Ja primjećujem da su osamdesetih tekstovi pop pjesama i pjesmuljaka uglavnom bili o ljubavi, a sad su uglavnom o seksu. Pa svi doma pjevušimo: can you blow my whistle, baby, whistle, baby...
Ja primjećujem da su osamdesetih tekstovi pop pjesama i pjesmuljaka uglavnom bili o ljubavi, a sad su uglavnom o seksu. Pa svi doma pjevušimo: can you blow my whistle, baby, whistle, baby...
Posljednje uređivanje od vertex : 11.01.2013. at 15:47
nemoj tako, ja sam baš neki dan na radiu slušala "I touch myself"to je tamo negdje iz osamdesetih, ne?
i potpis na Mimu za Oca na službenom putu, i ja sam bila "zgrožena", tako nešto danas ne prošlo ni pod razno
društvo jest s jedne strane postalo osjetljivije na te teme (pa ni djeca više ne smiju bez badića biti na plaži, karikiram) no s druge strane bila je ona naslovnica Vougea nedavno s djevojčicama obučenim i našminkanima kao dame, valjda da se ponudi nešto drugačije, da izazove malo kontroverze, da digne prodaju itd (ali je urednica na kraju dobila otkaz ili je suspendirana)
hoću reći, vjerujem da se djeca seksualiziraju od strane marketinških kampanje ne zbog potencijalno široke pedofilske publike nego zašto što to sada privlači pažnju
osobno, nemam dijete te dobi pa nisam (još) zabrinuta
kad dođe to vrijeme, ne znam što ću, kontrolirat sadržaj i filat ju/ih nekim našim životnim vrijednostima![]()
il ovo
http://www.youtube.com/watch?v=PfB9tPdzBjw
nisu ni te osamdesete baš bile nešto čedne![]()
Kaj sad više ni barbie ne valja?
Ja sam imala barbie kad sam bila klinka, moja cura ih ima, ima i winx.
Nije podvodljiva, dapače jako je pametna i nije ju briga za tuđe mišljenje i tuđe postupke.
Možda ja imam sreće što imam takvo dijete, ne znam. Mislim da jedna lutkica nemre toliko utjecati na dijete da bi joj zabranila da se igra s nekom od njih.
amore mio.
slušala sam predstavljanje te knjige "žive lutke", pa se navodio neki primjer u engleskoj. gdje mlade cure mogu ući u neki kao boksački ring i tamo se polugole i u blatu boriti između sebe, dok muškarci gledaju. tako nešto. i sad žena koja je pisala knjigu je intervjuirala te curice (jer postoji mogućnost da završiš na naslovnici časopisa koji to organizira) i bile su oduševljene prije ulaska u "arenu". nakon toga su bile malo drugačijeg mišljenja, jer su rekle da su se osjećale kao obično meso. muškarci su zviždali, dobacivali, bilo je pregnjusno. istovremeno kad je pitala muškarce što o tome misle, svi nisu vidjeli nikakav problem, pa to je zabava. ali istovremeno svatko od njih je priznao da ne bi bio oduševljen da se njegova kći tako valja u blatu. znači ne njegova, ali može tuđa kći.
inače, tu knjigu je predstavljala nataša govedić na ženskim studijama.
na znam jel vec spomenuto (nemam vremena pratiti temu niti sudjelovat u njoj), ali ima odlicnih knjiga prevedenih na hrvatski
jedna je Govorimo o spolnosti, izdavac je Egmont
druga je za mlade, tj dvije su:
Sve što dečki trebaju znat // Sve što cure trebaju znati (Mozaik knjiga)
ako ih vise nema u knjizarama to je zato jer sam ih ja pokupovala za rođendane