stalno koriste pa stoje odvojeno. Mo ima svoj ormarić za knjige koji isto već puca po šavovima iako se trudimo odvojiti "premale" pa dajemo drugoj djeci ili duple odnosimo u vrtić. tu sam najmanji karakter. Kad poželi novu knjigu uglavnom je dobije, iako i ona ima svoju bibl. iskaznicu. I naravno da onda nema mjesta u ormaru.
Pokušavamo koristiti princip - kad novo uđe, nešto staro ide van, ali ne ide nam baš uvijek.
Kuharice ću stvarno morati podijeliti/prodati jer mi samo stvaraju nered. Imam ih hrpu, a kad hoću nešto novo onda sjednem za komp i tražim.
Ali upravo sam se usuglasila s majkom da joj smijem poslati neke dječje stvari na čuvanje
:hrčak koji inatrpava tuđe stanove:

[mishekica]

sad sam se sjetila da ipak nesto čuvam, a to su narukvice iz rodilišta (vrijedno mi je ko zlato) i štapić na koji sam se popiškila i saznala da sam trudna.

Ajme, ovo prvi put čujem. Meni nije palo na pamet sačuvati taj štapić. :nemajka:

nego, vi koji osjećate pročišćenje nakon bacanja, bi li imalo isti učinak i da kod mene pobacate pola ormara

Na mene da.
Na tebe ne.

[rossa]

Ajme, ovo prvi put čujem. Meni nije palo na pamet sačuvati taj štapić. :nemajka:



Na mene da.
Na tebe ne.

onda se slobodno javi kad osjetiš potrebu za pročišćenjem

[mishekica]

onda se slobodno javi kad osjetiš potrebu za pročišćenjem

Može. Čim beba malo ojača.

[rossa]

Može. Čim beba malo ojača.

dogovoreno

[Jurana]

Teško mi je i čitati što sve čuvate. Ja sam neke stvari sačuvala, ali mi se ne da ni o njima misliti. Najradije bih se i toga riješila, samo se bojim da ću požaliti. Mene gomila stvari guši i jako se dobro osjećam kad radim pročišćavanje ormara, ali imam još dosta učiti o negomilanju. Barem sam krenula. Da mi je dati tjedan dana par sati dnevno da sam sama u stanu pa da napunim vreća za smeće... Sigurno bih odmah i smršavila

[mishekica]

E, da. Zaboravila sam reći da sam svojoj bebi kupila Malog princa. To će biti poklon s kojim će izaći iz rodilišta i nadam se da će to čuvati cijeli život. Nadam se da ne moram posebno objašnjavati zašto baš Mali princ.

[Bubilo Bubich]

Kuća moje svekrve - 45 godina stara, isto toliko sve stvari u njoj. Mislim da tamo nitko nikada ništa nije bacio .
Tako je moje dijete kad se rodilo dobilo 40 godina star čipkasti jastuk za bebe (ajnpendekel), navlake za krevetninu za kinderebet s izvezenim inicijalima mog mm-a, njegovu kapicu i sl. A tu i tamo dobijem i neku robicu kad je moj muž imao 3 ili 4 godine (1975.!).
Neki dan njih dvojca dolaze od bake, i obojca na hlačama imaju "hosen-tregere" - stare, prastare, vidi se da su stari 30-40 godina. Otkud vam to - našli su u ormaru kod bake, "to su moji i od mog tate" veli mm.

Beat that!

Nemojte me pitati što radim s tim - zamatam u vrećice, pa u kutije, pa negdje gurnem... i čekam dan kad ću nešto od toga likvidirati, a da me nitko ne pita gdje je onaj krasan kompletić za dečke iz 1970-tih... Ako mi ikada nasljedimo tu kuću, mislim da ću je htjeti prodati sa svim tim stvarima, jer muž hrčak (isti kao njegovi) neće nikada dati ništa od toga baciti... u stanu mu ne dam, ali 3 godine stara garaža je već prepuna...

