To sam ja rekla, ali zamijenila nas je... (mislim da znam i zašto, često otvaraš teme kakve bi i ja otvorila, ili sam nekad otvorilaMojca prvotno napisa
). A mislila je, koliko ljudi, toliko šugamana, brojem, ne setova. Tako sam barem ja svoju priju opisala.
Centar, to je meni zakon. Da nemaš ova dva ulja na platnu, mislila bih da si moja susjeda. Ali, ja nikad neću biti takva, samo stremim. Al, uz muža koji bi postavio 15 polica svugdje i po njima svašta, jer mu je baš taj zid prazan, nema šanse, uvijek neki kompromisi sa mnom, "dosadnom, koja mrzi brisat prašinu, i samo po tome razmišlja o uređenju stana", pa smo negdje između.
Ja sam se uspjela izliječiti mamine ovisnosti o skupljanju suđa, posteljine i ručnika (i imam samo ono što sam dovukla od nje, jer je ona svega toga nakupila za tri života, i ništa mi se ne sviđa posebno, i ne bi si sigurno sad išla kupiti takvu zdjelu, lonac ili jastučnicu, ali nije ni katastrofa, pa je dobro došlo usred stambenog kredita i kupovine namještaja. Pa je ona naravno govorila da je to baš super kako mi je dala puno suđa i posteljine. Ja sam joj rekla, da bolje da je cijeli život svaki put umjesto zdjele i ručnika kupila 5 ili 10 eura, i dala mi te pare... ali to do nje ne dopire. Uglavnom, imam što imam, a kad to ode u smeće, kupujem drugo. Ona ima neke napade da su baš ručnici ili jastučnice na sniženju, čak mi nekad i kupi komad-dva, ja ignoriram i kažem da imam čisto dovoljno.
I u kupaoni... nekad je to bilo sto tubica i bočica, i milion testera koje ću jednom koristiti... sad ničeg nema. Dvije bočice i krema. Ima veze i s trudnoćom i dojenjem, kad sam odjednom pomislila da šta se imam tracakati sa svim tim kemikalijama, i izbacila sam većinu toga iz uporabe i kupaone. Možda si vratim kad me zgazi starost pa će mi trebati sto pomada
(U mm-ove kategorije "ambalaža, alat, drvo, ostaci i dijelovi svega i svačega" ne ulazim).
Ali ja muku mučim s kategorijom "knjige" i "uspomene"... tih knjiga sad ima kod mojih staraca po svuda, kod svekrve, u garaži, po našem stanu... a još sam valjda 50 nekih posudila mlađem rođaku koji je upisao faks na kojem sam studirala. I mm ih ima tonu. Jedino što mi se u vezi njih sviđa je da u nekoj budućnosti imam prostora za ogromnu policu za par-sto knjiga, i to sa zatvorenim vratima, da ne pada prašina. Ako to nikad neću imati, jednog dana ću ih se možda riješiti.
A pod "uspomenama" mislim na gomilu nekih sitnica koje ti ljudi kroz život poklanjaju, obično nikakve uporabe već isključivo ukrasne svrhe. Čak sam u nekim razdobljima života stalno dobivala neke ručne radove, oslikane vaze, izrađene kutijice, nakit i sl. I stoji mi to u kutijama nekim... (i stoji mi to kod mame, dok me ne deložira kad kupi novi set ručnika), ali i u ovom stanu sam već skupila svjećnjaka, košara, ukrasnih zdjelica, okvira i sl. Ne-hrčci, što radite s tim? Poklanjate, bacate...? Ili, kako je netko gore napisao da ima kutiju s potrepštinama za izradu čestitki i slično, i da to poklanja... pa onda taj tu rukotvorinu mora čuvati
Ja sam npr. nakon useljenja dobila 5 velikih košara (u kojima su npr. bili voće, vino, staklenke, uglavnom hrana). Fora poklon, ali ja premećem tih 5 košara po malom stanu. Jednu sam iskoristila, 2 poklonila, a 2 još skupljaju prašinu i čekaju da mi za nešto zatrebaju. Što bi ne-hrčak napravio s tim? Ok, ima raznih ideja, ali kroz godine se tih poklonjenih stvari nakupi, čak i kad u jednom trenu sam prestaneš kupovati "ukrase/skupljače prašine". Moja mama ih obožava i kod nje se ne vidi ni regal ni polica od gomile toga (i za svaku zna otkud je i od koga), ali ja što sam starija sve ih manje volim i žudim za minimalizmom
 |
|||
Odgovori s citatom
, a zapravo je samo stajala otkad sam je dovukla doma. 
Pa sam je ostavila u hodniku zgrade, gdje i onaj gore spomenuti namještaj, netko od susjeda si ju je uzeo. 
