Citiraj mamitzi prvotno napisa Vidi poruku
pročitala sam prvih par postova, otvorila ormar najbliži kompu i izbacila par komada odjeće koje ne mogu više obući (sad se na njima suše čizme u hodniku). ali nakon četvrte strane više se uopće ne osjećam hrčkasto nego sam dobila nove ideje što skupljati.
netko je napisao da ga rat riješio skupljanja stvari, meni se dogodilo baš suprotno. u ratu i siromašnim godinama počela sam skupljati svašta jer sam se bojala da ako npr. bacim potrgane hlače možda neću još godinama moći kupiti nove pa bi ih lijepo zakrpala i nosila, opet krpala i opet nosila.
jedino što mi pomaže protiv skupljanja je da nekom nešto moje treba - jako sam spremna dati (vjerojatno zato jer su mi roditelji cijelo djetinjstvo objašnjavali da ne smjem biti škrta jedinica). zato npr. uopće nemam odjeće koju su moja djeca prerasla, a i igračke poklanjam na koje su zaboravili (oni ne daju igračke,samo bi ih prodavali da kupe nove).
za muža moram priznati da je normalan: racionalan i promišljen sa stvarima.
mene primi to bacanje svako toliko i stvarno skupim nešto robe za Crveni križ ili ako nije baš u nekom stanju ostavim na ogradi pored kontejnera. nestane u roku par sati. ali imam robu koju sam volila i u koju vjerojatno više nikad neću ući. draga mi je i žao mi je baciti. kretenka.
evo po prvi put u životu sam si kupila pidžamu, dosad mi je uvik mare kupovala i izbacila sam iz ormara stare koje imaju mali milijun rupa koje se više ne mogu pokrpati. jesam li ih bacila? ne. eno ih stoje i čekaju. jer kao, pa mogla bi napraviti one super pamučne ogrlice
http://www.wearenotmartha.com/2011/0...hirt-necklace/
ili možda da ih pošaljem mami koja šije, njoj mogu zatrebati. moš mislit šta će joj trebati (iako je i ona hrčak što se tiče šivanja - mislim da iz naše kuće nikad nije bačeno ni jedno dugme)