Imamo i ja, i moji takvih sklonosti, i svašta skupljamo (ja gomile knjiga, mama ukrasne figurice i posuđe, tata alat...), ali mislim da se dobro držim u usporedbi s mm-om i njegovima.

[bijelko]

E, da. Zaboravila sam reći da sam svojoj bebi kupila Malog princa. To će biti poklon s kojim će izaći iz rodilišta i nadam se da će to čuvati cijeli život. Nadam se da ne moram posebno objašnjavati zašto baš Mali princ.

ovo mi je baš lijepo
takve stvari čuvam, a ostatak bez beda ide u smeće. nekad smo stanovali u 80 tuđih kvadrata, sad imamo 35 svojih i još jedno dijete na putu. očito je da sam se morala odviknuti od čuvanja gluposti. nadogradnja je u tijeku a ja pomalo pripremam prostor.
jučer sam kupila one vakum vreće i maknut ću makar svoje radne uniforme i jastuke za goste, to mi je bar jedna polica više u ormaru. slijedi generalka u igračkama, mada ću većinu samo prebaciti na tavan dok ne vidim tko će se roditi pa ću sukladno tome pokloniti višak. najteže mi je organizirati papire, uvijek se nekako nakupi previše toga, a kad mi treba neka garancija ne bi ju našao da si interpol

[bijelko]

još sam se sjetila, zatrpala sam mamu i svekrvu malom robicom ali ne bune se. ionako je to moja i MMova stara soba, nije da ju koriste a meni robica treba.
one neke ukrase i poklone koje mi je bilo žao baciti sam spremila u kutiju za dan kad završimo kuću pa da to istaknem ali sad vidim da vrijedi ona daleko od očiju, daleko od srca, što više vrijeme prolazi to više ja mislim da to neću čuvati. ionako ne volim brisati prašinu

[mishekica]

... Ako mi ikada nasljedimo tu kuću, mislim da ću je htjeti prodati sa svim tim stvarima, jer muž hrčak (isti kao njegovi) neće nikada dati ništa od toga baciti... u stanu mu ne dam, ali 3 godine stara garaža je već prepuna...

Moja kolegica često spomene useljavanje u svoju kuću... Nakon što su roditelji njenog muža umrli, oni su se (kolegica s obitelj, jel) uselili u njihovu kuću... I poludila je od količine "smeća" po tavanu, podrumu, garaži... Nije mogla vjerovati da netko takve stvari skuplja... A onda je nakon 15 godina išla renovirati dio kuće pa je shvatila da sad ima jednako toliko smeća po tavanu, podrumu, garaži....

ovo mi je baš lijepo

jučer sam kupila one vakum vreće i maknut ću makar svoje radne uniforme i jastuke za goste, to mi je bar jedna polica više u ormaru.

E, samo pripazi s jastucima... Ja sam vakuumirala one "anatomske" jastuke. Nakon vađenja iz vreće, to jednostavno više nije to. Uopće se nisu revitalizirali. A ostalu odjeću, deke i sl. pod normalno vakuumiram.

najteže mi je organizirati papire, uvijek se nekako nakupi previše toga, a kad mi treba neka garancija ne bi ju našao da si interpol

Rješenje je jednostavno - fascikli. Imam jedan veliki registrator u kojem su svi moji i muževi dokumenti, sortirani po kategorijama (naljepnice sa strane za lakše snalaženje) - osobni dokumenti, posao, osiguranje... Djeca će dobiti novi fascikl. Auto isto ima svoju posebnu mapu. Imam još jedan mali fascikl u kojem čuvam garancije. Unutra stoji i tablica u koju upisujem datum i mjesto kupovine te datum kad ističe garancija. Svaki put kad kupimo nešto novo, pregledam te stare zapise i sve čemu je istekla garancija, križam s popisa i bacam račun.
Nevezano za temu, također imam jednu tablicu u koju upisujem kad nam ističe koji dokument - osobna, putovnica... Tako imam sve pregledno.

...

E, nešto me zanima. Čuvate li sve čestitke koje ste dobili za svadbu (ako ste je imali)?

[Bubilo Bubich]

E, nešto me zanima. Čuvate li sve čestitke koje ste dobili za svadbu (ako ste je imali)?

