Ti kondomi, seksualizacija, ZO kakav su smislili, medijska kultura, to je sve jedan emotivno-tjelesni fast food. Brzo rješenje za ljude bez vremena, znanja i strpljenja za prave vrednote od kojeg fino beru love velike firme. Primamljivo, baš kao i voditi djecu u McDonald's da jedu svaki dan - jer s time nemaš puno posla, klinci nikad ne rade frku oko ne-jela u megdaču, ne košta puno... a neki problem je ipak riješen, neće umrijeti od gladi.

No, da li je to sve što čovjeku treba, fast food? To svi znaju. Noup.

Nije samo da pojedeš, pa niti da pojedeš najzdravije; nema tog ni konzervativnog niti liberalnog liječnika koji neće reći da je važno za zdravlje da se jede u krugu obitelji, zajedno, da se jede umjereno, svježe, skuhano, i s pokojim odricanjem u višem interesu (manje masti i šećera i crvenog mesa).

Nakon što je par nacija načisto buknulo od debljine od te brze hrane, sve se nekako krenulo mijenjati - gle, ipak nije dobro, ipak ljudi trebaju jesti doma, 1. dama Amerike sadi mrkvu u vrtu Bijele Kuće i daje djeci obroke prave hrane.

Isto je i s drugom tjelesno-duhovnom potrebom, seksualnošću. Izvađena bez konteksta, ona isto može kao fast-food - da zadovoljimo potrebu na najlakši način, da omogućimo što manje natezanje s djecom... da se lišimo rada...

No, čovjeku treba više. Treba mu obitelj, zaštita, životnost te hrane, zajedništvo i sve što uz to ide. Ja mogu zamisliti da je kondom u redu u nekim možda životnim situacijama u braku (ajde da budemo liberalni do kraja ), ali da je to prvo, osnovno i izjednačeno s pojmom seksa (koji je istrgnut iz konteksta zajedništva, ljubavi i obitelji) - to je stvarno bedasto i primitivno.

Ali, opet mora revolucija pojesti svoju djecu, ili djeca pojesti tu svoju revoluciju, unakaziti se, pa da se onda javnost zabrine i krikne - hej, nije dobro... baš bedasto.