A gdje ste vi bili?

[*mamica*]

Intimno, čini mi se da ga razumijem, iz svega što je napričao (meni je inače simpa, ali mi se čini malo "manchildovski", zbog puno tih momenata tipa ok, ali ovo je ipak nešto drugo stila, razočaran je ljudima u BIH i kako se to događalol... kad ga je Stanković pitao je li to onda bila laž... onako nekako nejasno, stila nije, ali je ne znam, nešto elokventno je rekao, a nezapamtljivo), dobijam dojam jako traumatiziranog djeteta koje još uvijek živi u tom odraslom čovjeku (odrastanje u izbjeglištvu, besparica) i koje se razračunava s raznima (Bosna, naše okružje, grijehovi itd., obitelj njegova itd.),

Ovo je i moj dojam, baš mi je snažno djelovao tako. I ako ćemo pravo, tko na njegovom mjestu ne bi bio takav? Da kao dijete mora otići sam samcat, bez dokumenata i novca u drugu zemlju, u drugu sredinu i boriti se sam za sebe (čak ni školu nije mogao upisati?!). Jasno je da ga cijeli taj vremenski period od početka rata jako tišti. Jasno mi je zašto se ne želi nacionalno opredijeliti, zašto ne želi posjetiti svoju rodnu kuću u Travniku, itd. jer je i sam rekao da je početak rata srušio sve ono u što je on vjerovao. On je zaista jedna žrtva rata koja jasno opisuje sve strahote tog ludila.

Ali s druge strane, pa svi mi, a pogotovo umjetnici, djelujemo nekako iz svojih vlastitih iskustava, svi nosimo teret svoje prošlosti kakva god ona bila, a možda i pojedine traume.

[Jurana]

Sad ću ga ja malo zafilozofirati
Ovo što je ina napisala - da je obitelj broj 1 - neki komentiraju kao konformizam, neizlaganje obitelji je neka vrsta oportunizma, ali meni nije. Meni je baš ta obitelj vrhunski princip, stavljati obitelj na prvo mjesto je neki moj aktivizam. U mom sustavi vrijednost je stavljanje dobrobiti djeteta na prvo mjesto ultimativna vrijednost, važnija mi je sigurnost svakog pojedinačnog djeteta od nekog univerzalnog principa.
Pa uzmite AP - nije to samo popis tehnika, to je ideologija, filozofija roditeljstva u neku ruku (cvijeto, znam da tebi nije).

Meni je starija kolegica ispričala kako nikad nije uzela ni dana bolovanja kad su joj djeca bila bolesna, bila su s bakom. U ono vrijeme je ideal kojem se težilo bila nekakva takva radna etika, a ja sam odmah pomislila da je moj ideal humanosti biti što je više tu za dijete.

Ne znam jesam li uspjela objasniti svoju misao, ovako je nekako u mom introvertnom svijetu.

[sasa]

potpisujem jenku u svim postovima. još bih nadodala da mi je ispod svakog nivoa, da ne kažem gnjusno, dovoditi u pitanje frljićev ili bilo čiji umjetnički kredibilitet na račun toga da li je, u zemlji u kojoj se djecu ateiste sustavno diskriminira, poslao svoje na vjeronauk. to dijete vjerovatno ima i mater, i nije mi jasno kako itko može donositi sudove bez da poznaje intimnu dinamiku te obitelji. a naravno, uvijek se jedva dočeka jedna takva stvar da bi se brže bolje zaključilo da "ni on ne valja". bah. baš sam se raspalila. ( nisam mater frljićevog djeteta, a moje neće ići na vjeronauk)

[ina33]

potpisujem jenku u svim postovima. još bih nadodala da mi je ispod svakog nivoa, da ne kažem gnjusno, dovoditi u pitanje frljićev ili bilo čiji umjetnički kredibilitet na račun toga da li je, u zemlji u kojoj se djecu ateiste sustavno diskriminira, poslao svoje na vjeronauk. to dijete vjerovatno ima i mater, i nije mi jasno kako itko može donositi sudove bez da poznaje intimnu dinamiku te obitelji. a naravno, uvijek se jedva dočeka jedna takva stvar da bi se brže bolje zaključilo da "ni on ne valja". bah. baš sam se raspalila. ( nisam mater frljićevog djeteta, a moje neće ići na vjeronauk)

Ako si se na mene referirala - ja nikog ne prozivam, samo pokušavam argumentirati da svako ima svoj "aktivističke granice". Niti ja nisam mater frljićevog, i moja neće, a živim u Hrvatskoj.

Ja sam dižem na kvadrat i idem do kraja ovome "a di si bio". O tome je tema.... koliko ja kužim. To a di si bio meni je grozno. To upravo rade ovi koji to pitaju - ne poznaju dinamiku obitelji itd... ali iz njihove pozicije, to je vjerojatno "racionalizacija, obranaštvo itd.". Jer... svako ima svoju dinamiku.

Been there, know the mentality (vezano za MPO pa dokle to ide, što je "OK ulog" - je li to full frontal (ime, prezime, snimka za HTV) ili može i anonimka i slična seciranja...., pa ko ima opravdani razlog nedolaska na prosvjed, a ko ne, pa bravoi onima koji su došli, buovi onima koji nisu itd. I ne sviđa mi se.

[mama courage]

na kraju krajeva,... jednog dana će te - u najmanju ruku - tvoje vlastito dijete upitati: a tata (mama) gdje si ti bio? šta si ti radio? dok su se tu (u našem gradu/selu/okolini) ljudi ubijali, mučili, proganjali itd. što mislite jesu li njemačka djeca pitala svoje roditelje - a šta si ti radio za vrijeme holokausta? gdje si ti bio?