Misliš i čestitke koje je dijete dobilo nakon rođenja i na krstitkama? Sve svoje čestitke za rođendane koje sam ikad dobila, razglednice s mora, iz inozemstva koje su prijatelji nekad slali kad nije bilo fejsa... o da... jedna kutija .
Vidim da će za 45 godina neka snaha na forumu pisati o meni, nadam se samo da joj neću pokloniti 60 do 90 godina star jastuk za bebu, od njenog svekra .

[jelena.O]

Kuća moje svekrve - 45 godina stara, isto toliko sve stvari u njoj. Mislim da tamo nitko nikada ništa nije bacio .
Tako je moje dijete kad se rodilo dobilo 40 godina star čipkasti jastuk za bebe (ajnpendekel), navlake za krevetninu za kinderebet s izvezenim inicijalima mog mm-a, njegovu kapicu i sl. A tu i tamo dobijem i neku robicu kad je moj muž imao 3 ili 4 godine (1975.!).

sam da ti kažem mi doma imamo šlifer od mojeg buraza najmlađeg, svi moji klinci su bili u benkicama moga buraza, i ampendekl navlaka je iz doba moga buraza, on je 79 godište ( možda ćak i iz mojeg doba ili moje najstarije sister)
, ne vidim ništa loše u tome. Moji klinci s vremena na vreme nose stvari od mojih nećaka , a najstariji ima samo 20 godina.

[tangerina]

Sve vi koje se smatrate hrčkicama za mene i mog muža ste male bebe. Mi ne samo da svoje svašta čuvamo, nego i tuđe smeće dovlačimo doma. Imamo visoko potkrovlje koje još nije uređeno i tamo trpamo svašta što nađemo, a učini se da bi moglo biti korisno. Recimo, moj muž je pomagao prijatelju skidati lamperiju sa zidova, i sve te daske donio doma. Ja sam prvo ludila, ali nakon par mjeseci on je od toga, i nekih kukica koje su stajale u podrumu bar 30 godina, napravio super vješalicu za jakne.
Prijatelj nam je dao svoju 20 godina staru nikad korištenu kuhinju. Ja sam ipak htjela kupiti novu kuhinju, ta stara je stajala na tavanu neko vrijeme i u njoj smo držali alate, a onda smo se sjetili skinuti vrata sa visećih elemenata i od toga napraviti policu za knjige, baš je dobro ispala.
Odjeću bacam ako se rastegla, ofucala i slično, ali ako je u dobrom stanju, ali izašla iz mode ili ne odgovara veličina, spremam. Ne da je imam previše nego je ne moram kupit nikad do kraja života. Ako se nadebljam dva tri broja imam kompletnu, i dosta finu garderobu koju je mama prerasla prije 5-6 godina.
Volim izvući stari komad robe koji se vratio u modu, dugo sam nosila suknju prekrojenu od haljine koju je nosila sestra moga djeda kad je imala 20 godina. Došla sam joj jednom na kavu u tome, raspametila se
Evo sad se može nosit dosta toga iz 80-ih, poslala mi teta neke haljine za ovo ljeto, ima da me slika Sonja Dvornik na Rivi

Kvadrata nam ne fali jer smo u kući, i dosta toga držim kod svojih roditelja. Da je nered, često je. Ali ne volim tu kulturu velikog kupovanja i bacanja (ja bih ustvari rado manje kupovala, tj ne kupujem praktički ništa od odjeće, ali mi zato mama kupuje za 4 osobe)

beat that

[tangerina]

E da, a ove kao "uspomena stvari" uopće ne čuvam. Eto jedino narukvice iz rodilišta. Papiriće iz srednje škole sam pobacala, i dnevnike skoro. Za mene su uspomene u glavi, a ako smo nešto zaboravili možda za to postoje i razlozi.

[willow_tree]

prvom smo slikali prvi zub, prvi osmijeh, prvi korak...
trećem smo slikali samo kukove

zakon!!!

[marta]

tangerina, nekako sam stekla dojam da si ti kraljica ovog topica.

[Bubilo Bubich]

sam da ti kažem mi doma imamo šlifer od mojeg buraza najmlađeg, svi moji klinci su bili u benkicama moga buraza, i ampendekl navlaka je iz doba moga buraza, on je 79 godište ( možda ćak i iz mojeg doba ili moje najstarije sister)
, ne vidim ništa loše u tome. Moji klinci s vremena na vreme nose stvari od mojih nećaka , a najstariji ima samo 20 godina.

Ma vjerujem da je zvučalo grozno, ali neke od tih stvari sam i koristila (vunena dekica za bebu, naravno stara 40 god. , ali je jako lijepa i očuvana ), ali za neke mi je bilo too much koristiti ih za novorođenče, a imale su i miris po tavanu, i nisu se mogle oprati... ja imam neke krevetnine koje je mama dobila na vjenčanju ('77.), a ona ima i suđa koje je dobila na vjenčanju, i kužim sve to. Mi smo više hrčci nego ne, ali donijeti dječaku 2011. da nosi neko odjelce s volanima, jaknica s onom dugačkom kragnom i ne znam niti s čim sve ne - jer je baš lijepo i očuvano i nakon 4 desetljeća, hm...

Nego, mene zapravo oduševljavaju i fasciniraju ljudi minimalisti koji "ništa nemaju". Npr. jedna moja frendica ima samo po jedan veliki ručnik za svakog člana obitelji (peri to svaki dan Ivarica ), samo jedan jedini stolnjak u kući, navlake za krevetninu točno koliko je njih i jastuka... i sl. I na sve to kaže: "pa što će mi više, operem pa vratim".

Bila sam u puno kuća, ali jedna moja susjeda mi je definitivno naj "nehrčak" kojeg sam ikad vidjela. Svaki put kad sam bila kod nje, bilo je to bez neke posebne najave (ono, da ima žena vremena sve maknuti)... ali njihov stan doslovce ima: kuhinja: ravne plohe i površine, na kojima nema apsolutno ničega, ni čaše, ni stalka za papir, ni košarice za voće, ništa... ono, da su je taj čas radnici montirali i otišli, valjda bi šrafciger gore bio. Dnevna soba i blagovaona: stol bez ičega, bez ičega, nema vaze, nema stolnjaka... TV, mali stolić, garnitura od kože: nema jastučića, ništa... ima dijete od dvije godine - vidjela sam jednu igračku, nema knjiga, polica, fotografija, slika, zavjesa, nikakva figurica ili išta slično... ničeg... samo jedan ugradbeni ormar. Spavaća: krevet, kinderbet na kojima su pokrivači. Mislim, lijepo je, harmonično i usklađeno po bojama namještaja i zidova, ali to je sve od "ukrasa", takav minimalizam nisam nikad vidjela... ni u salonu namještaja - i tamo stave umjetnu knjigu ili vazu.

Dijelimo s njima garažu - u moju uskoro neće stati ni auto ako ne obuzdam mm-a da čuva ambalažu od svega, u njihovoj je: auto. Ali zato, sad će ispast da kopam po smeću, ali nas je samo 5 u zgradi i prepoznajem smeće i njihove vreće. Moja je ona vrećica u kojoj u dućanu važeš voće i povrće, njezina je uvijek ogromna . Ja svaki put kad dođem od njih, kažem mužu - e, oni zbilja nemaju ništa u stanu, kako im samo to uspjeva.

[Bubilo Bubich]

Tješim se samo da oni ništa ne recikliraju - a ja imam kutiju za papire, u koju ide baš sve papirnato, ambalaža od hrane i sve ostalo, pa ova plastika, pa ona plastika, pa staklo... i uvijek neke vrećice za odnijeti do kontenjera, pa kad ne stigneš, i ispod sudopera nema mjesta, odnesti to u garažu i sl. ... A kad sam tek na kontenjeru za papir pročitala da se unutra baca i tetrapak, sad niti ambalažu od mlijeka ne mogu baciti u smeće, nego i to ide u vrećicu za kontenjer. Bar mogu baciti čašu od jogurta, mm i to odvaja...