[mama courage]

ne sviđa se niti meni prozivanje, ali nekako ni banaliziranje. nije isto ako je netko na bilo koji način činio zlo ili šutio o zlu koje se dešava, a netko drugi se barem odmaknuo od zla ili se protiv zla borio. uvijek će oni koji su šutjetli reći: "ah, takva su bila vremena!" "morao sam zadržati posao!" "nije se smjelo" "i drugi su radili" itd. - ovdje govorim konkretno o ratnim vremenima, da me se ne shvati pogrešno. poznam ljude (generacija mojih roditelja) koji se, iako su imali "podobnu" nacionalnost, nisu htjeli uhvatiti u vražje kolo, pa su, kad su već vidjeli da je svaka borba uzaludna, s visokih položaja pokupili i otišli s drugim izbjeglicama, u tuđinu. nekako mi je teško takvim ljudima ne odati priznanje. to ne znači da svakog tko je ostao živjeti u takvom okruženju osuđujem. ceh se plaća i ako ne želiš biti heroj. ali da se ovima divim i da njihov čin smatram hvalevrijednim (neovisno kakvi su to inače ljudi) - to da.

[Jadranka]

ne sviđa se niti meni prozivanje, ali nekako ni banaliziranje. nije isto ako je netko na bilo koji način činio zlo ili šutio o zlu koje se dešava, a netko drugi se barem odmaknuo od zla ili se protiv zla borio. uvijek će oni koji su šutjetli reći: "ah, takva su bila vremena!" "morao sam zadržati posao!" "nije se smjelo" "i drugi su radili" itd. - ovdje govorim konkretno o ratnim vremenima, da me se ne shvati pogrešno. poznam ljude (generacija mojih roditelja) koji se, iako su imali "podobnu" nacionalnost, nisu htjeli uhvatiti u vražje kolo, pa su, kad su već vidjeli da je svaka borba uzaludna, s visokih položaja pokupili i otišli s drugim izbjeglicama, u tuđinu. nekako mi je teško takvim ljudima ne odati priznanje. to ne znači da svakog tko je ostao živjeti u takvom okruženju osuđujem. ceh se plaća i ako ne želiš biti heroj. ali da se ovima divim i da njihov čin smatram hvalevrijednim (neovisno kakvi su to inače ljudi) - to da.

Evo jedan isjecak iz Ferala (od Mile Stojića) koji me rasplakao i kad sam ga prvi put procitala, i sad kad sam ga našla na internetu (živio internet, sve se nađe):
“Kad su u ljeto 1993. jedinice Tute Naletilića nasilno iseljavale Muslimane iz njihovih kuća u Ljubuškom, Nedjeljko Galić pokušavao im se suprotstaviti, intervenirajući kod tadašnjih lokalnih vlasti, vapijući da se spriječi ta ludost i zločin. Dobio je osoran odgovor da je ‘prošlo vrijeme komunjara’ (aluzija je bila upućena na partizansku prošlost Galićeve obitelji), te da ‘neće nikakav Galić, nego hrvatski narod odlučivati s kim će živjeti i tko će otići a tko ostati’. A Galiću, ‘ako je već stalo do balija, neka ide s njima’.

Neđo je došao kući slomljen i nakon neprospavane noći naredio supruzi da spakira kofere i spremi djecu. Napustila je porodica Nedjeljka Galića jednog ljetnog hercegovačkog jutra svoju obiteljsku kuću i radnju u Ljubuškom i dobrovoljno se zaputila zajedno sa svojim susjedima ‘balijama’ u kolonu progonstva i poniženja. ‘Taj čin solidarnosti bio je jedino što sam u tom trenutku mogao učiniti, jer da sam tad ostao, čini mi se da zemljom ne bih mogao koračati od stida’, rekao mi je prilikom kratkog prošlogodišnjeg susreta”.

[mama courage]

Neđo je došao kući slomljen i nakon neprospavane noći naredio supruzi da spakira kofere i spremi djecu. Napustila je porodica Nedjeljka Galića jednog ljetnog hercegovačkog jutra svoju obiteljsku kuću i radnju u Ljubuškom i dobrovoljno se zaputila zajedno sa svojim susjedima ‘balijama’ u kolonu progonstva i poniženja. ‘Taj čin solidarnosti bio je jedino što sam u tom trenutku mogao učiniti, jer da sam tad ostao, čini mi se da zemljom ne bih mogao koračati od stida’, rekao mi je prilikom kratkog prošlogodišnjeg susreta”.

da, neđo izdajnik hrvatskog naroda... ženu mu pretukli veliki domoljubi.

https://www.youtube.com/watch?v=ryyb-yUzieU

[ina33]

Sve 5, ali ovdje se govori, ako ja to dobro shvaćam (ja se na to referiram) na situaciju u Hrvatskoj danas - znači, ne rat, ne holokaust - a teme su "occupy Croatia" i "ZO".

Ne znam pod koji logical fallacy od kory bi to onda spadalo.

[cvijeta73]

Sve 5, ali ovdje se govori, ako ja to dobro shvaćam (ja se na to referiram) na situaciju u Hrvatskoj danas - znači, ne rat, ne holokaust - a teme su "occupy Croatia" i "ZO".