[mishekica]

Misliš i čestitke koje je dijete dobilo nakon rođenja i na krstitkama? Sve svoje čestitke za rođendane koje sam ikad dobila, razglednice s mora, iz inozemstva koje su prijatelji nekad slali kad nije bilo fejsa... o da... jedna kutija .
Vidim da će za 45 godina neka snaha na forumu pisati o meni, nadam se samo da joj neću pokloniti 60 do 90 godina star jastuk za bebu, od njenog svekra.

Mi smo dobili 3 čestitke za vjenčanje i čuvam ih. Da sam dobila 300, i njih bih čuvala. Pitam zato što sam skužila da puno ljudi to baca... Kad idem na vjenčanje, sama radim čestitku i dam si puno truda da napišem neki osobni, lijepi tekst. Onda mi bude žao kad skužim da to nekom ništa ne znači.

tangerina, nekako sam stekla dojam da si ti kraljica ovog topica.

X
Tangerina, sviđaju mi se tvoji primjeri prenamjene stvari. To je ono što i ja volim. Samo nažalost ili nasreću nemam kamo sa stvarima.

[tangerina]

tangerina, nekako sam stekla dojam da si ti kraljica ovog topica.

bar negdi

mislim, ovo što sam navela su svijetli primjeri, ima puno toga što čami na tavanu i nije dobilo korisnu namjenu (još), a neke stvari su vjerojatno ipak samo smeće.

[rossa]

pozdrav kraljici
mene nije bilo kući malo duže i MD je pobaca sve i svašta. neke stvari mi je stavio u kutije i zapakirao
ja došla kući i usred garderobnog ormara na mjestu gdje su inače moje majice stoji puna kutija staklenki koje je on deložirao iz kuhinje. to je valjda imalo namjeru biti lekcija, ne znam. nije upalilo.
ali eto, bar sam se odlučila riješiti kuharica. i to je valjda prvi korak.

[Freyja]

MM bolesni hrčak, ja druga krajnost. Oduvijek. I takva je cijela njegova obitelj, za mene prestrašno. Kada ljeti dođemo k njegovima 10-ak dana u vikendicu, razbolim se, teško mi je boraviti u takvom prostoru, sve je pretrpano nepotrebnim stvarima (iako sam svjesna da je u meni problem), čak i MM-u to smeta, svi ti ćilimčići i đinđe (da su bar uspomene), ne mogu to shvatiti.

Ali, treba mi savjet. Ovih ćemo dana krenuti u sređivanje podruma. Shvatila sam da imam npr. prematalicu, hranilicu (i još toga) svoje curke koje su u relativno dobrom stanju, nisu za otpad, a nisu baš ni u savršenom stanju - i što sad s tim (malo se plastika ogulila i to je to), bacate li takve stvari?

[mishekica]

...
ja došla kući i usred garderobnog ormara na mjestu gdje su inače moje majice stoji puna kutija staklenki koje je on deložirao iz kuhinje. to je valjda imalo namjeru biti lekcija, ne znam. nije upalilo.

Shvatila sam da imam npr. prematalicu, hranilicu (i još toga) svoje curke koje su u relativno dobrom stanju, nisu za otpad, a nisu baš ni u savršenom stanju - i što sad s tim (malo se plastika ogulila i to je to), bacate li takve stvari?

Ništa što još ima uporabnu vrijednost ne treba baciti. Prodaj ovdje na burzi, pokloni nekome, posudi... Mogućnosti su beskrajne. Samo, ako ćeš prodavati, nemoj nabiti cijenu. Neki ljudi jako cijene ono što imaju (i imaju na to apsolutno pravo!) pa ne žele prodati za manje para i onda im stoji i stoji i stoji...

[Freyja]

Ništa što još ima uporabnu vrijednost ne treba baciti. Prodaj ovdje na burzi, pokloni nekome, posudi... Mogućnosti su beskrajne. Samo, ako ćeš prodavati, nemoj nabiti cijenu. Neki ljudi jako cijene ono što imaju (i imaju na to apsolutno pravo!) pa ne žele prodati za manje para i onda im stoji i stoji i stoji...[/QUOTE]

Ma kakvo nabijanje cijenja, POKLANJAM, samo treba MM-a obraditi

[mishekica]

Ma kakvo nabijanje cijenja, POKLANJAM, samo treba MM-a obraditi

Jesi ti sigurna da on uopće zna da to imate? Mislim, moj zna da imamo krevetić, kolica i autosjedalicu jer se stalno spotiče preko toga, no za ostale bebine stvari pooooojma nema što imamo, što smo kupili, što dobili, što posudili... Ne može on pamtiti takve gluposti.

(a da ne govorim o posuđu, posteljini i sl.)

[Freyja]

Zna, vjeruj mi, zna

[matahari]

Apropo posuđa i posteljine-moja mama kad bi išla po kruh bi usput kupila ručnik .
Baš su joj fetiš, silno pati na njih. Nikad ih dovoljno...Meni ih kupuje komadno svako malo, da mi se nađu .

Jesi ti sigurna da on uopće zna da to imate? Mislim, moj zna da imamo krevetić, kolica i autosjedalicu jer se stalno spotiče preko toga, no za ostale bebine stvari pooooojma nema što imamo, što smo kupili, što dobili, što posudili... Ne može on pamtiti takve gluposti.

(a da ne govorim o posuđu, posteljini i sl.)

[mishekica]

Apropo posuđa i posteljine-moja mama kad bi išla po kruh bi usput kupila ručnik .
Baš su joj fetiš, silno pati na njih. Nikad ih dovoljno...Meni ih kupuje komadno svako malo, da mi se nađu .

Eto, i ti mo'š prodat' na burzi kad zagusti.

[pomikaki]

prijavljujem sebe i mm-a kao hrčke, što čuvamo... sve

[matahari]

O, da...

Eto, i ti mo'š prodat' na burzi kad zagusti.

[rossa]

Apropo posuđa i posteljine-moja mama kad bi išla po kruh bi usput kupila ručnik .
Baš su joj fetiš, silno pati na njih. Nikad ih dovoljno...Meni ih kupuje komadno svako malo, da mi se nađu .

kad je moja baba umrl pa kad smo sređivali njen stan, našli smo 40 komada plahti od kojih je više od pola bilo novo. neke još potpuno zapakirane

[zhabica]

kad je moja baba umrl pa kad smo sređivali njen stan, našli smo 40 komada plahti od kojih je više od pola bilo novo. neke još potpuno zapakirane

I ja imam bakinih zapakiranih plahti

Prijavljujem se u hrčke.

Imam kutije sa biljeznicama i spomenarima jos iz osnovne skole al ih cuvam kod mame

Imam i kutije pune razglednica, cestitki, pisama, papirica sa dopisivanjima, sve je nekad bilo lijepo sortirano i poslozeno dok mm jednom u naletu ciscenja nije sve ostavio zhapcu da malo razgleda :tantrum: zavrsilo je tako da je zhabac sve povadio a ja pobacala u kutiju bez reda i spremila na sigurno samo da mm to ne baci

Imam sve cestitke koje smo dobili za vjencanje, sve zahvalnice sa vjencanja na kojima smo bili, cestitke i brzojave za djecu kad su mi se rodila, stihijski cuvam karte od kazalista, kina, ulaznice, pa pobacam kad me ulovi, cuvam racune od svega i svacega, izvode iz banke, zhapceve crteze, ne sve al neke znacajnije.

Bude mi tesko kad se nesto razbije i ne moze se popravit, volim sve vratit na svoje mjesto i dugo koristi, ako se neki uredjaj pokvari prije cu ga ic popravit nego bacit. Nije uopce stvar u trosenju novca u ovom slucaju nego mi je tesko razbacivat se prirodnim resursima pa kontam ako se moze popravit a sto ne bi popravila?