Ne znam pod koji logical fallacy od kory bi to onda spadalo.

ti si krenula s, citiram:

A sve da se rodi i jedan koji će žrvtovat sve - ne bi ga više cijenila, tj. cijenila bih ga manje

dakle, s temama danas u Hrvatskoj kao ZO i occupy Croatia, prosvjednici baš ne žrtvuju puno. odnosno, ne žrtvuju - ništa.
pa sam računala da misliš na neka ozbiljnija vremena. i nije mi bilo jasno zašto ne smatraš hrabrost osobinu koja je vrijedna i koja, u najmanju ruku, zaslužuje da se cijeni.
dakle, ti si učinila neku logičku pogrešku

[ina33]

ti si krenula s, citiram:


dakle, s temama danas u Hrvatskoj kao ZO i occupy Croatia, prosvjednici baš ne žrtvuju puno. odnosno, ne žrtvuju - ništa.
pa sam računala da misliš na neka ozbiljnija vremena. i nije mi bilo jasno zašto ne smatraš hrabrost osobinu koja je vrijedna i koja, u najmanju ruku, zaslužuje da se cijeni.
dakle, ti si učinila neku logičku pogrešku

Zato jer ima svoju cijenu, i moje je pravo da cijenim više nešto drugo, nego hrabrost. Nisam učinila nikakvu logičku pogrešku, gledam cost-benefit.

A ovo niko ne žrtvuje ništa - evo... dala sam ti primjer Frljića, njegove obiteljske dinamike i procjene.

Generički reći da se ne žrtvuje ništa, mislim, meni je za prosvjed stila "referendumski ustanak" u cost-benefitu već i vrijeme za to prevelika žrtva.

Nije sve tako jednostavno, iako bi revolucionari rado 0-1, barem se to tako meni čini.

[ina33]

Vjerojatno onaj prvi... ono ako je A uvod u B, onda ako braniš A, ti završavaš na Z. (ako si neaktivan vezano za occupy croatia, varšavsku i ZO, u krajnjoj liniji, doupštaš holokaust).

Pa ako govorimo o granicama vl. sloboda, možemo i o granicama i trigerima aktivističkog angažmana.

[ina33]

A možda i pod call to emotion (jedi zbog gladnih u Africi je bio primjer) - stila - ne radim ja to zbog sebe, nego ne želim izlagat dijete (frljić, dinamike obitelj) ili pitat će me dijete zašto sam ga upisao na vjeronauk/ZO itd., jer ako tad šutiš.. onda dođe do holokausta (nisam šutio kad su ovo i ono i onda su došli po mene potpis).

Ali, nije meni logika jaka strana, čekam kory i jen i ostale više u tome.

[sasa]

Mene smeta sto se onda takva "mrlja" u aktivistickoj karijeri koristi da se devalorizira sve ostalo sto osoba radi. Mislim, Frljicevo slanje djeteta na vjeronauk definitivno nije primjer gradjanske kuraze, ali to ne umanjuje sve drugo sto on radi svojim drustveno odgovornim kazalistem.
A uvijek se jedva doceka da se takve vertikale "poskliznu" pa da se brze bolje kaze kako eto nisu oni nista posebno.

[ina33]

Mene smeta sto se onda takva "mrlja" u aktivistickoj karijeri koristi da se devalorizira sve ostalo sto osoba radi. Mislim, Frljicevo slanje djeteta na vjeronauk definitivno nije primjer gradjanske kuraze, ali to ne umanjuje sve drugo sto on radi svojim drustveno odgovornim kazalistem.
A uvijek se jedva doceka da se takve vertikale "poskliznu" pa da se brze bolje kaze kako eto nisu oni nista posebno.

Ne, ako misliš na mene. Meni je on super faca. I njegovo ponašanje daje i meni pravo na moje mišljenje i na čvrst stav o tome - no prozivke di si bio, što si radio (osim vlastite savjesti - ono Pinnochio i masoni .

[ina33]

A ako ćemo na ove "nežrtvovanje teme" radit "pissing contest" stila čije ordenje lijepo sija, pa mogu i ja izvuć' svoje iz ormara i izglancat za paradcu, jest da nije bio full frontal (faca na HTV-u), i jest da su drugi puno više "dali" (još jedna meni bezvezna rasprava), ali je članak od 3 A4 strane u Jutarnjem (anonimka), MPO tema, jesu vikendi u prevođenjeu zakona, jesu odgovori brojnim početnicama bez da napravim, meni osobno bezvezno - eno ti stranica xxyyyy topica, to smo pisali pred xxx godina, ah... ti mladi, što se ne ifnormiraju. Ali, to mi je tako bezveze... uopće, tražit pljesak i naklon za to, ili ići u raspravu a što nisi ti... Ono... radiš to sebe radi... Nisam zato bolja / lošija itd. Mene je to tada veselilo, ispunjalo me.

[*mamica*]

Sasa, razumjela bih da roditelj ne želi izložiti svoje dijete šikaniranju i diskriminaciji da je, npr. u Babinoj Gredi gdje je mjesto malo, mentalitet prilično konzervativan, a dijete jedino od cijele škole ne bi išlo na vjeronauk.
Ali ako govorimo o Zagrebu ili, ne znam, Rijeci, gdje dosta djece ne ide na vjeronauk i gdje je to normalno, ne bih baš rekla da je strah od diskriminacije u pitanju.

Što se tiče samog Frljića, nigdje nitko nije osporio njegov umjetnički kredibilitet. On je ionako u emisiji najmanje govorio o umjetnosti, a više je iznosio svoje stavove u vezi politike.
Ja sam navela tri različita primjera iz intervjua koja su me ubola u oči. A možda ih ne bih ni primijetila da on nema taj neki attitude kako je on jednostavno bolji od drugih (pa tako navodi kako je očekivao oštriju reakciju svojih kolega u vezi plakata, kako ON progovara o raznim žrtvama rata i naziva ih sve kao "naše" žrtve, kako ON ide u Suboticu postaviti predstavu o žrtvama Srebrenice, dok u Hrvatskoj postavlja predstavu o Aleksandri Zec... uglavnom, on radi ono što drugi ne rade, a trebali bi), a onda sam sebe, da oprostiš, posere.

[pomikaki]

Sasa, razumjela bih da roditelj ne želi izložiti svoje dijete šikaniranju i diskriminaciji da je, npr. u Babinoj Gredi gdje je mjesto malo, mentalitet prilično konzervativan, a dijete jedino od cijele škole ne bi išlo na vjeronauk.
Ali ako govorimo o Zagrebu ili, ne znam, Rijeci, gdje dosta djece ne ide na vjeronauk i gdje je to normalno, ne bih baš rekla da je strah od diskriminacije u pitanju.

ajde mamice, baš si se uhvatila tog djeteta. Poznaš li dijete? Znaš li u koju školu ide?

[mama courage]

Sasa, razumjela bih da roditelj ne želi izložiti svoje dijete šikaniranju i diskriminaciji da je, npr. u Babinoj Gredi gdje je mjesto malo, mentalitet prilično konzervativan, a dijete jedino od cijele škole ne bi išlo na vjeronauk.
Ali ako govorimo o Zagrebu ili, ne znam, Rijeci, gdje dosta djece ne ide na vjeronauk i gdje je to normalno, ne bih baš rekla da je strah od diskriminacije u pitanju.

Što se tiče samog Frljića, nigdje nitko nije osporio njegov umjetnički kredibilitet. On je ionako u emisiji najmanje govorio o umjetnosti, a više je iznosio svoje stavove u vezi politike.
Ja sam navela tri različita primjera iz intervjua koja su me ubola u oči. A možda ih ne bih ni primijetila da on nema taj neki attitude kako je on jednostavno bolji od drugih (pa tako navodi kako je očekivao oštriju reakciju svojih kolega u vezi plakata, kako ON progovara o raznim žrtvama rata i naziva ih sve kao "naše" žrtve, kako ON ide u Suboticu postaviti predstavu o žrtvama Srebrenice, dok u Hrvatskoj postavlja predstavu o Aleksandri Zec... uglavnom, on radi ono što drugi ne rade, a trebali bi), a onda sam sebe, da oprostiš, posere.

ne bih ni ja rekla da je pitanje strah od diskriminacije. možda više da je uvjeren da mu je dijete dovoljno kompetentno da samo donosi odluke s te strane sam suglasna sa sasom, ne uzimam mu to za neko veliko zlo. i meni je ubolo u oči to što dijete šalje na vjeronauk, njegove argumente poštivam, mada imam potpuno drugi stav o tome. možda on nikad nije razmišljao o tim drugim argumentima koji se još nude?! na kraju krajeva, kao što je netko drugi rekao, stoji i to da to dijete ima majku, pa sad, stvarno ne bih ulazila u njihovu obiteljsku situaciju. ne zanima me.

nije mi se činio bahat, meni je baš lijepo što je spomenuo da su to sve naše žrtve , jer u tom pogledu ga potpuno razumijem i dijelim njegov stav. a stoji i ta da je aleksandra zec ubijena već 20-tak godina, pa ako je nekome bilo do toga da od toga napravi priču, bilo za kazalište ili tv, mogao je brate slobodno. ali.... što bi neki rekli... valjda to nije dovoljno zanimljivo.

[mama courage]

a propos... koliko vas je u zagrebu, na ulicama, susretalo ubojicu male a. zec? moglo ga se vidjeti kako slobodno šeće gradom, bez ikakve bojazni... prolazi pored vas i vaše djece... (a to što je nastavljao prijetiti, o tome da ne govorim)

[*mamica*]

nije mi se činio bahat, meni je baš lijepo što je spomenuo da su to sve naše žrtve , jer u tom pogledu ga potpuno razumijem i dijelim njegov stav. a stoji i ta da je aleksandra zec ubijena već 20-tak godina, pa ako je nekome bilo do toga da od toga napravi priču, bilo za kazalište ili tv, mogao je brate slobodno. ali.... što bi neki rekli... valjda to nije dovoljno zanimljivo.

Naše žrtve to jesu u smislu da moramo oplakivati svakoga od nastradalih, bila to Aleksandra Zec, stradali na Ovčari, stradali u Srebrenici... Na kraju krajeva, kao što sam već gore spomenula, mene je stislo u grudima i kada je on sam pričao svoju životnu priču, ne mogu niti zamisliti kroz koje je strahote prošao. I on je naša žrtva.
Samo ne volim kada se govori "naše žrtve" u smislu izjednačavanja agresora i onih koji su se branili. Jer onda bi mogli tako izjednačavati bilo koji rat u svijetu, pa i holokaust - uvijek je bilo žrtava i grijeha sa obje strane. Eto u kojem mi se smislu jedino taj termin ne sviđa.
A nažalost, živimo u takvom naopakom društvu da su zanimljive teme dečki Tatjane Jurić i Jelene Rozge.
Nikome nisu zanimljivi Aleksandra Zec, djeca u Klaićevoj, djeca u Nazorovoj... Jer da jesu, stvari bi se odavno promijenile nabolje. I ne šeće samo Aleksandrin ubojica slobodan gradom, šeće tisuće ubojica, obiteljskih nasilnika, itd., na koje naše društvo i zakon zatvaraju oči. Puno je tema o kojima bi se dalo raspravljati!