Rijetko bacam stvari, poklonim, prodam, prenamjenim. Potpisala bi kraljicu topica na ovo:

e volim tu kulturu velikog kupovanja i bacanja (ja bih ustvari rado manje kupovala,

Sad ste me sjetile da bi mogla jos toga izvuc i rascistit malo prostor.

To rascicavanje me uvijek razveseli ako znam da ce stvari bit u funkciji, a meni samo bezveze stoje na policama.

[TeddyBearz]

Ja se smatram izliječenim hrčkom.


Uz neke iznimke.


U zadnjih 2-3 godine sam se počela rješavati dosta nepotrebnih stvari - poklonim, bacim, svejedno, samo da ih se što prije riješim. Mrzim taj osjećaj zatrpanosti raznoraznom kramom. (Nekad prije mi to nije smetalo.)

Naravno da sam još daleko od savršenstva i imam još hrpu stvari koje smatram nepotrebnima, ali su mi drage, pa mi treba još vremena da i njih frknem. Ali vidim kako mi je s vremenom sve teže napuniti vrećice koje šaljem dalje, jer više nemam toliko puno stvari, što mi je super.

Eh sad, iznimke... Knjige i cipele. Doduše, i njih se rješavam, ali sporijim tempom, a konstantno dovlačim nove. Sa odjećom nemam toliki problem, odlučila sam da zadržim samo ono što stvarno trebam/nosim/volim, a ostatak ionako neću ni obući jer se u tome ne osjećam dobro, pa onda nema ni smisla da mi stoji u ormaru. (Podijelila sam i hrpu stvari još s etiketama... Sad bolje pazim što i kako kupujem.)

Također sam se malčice zanijela na nekim sniženjima po drogerijama i sad imam višegodišnje zalihe raznorazne kozmetike i deterdženata. Ali to ne smatram nepotrebnim stvarima, jer će se s vremenom potrošiti i već sam obećala sama sebi da ubuduće više neću raditi tolike zalihe, stvarno nije potrebno. (Pogotovo omekšivača, koji se nakon nekog vremena pretvore u smjesu sličnu pudingu. Lesson learned, omekšivači imaju rok trajanja s razlogom.)

Srećom MM nije hrčak, pa se ne moram boriti s njim oko bacanja stvari. U zadnjih par mjeseci smo nešto premještali po stanu i izbacili van hrpu namještaja i drugih gluposti koje su nam samo zauzimale mjesto. Pa smo se cerekali kad su stvari samo nestajale jer su ih susjedi uzimali, a nama je ostala hrpa slobodnog prostora. Ja bih se rado riješila još nekih komada namještaja, ali trenutno se još uvijek koriste, pa će ostati još neko vrijeme. A idu mi na živce.

I sama sam se sebi "divila" kad sam shvatila kako smo godinama samo kupovali - nove ormare, nove ormariće, nove kutije - umjesto da smo se jednostavno počeli rješavati stvari koje smo u njih trpali, a zapravo nam uopće ne trebaju. Koja naopaka logika, da ne povjeruješ.

[mishekica]

Ja bih se rado riješila još nekih komada namještaja, ali trenutno se još uvijek koriste, pa će ostati još neko vrijeme. A idu mi na živce.

Kad se odlučiš, prvo se meni javi... Strpit ću se s kupovinom dotad.

I sama sam se sebi "divila" kad sam shvatila kako smo godinama samo kupovali - nove ormare, nove ormariće, nove kutije - umjesto da smo se jednostavno počeli rješavati stvari koje smo u njih trpali, a zapravo nam uopće ne trebaju. Koja naopaka logika, da ne povjeruješ.

Ovo je fakat pametno razmišljanje. Obećajem da više neću kupiti nijednu kutiju... Ali jedan mi ormar svakako nedostaje.

[marta]

Omeksivac kojem je prosao rok prebacis u vecu posudu, ulijes vode i dobro promuckas.

[TeddyBearz]

Kad se odlučiš, prvo se meni javi... Strpit ću se s kupovinom dotad.

Omeksivac kojem je prosao rok prebacis u vecu posudu, ulijes vode i dobro promuckas.