[cvijeta73]

Naše žrtve to jesu u smislu da moramo oplakivati svakoga od nastradalih, !

ne moramo ništa mi oplakivati.
nego strpati zločince u zatvor.
a ne dijeliti im ordene nikole šubića zrinskog. i zapošljavati ih kao osobne, ministarske bodi garde.
i nije to bilo tako davno.
a već se zaboravilo.
i rijetki su onda imali mu*a o tome pričati.
ova mu*a koja ina ne cijeni
mamica, svaki zločin, svaki gubitak života jest strašan.
ali ono po čemu su neki strašniji od drugih je - zataškavanje s vrha. kad se sve zna.
nemojmo to brkati.
to je ono što sije strah, što ruši temeljnu potrebu čovjeka. da se osjeća sigurno u svom gradu. da zna da ga neće ubiti policajci.
i nemojmo na jasenovcu pričati o blajburgu.
niti na suđenju ubojicama obitelji zec o srebrenici.

[ina33]

ne moramo ništa mi oplakivati.
nego strpati zločince u zatvor.
a ne dijeliti im ordene nikole šubića zrinskog. i zapošljavati ih kao osobne, ministarske bodi garde.
i nije to bilo tako davno.
a već se zaboravilo.
i rijetki su onda imali mu*a o tome pričati.
ova mu*a koja ina ne cijeni
mamica, svaki zločin, svaki gubitak života jest strašan.
ali ono po čemu su neki strašniji od drugih je - zataškavanje s vrha. kad se sve zna.
nemojmo to brkati.
to je ono što sije strah, što ruši temeljnu potrebu čovjeka. da se osjeća sigurno u svom gradu. da zna da ga neće ubiti policajci.
i nemojmo na jasenovcu pričati o blajburgu.
niti na suđenju ubojicama obitelji zec o srebrenici.

Potpisujem te ovdje, a ovo da ja ne cijenim muda onog koji priča o ubojstvu male zec, e, pa, demit, ja sam ili loš retor, ili svako ima svoju neku prenotion prije nego što kreće u to, pa ne vidi logical falacieis, uključivo emotivno razočarenje necijenjenja mu*a za sto stavi.

Mislim - ovaj topic je krenuo od prozivačine na temu zdravstvenog odgoja i aktivizma, a ti krećeš po heavy cannons, zaključujući, uravnilovkom, stila svaki aktivizam je dobar (a meni, brate, nije, a po mom mišljenju je i štetan - antivakcinacijsko pleme, Grozd i njihovo o mastrubaciji, Krešimir Miletić i Embrij), i ako ne cijeniš muda ovog koji je ustao protiv ZO, opravdavaš ubojice a. zec.

Besmisleno je... barem meni. Kupe i špade, tj. A i Z, a nigdje sredine abecede. Mislim da sam na ovoj temi nanizala nizova... daljenje nizanje je nepotrebno. I sad emotivni logical fallacy, ali očito bez toga ne ide pa evo malo cimbala emotivnog - ako me želiš smjestit u tu kućicu necijenjenja m*da - go for it, ja sam svoje probala izreć... a ne kuže me, unatoč niski.

[*mamica*]

Imaš pravo, dosadna sam već i sama sebi jer od jutros ponavljam nekoliko istih stvari koje su po meni ključne, ali eto, odgovarala sam na sasine postove.

[mama courage]

josip reihl kir i milan levar

Ja sam sudjelovao u ubojstvu Aleksandre Zec i zbog toga mi je žao!

ubojstvo a. zec

[mama courage]

Samo ne volim kada se govori "naše žrtve" u smislu izjednačavanja agresora i onih koji su se branili.

žrtve su žrtve. tu nije bitno tko je agresor, tko se branio. znam što hoćeš reći, ali kao što je tebi dosta izjednačavanja, tako je i meni dosta kad se o žrtvama govori, da se ne može govoriti samo o njima, bez tog famoznog "ali...". frljić svakako nije mislio na to.

ovo što ti govoriš je pitanje krivnje. a i tu bi se - filozofski - mogli sjetiti one balaševićeve "krivi smo mi koji smo se sklanjali".

[sasa]

Ovi argumenti kako puno drugih ubojica sece nasim gradom mi dizu kosu na glavi. Cinjenica je da hrvatska nije prihvatila aleksandru zec kao nasu zrtvu jer da jest ne bi se ljudi toliko zestili na frljica, slali ga u srbiju i prozivali ga da radi predstave o ubijenoj hrvatskoj djeci. A i inace je evidentno da je prihvacanje odgovornosti za gadarije koje su se dogadjale rak rana hrvatskoga drustva. Ja ne mislim da je Frljic nadmen, ne cujem ga tako, ali mislim da izgovara ono sto mnogima nije po volji. I treba- umjetnost ponekad treba biti drustveno odgovorna.

[sasa]

Ne, ako misliš na mene. Meni je on super faca. I njegovo ponašanje daje i meni pravo na moje mišljenje i na čvrst stav o tome - no prozivke di si bio, što si radio (osim vlastite savjesti - ono Pinnochio i masoni .

Nisam se na tebe referirala, jasan mi je tvoj stav o prozivanju.

[sasa]

ne moramo ništa mi oplakivati.
nego strpati zločince u zatvor.
a ne dijeliti im ordene nikole šubića zrinskog. i zapošljavati ih kao osobne, ministarske bodi garde.
i nije to bilo tako davno.
a već se zaboravilo.
i rijetki su onda imali mu*a o tome pričati.
ova mu*a koja ina ne cijeni
mamica, svaki zločin, svaki gubitak života jest strašan.
ali ono po čemu su neki strašniji od drugih je - zataškavanje s vrha. kad se sve zna.
nemojmo to brkati.
to je ono što sije strah, što ruši temeljnu potrebu čovjeka. da se osjeća sigurno u svom gradu. da zna da ga neće ubiti policajci.
i nemojmo na jasenovcu pričati o blajburgu.
niti na suđenju ubojicama obitelji zec o srebrenici.

Potpis

[mama courage]

ina, imaš pravo. ti nisi govorila o takvim slučajevima.

edit....

nemaš pravo.

sad sam provjerila... govorila si o zločincima

A sve da se rodi i jedan koji će žrvtovat sve - ne bi ga više cijenila, tj. cijenila bih ga manje, vjerojatno, jer je po mojoj skali vrijednosti br. 1 obitelj (ne neki zločinci itd.), pa onda sve drugo.

[ina33]

ina, imaš pravo. ti nisi govorila o takvim slučajevima.

edit....

nemaš pravo.

sad sam provjerila... govorila si o zločincima

Riječju na riječ, slikom na sliku, pravnica koja traži dokaze... a nema ih na taj način. Svijet nije crno-bijel. Imam pravo, moj niz pobjeđuje (šala).

[mama courage]

u biti što je opasnost u tom aktivizmu veća, to ti manje cijeniš nečiji aktivizam? jer obitelj je na prvom mjestu. barem tako ispada (mada znam da tako ne misliš).

[ina33]

u biti što je opasnost u tom aktivizmu veća, to ti manje cijeniš nečiji aktivizam? jer obitelj je na prvom mjestu. barem tako ispada (mada znam da tako ne misliš).

Opet onaj frajer od A do Z - ne uvodite spolni odgoj... jer ćemo postat homoseksualci i pedofili, a znamo da tko je i holokaust napravio.

Ne ispada ništa... samo od sebe. Što bi rekli neki - stvar je u čitaču redaka.... ili u pisaču - očito nemuštom.... kad se to tako čita. .

[mama courage]

ne znam zašto se sad ljutiš. i ne, ne mislim da sam napravila ikakvu grešku u koracima. referirala sam se na tvoje zločince (jer sam mislila da priča ide dublje od prvobitnog mirnodopskog aktivizma). ti si jasno rekla da je tebi obitelj na prvom mjestu.

[ina33]

ne znam zašto se sad ljutiš. i ne, ne mislim da sam napravila ikakvu grešku u koracima. referirala sam se na tvoje zločince (jer sam mislila da priča ide dublje od prvobitnog mirnodopskog aktivizma). ti si jasno rekla da je tebi obitelj na prvom mjestu.

Ne ljutim se, glumim logical fallacy "call to emotion". Jes, obitelj mi je važna, ali ne po cijenu, tipa, da mi je mengele član obitelji ili da je neki član obitelj počinio ubojstvo/nedjelo - mora odgovarat.

Ali... nekako... pa zar razgovaramo o tim osnovama?

Teško je (meni barem) tako...osnovnoškolski... odn. tako me i ne zanima baš.... tu su mi moje stvari u glavi jasne, ostaje samo izazov jesam li se dobro izrazila i pokrila, kao u ugovorima ili u pravu, apsolutno precizno, a znamo da je to nedostižan ideal, unatoč poglavlju "pojmovi", pa i dalje izlaze pravilnici i tumačenja i postoje odvjetnici koji to onda gledaju jel zakonodavac mislio ovo ili ono i koja je intencija. Niti to nije 0-1.

[mama courage]

Ne ljutim se, glumim logical fallacy "call to emotion". Jes, obitelj mi je važna, ali ne po cijenu, tipa, da mi je mengele član obitelji ili da je neki član obitelj počinio ubojstvo/nedjelo - mora odgovarat.

pa nisam mislila na takve primjere. nego recimo ono eto, mama, vojnikinja ide u afganistan i ostavlja muža i dijete u hr. ne mislim na mengelea kao člana obitelji. tu su tek emocije u pitanju gdje ne bih ni sama znala što činiti, posebice kad bi se radilo o bliskom članu obitelji. (jeste gledali "music box"? sa jessicom lang?)

Teško je (meni barem) tako...osnovnoškolski... odn. tako me i ne zanima baš.... tu su mi moje stvari u glavi jasne, ostaje samo izazov jesam li se dobro izrazila i pokrila, kao u ugovorima ili u pravu, apsolutno precizno, a znamo da je to nedostižan ideal, unatoč poglavlju "pojmovi", pa i dalje izlaze pravilnici i tumačenja i postoje odvjetnici koji to onda gledaju jel zakonodavac mislio ovo ili ono i koja je intencija. Niti to nije 0-1.

ništa te nisam razumijela

[ina33]

pa nisam mislila na takve primjere. nego recimo ono eto, mama, vojnikinja ide u afganistan i ostavlja muža i dijete u hr. ne mislim na mengelea kao člana obitelji. tu su tek emocije u pitanju gdje ne bih ni sama znala što činiti, posebice kad bi se radilo o bliskom članu obitelji. (jeste gledali "music box"? sa jessicom lang?)