Inače sam ih bacala (tj. ostavljala sam ih negdje gdje će si ih netko uzeti ako hoće). Međutim, sad mi se to desilo sa najdražim omekšivačem, koji se više ne proizvodi, pa nije bilo šanse da ga bacim. Poklopilo se sa tim da je veš mašina odlučila više ne uzimati omekšivač iz one posudice, pa sad zaustavim pranje pred kraj, ubacim u posudici promiješan sa vodom taj zgusnuti omekšivač i na kraju sve bude ok.

Znam da je omekšivač skroz nepotreban , ali s obzirom na zalihe, još ću ga dugo koristiti. (Ok, nisam još odlučila da ću ga prestati koristiti, ali veš savršeno dobro miriši i od samog deterdženta.)

I veš mašine bih se rado riješila i kupila novu, jer ova em je stara već skoro 15 godina, em nisam zadovoljna kako pere, ali nikako da krepne, pa MM neće još da kupujemo novu. Možda napravim kakvu diverziju uskoro.

[marta]

u prepovijesti, kad sam koristila omeksivac, stajao bi mi jaaaaako dugo, po godinu dana i uvijek bi se upudingio. a onda bih ja samo nalila vodu i promuckala. svi ti proizvodi mogu trajati skoro po vječno, ali su napravljeni tako da se zgusnu, razidju, staloze i sl. nakon nekog vremena.

[TeddyBearz]

svi ti proizvodi mogu trajati skoro po vječno, ali su napravljeni tako da se zgusnu, razidju, staloze i sl. nakon nekog vremena.

E vidiš, ovome se ja stvarno nadam, jer imam hrpu šampona, gelova za tuširanje i tekućih deterdženata i nekako se vodim time da je to ionako hrpa kemije i da se ne bi trebalo ništa moći pokvariti. Iskreno se nadam da se ne varam, inače ću morati hrpu toga baciti ako se pokvari.

[TeddyBearz]

Znate što me najviše muči - kako svom unutarnjem hrčku postaviti granice? Gdje povući crtu kad je nečeg stvarno previše, a da se taj višak već ne prelijeva iz ormara, jer onda je to već poprilično očito?

Kako znati da nećeš požaliti ako se nečeg riješiš?

Ja sam do sada požalila samo za par stvari, ali onda sam ih morala opet kupiti, a to je skroz glupo. A opet ne želim biti zatrpana koječime u strahu da "možda jednog dana nešto zatrebam", a veće su šanse da se dotične stvari više nikad neću ni sjetiti.

Jer da sam bila dovoljno racionalna, ne bih to nešto ni dovukla doma, kako da sad budem dovoljno racionalna i procijenim hoće li mi to još trebati ili ne?

[ivarica]

kako je mojca rekla, ja sam od onih koje imaju doma šugamana koliko i ljudi (nisam ona iz njene price koja nema nista, volim jako cicimici gluposti i detalje, ali kad mi neki dosade, rijesim ih se i zamijene ih novi)
ali sjetilo me opet ovo sa samponima kako kad dodjem u neciju kupaonicu, a ono stotine bocica, na sekundu i osjetim neku sjetu, onako ispuni me osjecaj da je to pravo blagostanje ali me odma i prodje cim se sjetim da sve to ima rok trajanja u koji ja VJERUJEM i bude mi opet draga ona jedina kutija cega vec imamo doma dok se ne potrosi (i tek tad je zamijeni nova)
i zubne paste i sampona i sapuna i ulja za przenje i tjestenine i soli i secera
u mene doma je toga svega uvijek samo jedna kutija

[marta]

Previse je kad kupujes drugu bocu necega cega jos imas vise od pola boce.
Hranu ne stavljam u ovu kategoriju, jer cesto kupim na akcijama neke proizvode koje trosimo u vecim kolicinama, pa ih zamrznem. Ali kod mene je puno gladnih usta, pa se nekako to ne vidim kao gomilanje.

[mishekica]

Iako se opirem hrčkovitosti, koliko god je to moguće, zalihe SVEGA uvijek imam.

(to je posljedica neimaštine u djetinjstvu)