Ovo te ne kužim... pa isto kao i kad tata vojnik itd. Misliš zbog posla što idu u opasnost... ili zašto su odabrali taj posao itd. Kakve to veze ima s aktivizmom... možda i ima, ali pls nacrtaj, kao što si ono o rodu i simone, a ja maislila da priča o hirošimi i ljubavi.

Gledala Music Box - tu povlačim liniju, i tu mi je važnija obitelj u smislu djeteta i što će ono naučiti, nego tate koji mora okajat grijehe.

[mama courage]

Ovo te ne kužim... pa isto kao i kad tata vojnik itd. Misliš zbog posla što idu u opasnost... ili zašto su odabrali taj posao itd. Kakve to veze ima s aktivizmom... možda i ima, ali pls nacrtaj, kao što si ono o rodu i simone, a ja maislila da priča o hirošimi i ljubavi.

Gledala Music Box - tu povlačim liniju, i tu mi je važnija obitelj u smislu djeteta i što će ono naučiti, nego tate koji mora okajat grijehe.

sad sam iskreno rečeno ispala iz štosa. ne znam više na što sam se referirala. ovo sa music box - htjedoh reći da tu itekako mogu razumijeti emocionalnu komponentu. teško je djeci takvih roditelja. mogu razumijeti da su rastrzani.

ovo prvo sam izgubila nit. a, da... nisam govorila o mengeleu. ali recimo da si nelson mandela i da ti je obitelj bitnija nego borba za domovinu. a u isto vrijeme se boriš za domovinu koja bi bila bolja za tvoje vlastito dijete.

nego, evo nam našeg aktivizma: link

Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića navijači koji su čekali od ponoći za dragocjeni komadić papira podivljali su kada im je u 9.00 sati rečeno kako se još malo moraju strpiti jer je server zakazao.

hljeba i igara.

[cvijeta73]

ja sam se pogubila, moram priznati.
brka me ovaj tvoj post kojeg je citirala emsa.

kad čitam tvoje postove, evo, podsjetili me na onog tipa iz kose, crnca, koji se borio za prava svijeta, i protestirao po njujorškom parku, a ostavio ženu i dijete, koji su patili za njim. biće ti imaš njega na umu kad pišeš, a ja viktora ivančića

[ina33]

ja sam se pogubila, moram priznati.
brka me ovaj tvoj post kojeg je citirala emsa.

kad čitam tvoje postove, evo, podsjetili me na onog tipa iz kose, crnca, koji se borio za prava svijeta, i protestirao po njujorškom parku, a ostavio ženu i dijete, koji su patili za njim. biće ti imaš njega na umu kad pišeš, a ja viktora ivančića

Nisam čula za tog crnca. Ma, ako se nismo dosad objasnili niti nećemo. Šaljem jedan emotivno neutralno pozdravni smajlić.

[cvijeta73]

evo ga

ma ja te kužim i mislim da smo pobrkali kruške i jabuke.

[leonisa]

i ja mislim da jeste

emso, ja ne bi bila tako ostra prema onima koji su otisli (hrabri) i oni koji su ostali (kukavice) jer ima i ona verzija da oni koji su otisli imali su lagodan zivot, oni su pobjegli da ne bi bili istjerani, dok su drugi ostali i suprostavili se tjeranju, trpili sikaniranje, maltretiranje, zlostavljanje, al dom nisu napustili. zato ne bi radila tako jasnu granicu po pitanju odlaska i ostanka. jer zaista ne znamo jel bilo teze otici ili ostati. i zasto je netko odabrao jedno, a zasto drugo.
i po tom pitanju sam uz inu.

[ina33]

i ja mislim da jeste

emso, ja ne bi bila tako ostra prema onima koji su otisli (hrabri) i oni koji su ostali (kukavice) jer ima i ona verzija da oni koji su otisli imali su lagodan zivot, oni su pobjegli da ne bi bili istjerani, dok su drugi ostali i suprostavili se tjeranju, trpili sikaniranje, maltretiranje, zlostavljanje, al dom nisu napustili. zato ne bi radila tako jasnu granicu po pitanju odlaska i ostanka. jer zaista ne znamo jel bilo teze otici ili ostati. i zasto je netko odabrao jedno, a zasto drugo.
i po tom pitanju sam uz inu.

Lipa moja Cordelia Fine i Gender Dellusion, seni, hvala ti tisuću puta. Lesson learned za mene - samo opali emotivni "fallacy" i svi će se nesporazumi izgladit... pa će doći nešto tipa "kruške-jabuke" stila "pustimo institucije pravne države itd." sa ženama barem, mujica bi već nešto napisao u stilu "lijepo mi vas je čitati" i nitko ga ne bi skužio, mislili bi provokator. I zezam se i ne... bezveze da sam morala uključit emocije, opet... inače djeluje malo robotski, a svi smo mi i od emocija.... pa ih možda moram prihvatit, tj. da je čista logika - nelogična. Valjda.

Na temu ovoga, to su sve tako duboke stvari, i nema šanse da se "emancipiramo" od svog iskustva... ali... evo u ovome što si rekla ima nečeg (za mene).


Mislim... sve ima svoje. Vidila sam to i kod MPO aktivizma (ne moramo ić do Zec i holokausta) - kad postoji exit (odlazak vani... povratak vani, lova za to), kad si izašao iz ove naše zalijepljene mreže (kum kuma, kolega na faksu, a 4 milijuna stanovnika) i ne kužiš granice ugroze. Of kors, nije crno-bijelo, ima i tu ljudi bez ikakvog exita, pa su se dali u to.

Svakom svoj izbor. Bez prozivačine, bez lovorika za jedne, bez buoova za druge... zato jer im, ko frljiću, ne znam "obiteljsku dinamiku" i neću im čerečit "revolucionarnu krvnu grupu", u smislu jesu li se svojom aktivnošću više ili manje izložili (više - sredina ne prihvaća, mama i tata veliki vjernici, radi u državnoj institiciji, na vlasti HDZ u toj instituciji, para nema; manje - korporativna sredina ili faks, postoji fallback scenarij i exit, bilo u novcu, bilo u nečem drugom, živi vani itd). Samo ilustriram primjerom, nije nikad tako crno-bijelo i ne mislim da aktivizam ovoga manje izloženog je manje vrijedan i slično, ali glupo m i je to vaganje.

U nekom mom idealu, mirnodopski aktivizam bi trebao imat neku unutarnju samomotivaciju, bez "vage" iz vana... a normalno da je unutarnja proizvod naših životnih okolnosti.

[mama courage]

i ja mislim da jeste

emso, ja ne bi bila tako ostra prema onima koji su otisli (hrabri) i oni koji su ostali (kukavice) jer ima i ona verzija da oni koji su otisli imali su lagodan zivot, oni su pobjegli da ne bi bili istjerani, dok su drugi ostali i suprostavili se tjeranju, trpili sikaniranje, maltretiranje, zlostavljanje, al dom nisu napustili. zato ne bi radila tako jasnu granicu po pitanju odlaska i ostanka. jer zaista ne znamo jel bilo teze otici ili ostati. i zasto je netko odabrao jedno, a zasto drugo.
i po tom pitanju sam uz inu.

otkud ti to da sam oštra? nisam. naravno da neću generalizirati. ali ne stavljam sve u isti koš. ponajprije sebe. da je bilo toliko njih koji su se suprotstavili tom tjeranju i šikaniranju - progona i maltretiranja ne bi bilo, barem ne u tom omjeru. od onih koji su ostali a nisu bili sretni događajima, velika većina je ipak pognula glavu. tj. ništa nije učinila. kao što i inače većina šuti. šuti i danas, što je najgore. a kad ne šuti - onda se to bome čuje. razlozi šutnje? a zašto bi me to sad konkretno trebalo zanimati?

oni koji su otišli sigurno nisu imali lagodan život. sto posto. ali činjenica jest da se u međuvremenu ne potucaju više po svijetu, nisu jad i bijeda, sagradili su si novi dom, stekli imetak, posao, ugled, odškolovali djecu (bolje nego oni koji su ostali). nisu ostali onako jadni kao početkom devedesetih kad su sa vrećicom bježali (i to im se zna opako zamjerati).

i ne, nismo svi isti. niti se baš svačije ponašanje mora opravdati i razumijeti. jer neki su batinali, upadali u tuđe domove, prestajali pozdravljati dojučerašnje susjede i sl. ne. ja se nisam vozala s ukradenim mercedesom sa slavonskog bojišta, ja nisam jeftino kupovala zlatninu od ljudi koji su bježali, ja nisam obukla uniformu niti sam glasala za nacionalističke stranke i sl. a poznam ljude koji to jesu radili. ne, nismo (svi) isti.

[ina33]

Ispravak mog MPO primjera:

Više izlaganje - sredina ne prihvaća MPO, mama i tata veliki vjernici, radi u državnoj institiciji, na vlasti HDZ u toj instituciji, ili mali lokalni privatnik-moćnik desno orijentiran, para nema za liječenje vani ali baš nimalo, čak priznanje da planira trudnoću ugrožava nesigurno r. mjesto; manje - korporativna sredina sa sređenim pravilnicima i sindikatima ili neka fina institucija, postoji fallback scenarij i exit, bilo u novcu, bilo u nečem drugom, živi vani ili mu je dostupna mogućnost liječenja vani, bez obzira što nije rockerfeller, ali tipa makar može nekako napravit bridge za jedan postupak itd).

A još smo totalno daleko izvan zone ozbiljnih ugroza (osim tipa gubitka posla).

[mama courage]

i ne mislim da aktivizam ovoga manje izloženog je manje vrijedan i slično, ali glupo m i je to vaganje.

kužim, samo si me zbunila time što si ipak i ti vagala. onog koji je više učinio cijeniš manje.

[mama courage]

intervju s lepom mlađenović

- Sigurno su ratni zločinci. Država nije napravila denacifikaciju, što zahtevam kao jedna od Žena u crnom – da se svi koji su bili umešani u ratne zločine smaknu s mesta moći i da se izvinimo za zločine koje su činjeni u naše ime.

Dok narod i intelektualna elita ćute ?
- Ćute, nema bunta ali činjenica je da stalno ima malih buntova koje ne smemo zanemariti. Žene u crnom su neprestano na ulicama od 91’.

Šta vam ulica “govori” sve ovo vreme ?

- Za vreme Miloševića, želele smo da na javnom prostoru iznosimo svoja tela, namerno u crnoj boji. Rekle smo “ne, u naše ime” i “ne dajte se od svojih prevariti”. Ne očevima, ne šefovima, ne bogu i ne predsedniku. Kada živim u državi u kojoj mi je svako jutro muka od svega što je uradila, a da bih bila gradjanski odgovorna, važno je da nešto učinim, da bih uopšte mogla da živim, iako savršeno znam da mirovni pokret nije zaustavio rat.